Po izlasku iz auta pada i psovka jer smo odmah proklizali u kaljuži – dok mi lajemo, kamioni prolaze. Crvena zastava Inine tvrtke kćeri Crosca vijori se na ulazu u bušotinu – uljezu u mondrijanovskim bojama nasred ogromnog polja - koji je sada u fazi demontaže jer je geotermalna voda uspješno izbušena. Prvi je to projekt u Hrvatskoj na kojem je Crosco bio glavni izvođač bušotinskih radova, a Ina 'samo' doprinosila svojim inženjerskim znanjem kao kooperant.

Nikad se ne zna što se krije ispod zemlje

Duž bušotine hodamo na pola metra natovarenog kamenja - čak oko 400 kamiona kamenja moralo se u prosincu istovariti na ovom mjestu, kako bi radnici tijekom veljače mogli sigurno bušiti jer se unatoč svim sigurnosnim mjerama nikad posve ne zna što se krije ispod zemlje. Šljunak je tu i u slučaju kiše kako se ne bi stvaralo blato. Cijelu tu ogromnu količinu kamenja sad će, nakon što je voda uspješno izbila na površinu, morati vratiti.

'U najgorem slučaju to može biti Deepwater Horizon (eksplozija na naftnoj bušotini u Meksičkom zaljevu 2010.), a u najboljem slučaju primijetimo da je dotok došao u bušotinu ili da gubimo fluid u njoj, pa se pali alarm i bušotina se zatvara', navodi nam opasnosti kod bušenja inženjer sigurnosti u Croscu, Domagoj Šamarinec, koji nas je dočekao u svom uredskom kontejneru. A da rad na bušotini ostane siguran, jednom tjedno se provode i vježbe evakuacije, ali i testiranja na alkohol.

No, do kojekakvih nemilih scenarija tijekom bušenja bjelovarske geotermalne vode na sreću nije došlo. Prije dva tjedna u večernjim satima voda temperature 70 stupnjeva s dubine od 1260 metara izbila je na površinu – a prve količine bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak sačuvao je za uspomenu u plastičnoj Coca-Colinoj boci. Bio je to prvi korak prema budućnosti grijanja u Bjelovaru.

Na bušenju se od prvog spud-ina (službenog početka radova) radilo 24 sata dnevno u smjenama po 12 sati koje su, kako nam kaže Šamarinec, standard u ovoj industriji. Dvije skupine radnika sedam dana izmjenjuju se u dvjema smjenama i onda na tjedan dana odlaze kući, kad 'lopatu' preuzimaju druge dvije skupine radnika.

Ostaje samo jedan kontejner

Kako je istraživanje gotovo, već sljedeći tjedan Croscovi uredski kontejneri, rekreacijska soba, skladište, pumpe, miješalice, vrteći stol za bušenje, agregat, motori i glavna zvijer – bušotinsko postrojenje Idaco 301 s velikim tornjem – s ostatkom opreme na kamionima s labudicama sele u Stari Gradac kod Pitomače na novi projekt.

A dok se čekaju testiranja kvalitete vode na NZJZ-u Andrija Štampar, a potom i dozvola za eksploataciju, na ušću bušotine ostat će samo 200 kvadrata praznog prostora, gdje će jednog dana biti samo jedan kontejner.

Dok razgovaramo, na bušotinu pristižu i gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak i direktor Termi Bjelovar Zvonimir Žarec.

'Brzi ste, Ivane. Nema više tornja?', dovikuje po izlasku iz auta Žarec, obraćajući se voditelju projekta – 'Capu di tutti capiju' - kako nam ga je prestavio Šamarinec. Hrebak pak odmah prelazi na stvar.

'Priča je puno veća od bušotine. Sve ovo što tu vidite bit će najveća poslovna zona u ovom dijelu Hrvatske od 13.000 kvadrata, a u samom srcu nje bit će ova bušotina s kojom ćemo je grijati', uzbuđeno će odmah Hrebak.

