Mjesec dana tamo ili ovamo, izvjesno je da će nekad tijekom ovog ljeta famozni most napokon biti pušten u promet. Ministar Oleg Butković spekulira s datumom 15. lipnja, na samom gradilištu hvataju 15. srpnja, a gradonačelnik Ante Bilić tvrdi da je najrealniji 15. kolovoza. Ako i tada. Trogir i okolica stoga se pripremaju za alternativu, a usput mole nebesima da stari mostić tik do gradske jezgre izdrži još jednu sezonu i najezdu stotina tisuća putnika, auta, šlepera i autobusa. Nedavno je, naime, teško oštećen, pa su ga nekako uspjeli popraviti.

Ručno.

Teško je uopće dočarati kakav nered vlada u ovom dijelu Dalmacije u ljetnim mjesecima, kada se tisuće i tisuće vikendica na Čiovu probude iz zimskog sna i napune gostima: procjenjuje se da u srpnju i kolovozu ondje u prosjeku boravi pedesetak tisuća ljudi, a svi oni slijevaju se u usko grlo koje ih opet sve zajedno izluđuje, zajedno s vatrogascima, hitnom pomoći i ostalim dežurnim službama. Već danas, početkom travnja, gužva je nesnosna - a vrlo brzo izrast će u očekivani krkljanac.

Priča o nesposobnosti

Priča o novom mostu priča je o nesposobnosti. Prve najave stigle su još sredinom dvijetisućitih, kada je i izrađen projekt i kada su postavljeni prvi rokovi. Uslijedilo je preprojektiranje, sve do veljače 2015. godine i službenog potpisivanja ugovora o građenju s tvrtkom Viadukt, kada je najavljeno da će se ovaj mirni morski kanal premostiti do kraja 2016. godine. Nije išlo: 'Viadukt' je postojano klizio prema propasti, gradilište je usporavalo, ministar Butković postavljao besplodne ultimatume, ugovori su se raskidali, natječaji raspisivali, žalbe ulagale…

Europski novac teško spašen

Sve do konca prošle godine kada su u igru ušle tvrtke Strabag i PZC i kada je, eto, postavljen novi rok. Ovo ljeto. Teškom mukom spašen je europski novac - jer od 207 milijuna kuna čak 85 posto dolazi iz gondova Europske unije - a vjerojatno još teže objašnjeno kako, dovraga, ti Hrvati ne uspijevaju sklepati nekakav mostić čak i ako im to platiš.

Uglavnom, posljednjih mjeseci na ovom gradilištu sve je više znatiželjnika. Proviruju iza ograde, na dnevnoj bazi komentiraju napredak radova, važno komentiraju čelične raspone i debatiraju o sastavu tla, pozdravljaju svaki pokret dizalica i svaku lopatu asfalta. Radi se, zaista, o pitanju od životne važnosti, pa je i tportal navratio u Trogir provjeriti laže li netko opet te nesretne i nestrpljive ljude.

Dizalice u punom pogonu

Ovog četvrtka dočekala nas je neumoljiva kiša i većina aktivnosti odvijala se iza zatvorenih vrata, na sastancima koordinacije s kojih su se iza zatvorenih vrata povremeno probijali povišeni tonovi. U petak je bilo znatno ljepše vrijeme, pa je i slika bila znatno optimističnija: morske dizalice krenule su montirati 40 metarske čelične segmente mosta, u idućim tjednima preostalo je dovući ih i postaviti još točno osam komada. Upravo nedavno u splitskom škveru uvjerili smo se da se oni režu, sklapaju, vare i bruse doslovno danonoćno.

'U svakom trenutku angažirano je između 150 i 200 radnika, a radi se najčešće od šest ili sedam sati ujutro do deset ili jedanaest navečer. Jurimo prema sredini srpnja, bit će to dobro ako nas vrijeme ne bude baš previše zezalo', objašnjava nam jedan od šefova na gradilištu, koji zbog krutih kompanijskih pravila ne smije bez dozvole nastupati u medijima. Potražili smo stoga Jeru Šegedina, stasitog i iskusnog Korčulanina koji dozvolu svojih poslodavac ipak ima. On je ovdje voditelj projekta u ime investitora, Hrvatskih cesta.

Most pod povećalom javnosti

Na sličnim velikim projektima angažiran je punih tri desetljeća i objašnjava nam da svako veliko gradilište po svojoj naravi donosi solidnu količinu stresa - ali ovo trogirsko ipak možda i koju mrvicu više, jer se radi doslovno pod povećalom javnosti.

'Vjetar nam je najveći problem: kad puše preko pet metara u sekundi, radovi na moru ne mogu se izvoditi. Ali da, bit će konstrukcija gotova i most spojen već ovog mjeseca', uvjerava nas Šegedin. A onda, kaže, slijedi ulaganje instalacija i struje, postavljanje ograda i rasvjete, pa vanjska antikorozivna zaštita, pa hidroizolacija, pa asfalt, pa još i upravljački sustav mehanizma za 'otvaranje' mosta po sredini, kad se sa splitske strane prema Trogiru zaputi kakav jači brod ili jahta…

Planirano oko 35 milijuna kuna, zasad osigurano oko 100 tisuća

'Nemam pojma kad će se otvarati, niti me to previše zanima: mi ćemo se pobrinuti da se do ovog ljeta diže i spušta kad zatreba', smije se Šegedin. Ukrali smo ga taman kad je završila ona koordinacija posvećena mostu i uoči početka druge, na kojoj se raspravlja o pristupnim cestama. Stanje je ondje znatno manje dramatično jer ne postoji realna opasnost od probijanja rokova. Radi se o ukupno manje od dva kilometra novih prometnica, no oni su presudni za funkcionalnost cijelog kompleksa. Posebno cesta probijena prema sjeveru, koja od novog kružnog toka vodi do trenutno razrovane Jadranske magistrale. Tamo će biti nadvožnjak i odvijat će se neprekinuti promet u svim smjerovima, za razliku od većeg dijela obližnje splitske obilaznice koji je premrežen semaforima i vjerojatno će se još desetljećima morati prekrajati i popravljati. Na čiovskoj strani, pak, također je jedan manji rotor i nešto nove ceste - no ondje također trebaju ozbiljna ulaganja kako bi se otočna mjesta normalno spojila i kako bi se cijeli sustav doveo na pristojnu razinu. Planirano je oko 35 milijuna kuna, zasad osigurano oko 100 tisuća.

'Kad smo već izdržali ovoliko...'

Na gradilište smo dozvali i trogirskog gradonačelnika Antu Bilića, mlađahnog SDP-ovca koji je u fotelju zasjeo prije manje od godinu dana. U tom periodu malo je prozivao, malo upozoravao, malo zavirivao kako napreduju radovi, a sada gleda kako organizirati veći dio ove sezone, jer računa da promet preko mosta neće poteći prije sredine ili kraja kolovoza.

'Promijenit ćemo regulaciju i neke ulice možda napraviti jednosmjernima, osigurat ćemo dodatne policajce i bobije. Šta je, tu je. Nije mi drago zbog kašnjenja, ali zadovoljan sam jer je barem jasno da se ova trakavica bliži kraju. Na novi most prebacit će se najmanje šezdeset posto prometa iz centra grada, to nam je doslovno spas', kaže nam Bilić. Za svoje sugrađane ima samo jednu molećivu poruku.

'Strpljenja, još samo malo strpljenja. Kad smo već izdržali ovoliko, možemo još mjesec ili dva.'