Potencijalni suci i sutkinje naime oko vlastitih životopisa i nisu se previše potrudili: neki kao da su ih sastavljali doslovno u pet do dvanaest, drugi su ih uobličili kao da se radi o kakvom sudskom spisu, a treći nakrcali s gotovo deset gusto tipkanih stranica vlastitih objavljenih radova, sudjelovanja u profesionalnom usavršavanju ili 'javnih aktivnosti'. Kod velikog broja njih nažalost primjećuje se i zabrinjavajuća razina nepismenosti.

Životopisi su objavljeni i javno dostupni na mrežnoj stranici Hrvatskog sabora.

Apsolutni hit je objedinjena prijava i životopis sutkinje zagrebačkog Općinskog suda Zorke Ćaćić Zagrajski, dokument koji izgleda kao službena zabilješka previše revnog i dosta nemaštovitog javnog činovnika: ondje se nakon birokratskog uvoda i objašnjenja da se radi o pozivu za izbor dva (2) suca, pa onda i opširnog dokazivanja da gospođa nema poreznog duga prema državi, na čak dvadesetak mjesta napominje da je i sama prijaviteljica 'sudac' (u pravosuđu očito postoji dramatičan problem s rodnim oznakama). Pod kategorijom 'rad na poslovima koji nisu pravne prirode' doslovce stoji da 'podnositelj nije obavljao poslove koji nisu pravne prirode'.

Pod također neobično (i nepotrebno) dodatnom kategorijom 'rad i iskustvo na području ljudskih prava' doslovce stoji opis: 'Podnositelj prijave je sudac.' A tako i u odjeljcima koji se odnose na javne dužnosti. Zorka ĆaćićZagrajski imala je potrebu navesti i da 'nikada nije bila, dobrovoljno, član niti jedne političke stranke ili pokreta'. Nije sasvim jasno radi li se o još jednoj jezičnoj nepreciznosti ili je uvijeno htjela dati do znanja da je bila učlanjena u nekakvu stranku 'nedobrovoljno', odnosno pod prijetnjom puškom.

No jasno je zato da je na barem jednom mjestu navela neistinu: pod poglavljem 'jezici' potencijalna sutkinja Ustavnog suda piše da hrvatskim vlada vrlo dobro - uključujući čitanje, pisanje i govor - da bi nešto kasnije navela da 'vlada jezicima ostalih naroda Balkana, u govoru i pismu, izuzev Albanskog, Makedonskog i Slovenskog jezika'. Netko bi je trebao obavijestiti o osnovama pravopisa i korištenju velikog početnog slova.

A bilo bi zanimljivo znati i koji su to 'drugi jezici' u slučaju kojih njezino 'čitanje zadovoljava, pisanje zadovoljava, a govor je dobar'.

I kod drugih kandidata naravno ima dosta veselja: odvjetnik s Krka Želimir Brozović već u prvoj rečenici životopisa piše da se 'rodio u obitelji Eve i Zvonimira Brozovića, gdje završava osnovnu školu'. Općenito također ima dosta nevolja s pravopisom, tipfelerima i sastavljanjem složenih rečenica, a ljupko je i to kako opisuje da je u osamdesetima bio predsjednik suda na Pagu jer su tada sudačke funkcije ondje obnašali 'Riječki (s velikim R) kadrovi'.

Brozović je u svojoj karijeri postupke 'riješavao', katkad bi mu se otvorile nove moguČnosti', a bio je angažiran i na 'exsproprijaciji'. Kod njega mahom nema zareza u rečenici, a ako se i nađe pokoji - u pravilu je smješten na pogrešnom mjestu.

Idemo dalje: splitski javni bilježnik Anđelko Stanić - osim što je osjetio potrebnim napomenuti da 'potječe iz obitelji gdje je već pradjed imao akademsku diplomu, a djed je bio notar itd.' - važno je u svoj životopis uglavio vještinu 'samostalnog rada u programima Winword (WORD, OUTLOOK, EXCELL, POWERPOINT)', a povrh toga poznaje još Google mail i translate - drugim riječima, sposoban je poslati e-mail i napraviti copy-paste funkciju na računalu.

Vječni Mladen Bajić priložio je dosta sažet i koncizan životopis, izbacio je dosta profesionalnih detalja i ubacio tek priznanje 'Miko Tripalo' te Spomenicu Domovinskog rata, dvije ratne medalje i Red kneza Branimira s ogrlicom. Pohvalio se time da koristi računalo, internet i 'različite aplikacijske programe', što god to bilo.

Odvjetnik iz Virovitice Boris Kozjak smatra bitnim kazati da je na listi odvjetnika ambasada SAD-a i Njemačke, ali i da je u šest slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava dobio tužbe protiv Republike Hrvatske. On je kratko radio u Croatia osiguranju, no to mu očito nije bilo toliko važno kao odvjetniku Šimi Saviću, koji naglašava da je u toj tvrtki 'riješio više od 10.000 parničnih spisa, poglavito oko nadoknade šteta i radnih odnosa'. Kao hrvatski branitelj nikada nije ostvarivao nikakva posebna prava, a kao pravnik je 'aktivno sudjelovao u nizu pravnih spisa i problematika'.

Za mjesto u Ustavnom sudu ponovno se prijavila njegova bivša članica Nevenka Šernhorst, a mandat joj je istekao 2011. i od tada se nalazi u mirovini. Tu je i Ivana Čalić, sutkinja koja je osudila Ivu Sanadera, kojoj je bitno napomenuti da je prošla dvije sigurnosne provjere SOA-e, zatim bivša pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić (koja 'samostalno radi na kompjutoru'!) te sutkinja Visokog prekršajnog suda Antonija Kovačić, koja je osim desetaka stručnih radova i seminara navela i da svira klavir.

Zatim slijedi profesorica Sanja Barić, koja govori esperanto i 'dobro se snalazi u multinacionalnom i multikulturnom društvu', te na koncu Dubravko Ljubić, inače zaposlen u Ustavnom sudu već punih osamnaest godina. On voli košarku i putovanja.

Sve životopise potencijalnih sudaca Ustavnog suda možete pročitati na ovomlinku.