Farmer otkrio toplu vodu '91.

Kad je Hrebak 2017. preuzeo gradsku vlast, jedan od tadašnjih pročelnika – inače doktor geologije – upoznao ga je s geotermalnim potencijalom Velikog Korenova. Rijetki su naime znali da je vlasnik stare farme 1991. kopao vodu za stoku i na 250 metara dubine pronašao anomaliju – toplu vodu od 29 stupnjeva. Farma je u međuvremenu propala, no ostala je cijev bez ventila, iz koje je šikljalo četiri litre vode u sekundi izravno u potok.

'Tridesetak godina, 24 sata dnevno, voda je tekla u potok i to nitko nije prijavio', kaže Hrebak. Uskoro je Grad kupio zemljište na tom području za 3000 eura, gdje su pronašli vodu temperature 32 stupnja.

Onda se zavrtjela priča oko izgradnje toplica, u nju je ubrzo ušao i olimpijski bazen – jedini između Zagreba i Osijeka - te Bjelovar sada u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom želi postati centar za razvoj vodenih sportova u Hrvatskoj. Nakon toga pokrenuta je i priča oko poslovne zone i grijanja - ali nije bilo novaca.

No s 1,3 milijuna eura u projekt uskaču Norvežani, milijun eura dobili su i preko Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata, a ostatak je platio Grad – ukupno 4,4 milijuna eura. Samo petina pronađene vode bit će dostatna za toplice, dok će se ostatak koristiti za grijanje poslovne zone. Hrebak i Žarec pritom očekuju da će vratiti uloženo već kroz nekoliko godina.

Ujutro ubrano cvijeće popodne u Amsterdamu

Na polju, koje se od bušotine u smjeru Zagreba u daljini spaja s horizontom, za nekoliko godina bi trebale niknuti poslovne hale, sušare i staklenici iz kojih će dopirati miris cvijeća i rajčica – poslovna zona s jedne strane omeđena bjelovarskim sajamskim prostorom u Gudovcu, a s druge brzom cestom iz Zagreba koja bi trebala biti gotova sredinom 2026.

'Samo 40 minuta vožnje bit će udaljen zagrebački aerodrom. Ujutro uberete cvijeće, popodne je u Amsterdamu', kaže Hrebak, dodavši da će se za uzgoj cvijeća zbog grijanja na geotermalnu vodu izrazito srezati troškovi jer, kako kaže, 70 posto ukupnih troškova proizvodnje cvijeća otpada na plin.

Puno kvalitetnija voda nego što se mislilo

Prva voda izbačena je pomoću tekućeg dušika, zbog čega je na sve strane prštala para. Prvo je slabiji mlaz krenuo teći kroz malu pipu, a onda već za par dana 25 litara vode u sekundi.

Izbacivanje prve vode išlo je oprezno i polako. Gurali su unutra zasoljenu 'tešku vodu' u koju su dodani i drugi aditivi, kako bi njezina težina otežavala izlazak vode koja dolazi odozdo jer se nikad ne zna pod kakvim će pritiskom ona izlaziti. Potom ona polako diže tu tešku vodu van. Temperatura je u ležištu pritom bila iznenađujuće dobra - čak 83 stupnja - a dok dođe do površine ohladi se za nekoliko stupnjeva.

Najveće iznenađenje u cijeloj priči je, kako nam kažu naši sugovornici, što je voda puno veće kvalitete, nego što se očekivalo. Isprva se mislilo da će ih dočekati voda s korozivnim sumporovodikom, koja nije namijenjena ispuštanju u okoliš. Računalo se da će se njome stoga grijati druga - očišćena voda - koja bi se onda koristila za grijanje. No, to bi značilo da se mora izgraditi i dodatna bušotina u koju bi se onda ta voda vraćala.

