Adalbert Rebić bio je jedna od rijetkih osoba unutar strukture Katoličke crkve koju su novinari uvijek mogli dobiti za komentar. Miran, sažet, pristupačan, slagao se netko s njegovim stavovima ili ne. To su naše impresije. No oni koji su ga bolje poznavali govore o gubitku velikog bibličara, humanista i čovjeka. No svi naši sugovornici ističu njegov veliki angažman za vrijeme Domovinskog rata kada je u HDZ-ovoj vladi bio ministar bez portfelja i vodio kompletnu brigu za prognanike i izbjeglice. 'Kada se važe život jednog čovjeka, njemu ćemo morati priznati enormno velik angažman za vrijeme tih najtežih godina', poručuje publicist, novinar i Rebićev student Drago Pilsel
Pilsel: Izabrao ga je Kuharić, a i kumovala je veza s Granićem
Drago Pilsel kaže kako je Rebić bio izniman profesor. 'Ako smo mi studenti išta naučili, to je bilo zahvaljujući njemu', kaže. Dodaje da je nakon što je angažiran u Vladi kao predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice bio istovremeno na stotinu mjesta, no kako nikada nije izostajao s predavanja ni zapustio svoj rad na katedri.
Objasnio je i okolnosti pod kojima je Rebić završio u politici čime je postao jedini svećenik s tako visokom funkcijom. 'Vlada je bila zamolila kardinala Franju Kuharića da mu da čovjeka koji pozna jezike i pošto se trebala koristiti humanitarna pomoć koja je dolazila od njemačkog, austrijskog i talijanskog Caritasa, a to su bili veliki humanitarni paketi i novac, tražili su pouzdanog čovjeka koji je trebao garantirati da neće biti malverzacija i da će se podjela pomoći odvijati s najvećom mjerom humanosti. Izbor je pao na njega. Mislim da je osim toga tu kumovala veza s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem', prisjeća se Pilsel.
No Pilsel, koji je tada bio član Hrvatskog helsinškog odbora zamjera mu to što nije javno istupio protiv nasilnih deložacija koje su se tada odvijale i privatizacijskog kriminala. 'A zadnjih godina nije bila najsretnija njegova izjava nakon krvavog splitskog gay pridea. To je najslabija točka njegova javnog angažmana iako je povukao tu rečenicu, da su tamo dobili što su tražili', kaže.
'No kada se važe život tog značajnog čovjeka, njemu ćemo morati priznati enormno velik angažman za vrijeme najtežih godina. Nije bilo lako imati rat između Bošnjaka i Hrvata u BiH i stotine tisuća izbjeglica iz te zemlje. On je to sve vodio na uzoran i uljuđen način. Žao mi je da ga gubimo kao bibličara, puno je napravio za poznavanje Svete Zemlje, masu je stručnih putovanja vodio, bio je veliki prijatelj Židova i jako veliki zagovornik ekumenskog dijaloga', zaključuje Pilsel.
Obnoviteljska uloga u Crkvi
Još jedan Rebićev student, danas glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija, Anto Mikić, također hvali Rebića kao profesora. 'Drugo možda manje poznato, on je krajem 60-ih kada je osnovana Kršćanska sadašnjost kao ravnatelj odigrao nezamislivu ulogu u obnovi Crkve u vrijeme Drugog vatikanskog koncila, imao je najbolje od najboljih suradnika, ta kuća nije bila samo izdavačka, u jednom intelektualnom i obnoviteljskom smislu imao je veliku ulogu. Treće, uvijek je bio otvoren za kontakte s medijima, njegov broj mobitela uvijek je bio dostupan, nikada nije izbjegavao izreći svoj stav, uvijek ga je branio bez osobita razmišljanja o tome tko će što misliti', kaže nam Mikić.
Zaključuje kako je Rebić znao biti kritičan i prema nekim potezima crkvenih struktura. 'Sudjelovao je u polemikama iznoseći stavove bez obzira slažu li se sa stavovima nadbiskupa.'
Markešić: Bez obzira na stavove, nikoga nije mrzio
Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta Ivo Pilar, naglašava da se s Rebićevim svjetonazorskim i političkim stavovima ne mora svatko slagati, no da mu se treba priznati da nije nikoga mrzio. 'Ne mora ga se zbog zagovaranje tradicionalnih vrijednosti, stava prema homoseksualcima, komunistima, SDP-u svrstati u red ljudi s negativnim predznakom. Tu nije bilo mržnje, nego je on fundamentalni teolog koji se bavio postavkama katoličke vjere. Ne na štetu drugih. On je imao svoj stav prema ljudima drugačije vrijednosne orijentacije, no ne zato da se te ljude isključuje', kaže.
'On je bio i vrhunski teolog koji je prihvaćao moderna strujanja unutar teologije, ne zato što bi to bio trend, nego je želio da se kršćanska poruka prenese u novim medijima i okolnostima i zato je javno istupao u obranu temelja kršćanske vjere i tradicije. Isto tako je rušio zidove unutar okoštalih crkvenih struktura. Poznam ga dobro i kao leksikografa, bio je urednik kapitalnog djela Općeg religijskog leksikona i urednik u Kršćanskoj sadašnjosti. Pokazivao je jednu težnju zbližavanja židovstva i kršćanstva', kaže Markešić. Dodaje da je HDZ-ova vlast 90-ih angažiranjem Rebića napravila mudar potez.
'Nismo bili toliko bliski, ali smo se razumijevali u bitnim odrednicama prema životu, prema religiji, vjeri, znanosti i teologiji', zaključuje.
Kosor: Bili smo u kontaktu i danju i noću
Jadranka Kosor najbolje se pak Rebića sjeća upravo iz tih godina. Interesi su im se tada poklopili. Ona je uređivala i vodila emisiju na Hrvatskom radiju za prognanike i izbjeglice. 'Sjećanje na njega je sjećanje na sjajnu suradnju koja je bila svakodnevna. Bili smo u kontaktu noću i danju. Ono što zauvijek pamtim zauvijek je mirnoća, humanost, predanost poslu i svakom čovjeku, vjera da će biti bolje, da ćemo sve svladati. To je hrabrilo i nas druge koji smo imali uspona i padova jer je situacija bila iznimno teška. On je bio iznimno skroman kao osoba i iznimno obrazovan te jedan od najboljih poznavatelja Biblije u Hrvatskoj. I o tome smo često razgovarali', kaže nam Kosor.
Kosor je s Rebićem i kasnije ostala u kontaktu. 'Tužna sam jer smo se relativno nedavno sreli i dogovarali za kavu. Ne znam je li bolovao, no nikada se nije žalio ni da je umoran ni da je preopterećen', zaključuje.
