Kako je objavljeno na internetskim stranicama Sisačke biskupije, koja je informaciju o susretu podijelila i na svojem Facebooku, navodi se da je Jelić Košića 'upoznao s optužnicama protiv hrvatskih časnika Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u monstruoznoj konstrukciji 'zajedničkog zločinačkog pothvata' koji se stavlja na teret čitavoj Hrvatskoj, od pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, preko šestorice u Haagu pa do svih zapovjednika i vojnika HVO-a i HV-a s obzirom na ratna djelovanja u BIH za vrijeme Domovinskog rata'.

Košić, koji je Jelića i Kordića primio 15. siječnja, izrazio je 'potporu pravednoj borbi za istinu hrvatskih branitelja u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, bez čijeg otpora srpskoj agresiji države BiH danas ne bi bilo' te 'nadu da će uz Božju pomoć i molitvu hrvatskoga naroda istina pobijediti te da će hrvatski narod opstati u BiH'.

Jelić: Nisam u bijegu i želim da predmet preuzme Hrvatska

Podsjetimo, umirovljeni general Hrvatskog vijeća obrane Zlatan Mijo Jelić optužen je za ratne zločine i on se trenutačno nalazi u bijegu u Hrvatskoj, potvrdilo je krajem prošle godine Tužiteljstvo BiH, a kako se navodi u optužnici koja je objavljena u Sarajevu, Jelić je optužen na temelju istrage koju je započelo tužiteljstvo Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i potom je prepustilo bosanskohercegovačkom pravosuđu pa će o tijeku tog slučaja biti informiran i Haški tribunal. 

Premda za Jelića tvrde da ima dvojno hrvatsko i bosanskohercegovačko državljanstvo pa će za njim biti raspisana međunarodna tjeralica, no postoji mogućnost i da se suđenje prepusti hrvatskom pravosuđu, naveli su iz Tužiteljstva BiH, Jelić tvrdi da ima samo hrvatsko državljanstvo i prebivalište u RH. On je optužen za ratne zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti na području Mostara. Tereti ga se da je kao zapovjednik 1. djelatne bojne vojne policije HVO-a te 1. lakojurišne bojne vojne policije od svibnja 1993. do ožujka 1994. postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i ženevskih konvencija o zaštiti civila tijekom ratnih sukoba. 

U optužnici stoji kako je Jelić zapravo bio zapovjednik svih postrojbi HVO-a na području Mostara u vrijeme 'širokog i sustavnog napada' na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području tog grada kad su počinjeni brojni zločini. Navodi se kako su postrojbe HVO-a provodile etničko čišćenje i progonile Bošnjake na teritorij pod nadzorom Armije BiH. Pritom je veliki broj bošnjačkih civila zatočen u logore te izvrgnut zlostavljanju i prisilno odvođen na radove na prvoj crti bojišnice. Navodi se kako su bošnjački zatočenici tada prisiljavani da odjeveni u odore HVO-a bacaju zapaljive predmete na objekte pod kontrolom Armije BiH, što ih je izlagalo smrtnoj opasnosti.

Tužiteljstvo BiH navodi u optužnici kako je Jelić osobno odobrio odvođenje 50 Bošnjaka na prisilni rad na prvoj crti bojišnice, pri čemu je ubijeno najmanje pedeset zatočenika, dok ih je 188 teže ili lakše ranjeno, a još 40 su pripadnici HVO-a teško zlostavljali. Zatočeni Bošnjaci, kako stoji u optužnici, morali su pod prisilom raditi i na imanjima dužnosnika HVO-a te su morali odvoziti opljačkane stvari iz domova protjeranih Bošnjaka i Srba.

'Optuženi Jelić tereti se da je znao i odobrio počinjenje ovih zločina te da nije ništa poduzeo da zločine spriječi niti da kazni počinitelje', navodi se u optužnici, za koju je istaknuto kako je jedna od najopsežnijih dosad podignutih za ratne zločine na području Mostara. Najavljeno je kako će Jelićevu krivnju Tužiteljstvo BiH dokazivati pozivanjem 200 svjedoka, od kojih bi 20 trebalo svjedočiti uz mjere zaštite, a pripremljeno je i 1.100 materijalnih dokaza.