'Kad je došao stručnjak sa Štampara, samo je pomirisao uzorak i kao Profesor Baltazar rekao: 'Dobro je, ima dosta natrija i kalija'', kroz smijeh će Hrebak, dodavši da je preliminarno Inino istraživanje pokazalo je da je 12 glavnih elemenata vode u granicama normale.

Na Štamparu sad slijedi detaljna analiza na 56 elemenata te elaborat rezervi – protočnosti i izdašnosti bušotine – a onda će, očekuju iz Grada Bjelovara, za šest mjeseci predati dozvole za eksploataciju. Već sada su u potrazi za investitorima, a kako Hrebak kaže, interes je velik. Dodaje i kako očekuje cunami investicija u poslovnu zonu zbog povoljne porezne politike grada, ali i zbog brzine izdavanja građevinskih dozvola po čemu je Bjelovar drugi grad u Hrvatskoj.

Koji su nedostaci geotermalne vode?

Hrvatska ima velik potencijal za razvoj geotermalne energije. Pored toplinske energije, geotermalna voda može se iskoristiti i za proizvodnju električnu energije, ali i osigurati ekstrakciju minerala s dodanom vrijednošću poput litija za proizvodnju baterija. Izrazito je energetski učinkovita i ima malen ekološki otisak. Velika prednost je i što za razliku od solara i vjetroelektrana ne ovisi o vremenskim uvjetima.

Žarec nam pak govori da nitko tolike godine nije ulagao u nalazišta geotermalne vode jer su procesi dobivanja građevinskih dozvola dugotrajni, početna ulaganja izrazito velika, kao i rizik jer se ne zna što će se na kraju pronaći.

'Mi smo znali da ima vode, ali nismo znali kakva je njezina kvaliteta, što je zapravo najbitnije. Da smo dobili lošiju vodu, morali bismo raditi još i utisnu bušilicu da tu vodu vratimo, što je onda još četiri milijuna eura izdataka. A sad znamo i za ubuduće – budemo li bušili još jednu, naći ćemo isto ovako kvalitetnu vodu', kaže Žarec, dodavši da je ovo treća bušotina u Hrvatskoj po temperaturi vode.

Najbolju vodu, kako kaže, ima Topusko, sa 140 stupnjeva na samo 100 metara dubine, što je raritet u Europi, dok Zagreb u Blatu ima vodu od 80 stupnjeva, ali ne i izdašne količine.

Voda će se na bjelovarskoj bušotini pritom eksploatirati na dubini od 833 do 1260 metara jer je ona voda iznad te razine hladnija. Da se ne bi miješale, morali su 'zacijeviti' ovaj hladniji sloj od 800-tinjak metara. Dobra stvar je i što su u dubljem sloju pronašli čak ukupno 130 metara pješčenjaka, a upravo iz njega crpi se voda jer se nalazi između zrnaca pijeska. Baš zbog toga, dodaje Hrebak, nema bojazni ni od urušavanja tla.

'Mi u ovom trenutku hodamo na ogromnoj spužvi natopljenom vodom. Isisavamo vodu, tlakovi se smanjuju, ali se ona i dalje stalno nadopunjuje vodom. To su slojevi pijeska, a ne vapnenačke strukture, stoga se ništa ne može urušiti', uvjerava nas.

Prije 60-ak godina, Ina je u potrazi za naftom u susjednom naselju Malom Korenovu na dubini od 1400 metara pronašla geotermalnu vodu, ali kako tada nije bilo interesa za njom - samo su zatvorili ventile. Srećom, Agencija za ugljikovodike mapirala je sve takve Inine 'neuspjele' bušotine u kojima nije bilo crnog zlata, što je za današnje okolnosti izrazito vrijedna baza podataka jer sužava potragu za geotermalnim izvorima.

Bjelovaru planira geotermalnim izvorima zamijeniti fosilna goriva, a u Gradu se nadaju da će kad-tad doći na red i javne ustanove i domaćinstva. Planira se izgraditi još pet geotermalnih bušotina, čime bi grad postao energetski samodostatan.