Na samom početku Barišić se osvrnuo na obranu bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, rekavši da u istrazi nije svjedočio 19 puta nego 17, zajedno s ispitivanjima u kojima se, na početku, istrage branio šutnjom.

Iako je član HDZ-a bio od početka, do 2002. godine kada mu je umrla supruga nije imao stranačke funkcije.

'Tada me Sanader angažirao u stranci s napomenom da ću lakše prebroditi sve što me zateklo. U početku to je bio posao u odboru za marketing', kazao je Barišić, prisjetivši se da je HDZ tada bio u teškim financijskim problemima.

'Ja sam se predao tom poslu i sve što je od mene traženo sam izvršavao. Očito da je to bilo na zadovoljstvo stranke jer se svakim danom sve više oslanjala na mene', kazao je Barišić.

Nakon što je HDZ 2003. osvojio vlast Barišić je i službeno postao stranački rizničar i 'čovjek od najvećeg povjerenja'.

Za svoj odnos sa Sanaderom kazao je da ga je 'teško nazvati prijateljskim', iako mu je kroz neke razgovore Sanader rekao da su prijatelji.

'Iz svega proističe da nismo prijatelji nego da sam ja bio dobar izvršitelj. Sve vrijeme sam bio predan Sanaderu kao predsjedniku stranke i vlade. Neizmjerno vjerujući u njega smatrao sam da i moj doprinos ima značenje za stranku, jer se bez financijskih sredstava ne može funkcionirati ni dobivati izbore', ustvrdio je Barišić.

Dodao je kako je iz svega vidljivo da je bio 'onaj koji je donosio novac', ali i da samostalno nikada nije odlučivao o potrošnji te da niti na jednom dokumentu nije njegov potpis. Sanadera je, kaže pitao i za najmane sitnice, čime je i stekao njegovo veliko povjerenje.