'Ja sam umirovljeni general HV-a, imam državljanstvo RH i prebivalište u RH. Nikad nisam bio u bijegu, jer nemam od čega i koga bježati, a božićne sam blagdane proveo u Širokom Brijegu, gdje me je i zateklo podizanje optužnice', stoji u Jelićevoj izjavi medijima u BiH, a on želi da Tužiteljstvo BiH njegov kazneni progon prepusti Hrvatskoj te je u priopćenju prije nekoliko dana kazao kako je još 20. veljače prošle godine dao izjavu na Županijskome sudu u Zagrebu: 'Nakon saslušanja osobno sam i preko odvjetnika obećao da ću se svakom pozivu odazvati, s čime je upoznato i Tužiteljstvo BiH', napisao je, dodajući kako će ustrajati na tome da predmet preuzme hrvatsko pravosuđe.

Košić ... Kordić ... Ahmići

Dario Kordić bio je potpredsjednik i član predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH). Zbog odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, Kordić je 2001. nepravomoćno osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija počinjenih protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini 1993. godine.

Kaznu mu je pravomoćno potvrdilo žalbeno vijeće ICTY-ja 2004. godine navevši da je Kordić 'kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. travnja 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci' čiji je cilj bilo 'etničko čišćenje tog područja', te mu potvrdilo kaznenu odgovornost za ta djela po svim osnovama. Potvrdilo je i da se 'Kordićeva uključenost u kampanju progona' odnosi i na zločine počinjene u općini Kiseljaku te na odgovornost za protupravno zatvaranje civila u zatočeničkim centrima na području Viteza i Kiseljaka.

Kaznu je izdržavao u austrijskom zatvoru Karlau kod Graza u što mu je uračunat boravak u haškom pritvoru od dobrovoljne predaje 1997. godine, a prema pravilima Haaškog suda, zatvorenik može biti pušten iz zatvora nakon što odsluži dvije trećine kazne koju je zaradio jer je izdavao zapovijedi zbog kojih je 16. travnja 1993. u Ahmićima pobijeno 116 Bošnjaka, među njima i 32 žene te 11 djece mlađe od 18 godina.

Košić: Kordić je moralna veličina

Međutim, Kordića je po povratku iz zatvora na zagrebačkom aerodromu dočekalo 500-tinjak ljudi izvikujući, između ostalog, i poziv koji su upotrebljavale ustaše 'Za dom spremni', a među okupljenima su viđeni Đurđa Šušak, Ivić Pašalić, Ljubo Ćesić Rojs, Zdravko Tomac, Ante Kovačević, Zvonimir Šeparović i drugi, a među njima i Košić, koji je tada Kordiću poljubio ruku i poveo kratku molitvu. Aktivist Zoran Scout Ivančić, koji je bio prekinuo Kordićev govor povikom 'Sotono, ubojice!' jedva je, i to samo zahvaljujući policiji, izbjegao linč, no uspio je 'zaraditi' i prijavu za remećenje javnog reda i mira te nekoliko udaraca u glavu.

Nakon što su neki mediji u BiH i Hrvatskoj, Islamska zajednica u BiH te pojedine organizacije civilnog društva oštro reagirale jer je Košić uz još nekoliko svećenika sudjelovao u Kordićevu dočeku, on je u intervjuu za Katolički tjednik iz Sarajeva rekao da je sudjelovao u dočeku jer smatra da je Kordić nepravedno osuđen i da se time krivnja željela svaliti na cijeli hrvatski narod u BiH: 'Ja ne vjerujem da je Dario Kordić zločinac bez obzira na presudu. Smatram da je ona rezultat političke nagodbe i političkih igara, a ne na temelju dokaza', rekao je Košić nazivajući Kordića prijateljem kojega je pobliže upoznao dok je ovaj bio u zatvoru Karlau, ali i 'moralnom veličinom jer je na sebe preuzeo teret krivnje koja nije utemeljena na činjenicama' pri čemu je naveo da su i drugi hrvatski velikani poput Zrinskog i Frankopana Stjepana Radića, Franje Tuđmana, pa i kardinala Alojzija Stepinca, redom bili osuđivani i odlazili u zatvor, a da nisu bili krivi.