U studiju RTL-a u emisiji Danas gostovao je stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost Mirko Bilandžić
Bilandžić za RTL kaže da svjedočimo nepravednoj i neopravdanoj ruskoj agresiji, koja ide prema tipičnom ruskom ponašanju spržene zemlje, što znači eskalaciju nasilja, a njezin sastavni dio su i ratni zločini.
'Ako to promatramo kroz prizmu mehanizama međunarodne sigurnosti, to je prije svega kolektivna primjena sile prema poglavlju 7 Povelje UN-a i jurisdikcija međunarodnih sudova koji su nadležni za ratne zločine, dakle prema tim mehanizmima, tu gotovo ne postoji nikakva mogućnost da Ruska Federacija odgovara za ratne zločine. Tu je i pitanje međunarodne pravne eskpertize, postoje i nekakvi drugi pravni kanali, ali oni nisu izvjesni'.
S aspekta strateške i racionalne politike ovaj rat je iracionalan, napominje Bilandžić, dodajući da rat sigurno ne može ostvariti niti jedan strateški cilj koji želi Ruska Federacija.
'Onaj tko može zaustaviti rat je onaj tko ga je i započeo, a to je Vladimir Putin i Ruska Federacija... Primirje će se ostvariti samo u dva slučaja. Prvo, kad Ruska Federacija shvati da je taj rat iracionalan, da ne može ostvariti te ciljeve koje želi, a sve više imamo tih naznaka da Ukrajinci pobjeđuju u ovom ratu, a ne samo da nisu gubitnici. Drugo, kad se uspostavi pat pozicija na samom bojnom polju'.
S aspekta vojne moći, Rusi mogu spržiti Kijev, no bude li se išlo urbanim ratom, Ukrajinci imaju velike šanse jer urbano ratovanje uvijek pogoduje braniteljima - vojna tehnika tu nema neku preveliku važnost.
Bilandžić je komentirao i pad drona u Zagrebu, kao ozbiljnu prijetnju minimalno trima državama NATO članicama i samom NATO savezu.
'Ono što zasad znamo je da taj jedan, iako moćan mehanizam zračne sigurnosti NATO-a, ima određene disfunkcionalnosti, deficite. Jesu li oni organizacijskog ili komunikacijskog karaktera, to još uvijek ne znamo, to je predmet istrage. Sam događaj je još pod istragom. Imamo tri dimenzije istrage. Jedno su vojni parametri, drugo su forenzički, treći koji su po meni presudni u istrazi, to je obavještajna istraga koja mora odgovoriti na dva krucijalna pitanja. Jedno je da li je to bilo slučajno ili je bilo namjerno. U oba slučaja to je prijetnja. Ali je puno ozbiljnije, opasnije ako je to bilo namjerno. Ako se utvrdi da je to bilo namjerno, samo su tri aktera koja su moguća izvršitelja. Bez obzira na sve izjave, jedna je ukrajinska, druga je ruska, treća je paravojna. Nažalost, niti jedan od tih zaključaka, ako se radi o namjeri, nije dobar.'