Ne više. Najduža bitka ruskog rata pretvorila je grad rudnika soli i gipsa u grad duhova. Unatoč bombardiranju, granatiranju i šestomjesečnim pokušajima okruživanja Bahmuta, ruske ga snage nisu osvojile.

Ali njihova taktika spaljene zemlje onemogućila je civilima da nemaju ni privid života, piše u reportaži iz toga mjesta AP.

'Sada je to pakao na zemlji, ne mogu pronaći dovoljno riječi da to opišem', rekao im je ukrajinski vojnik Petro Vološenko, glasom punim emocija i ogorčenosti.

Vološenko je podrijetlom iz Kijeva, a stigao je u to područje u kolovozu, kada je počeo ruski napad, i od tada je tamo proslavio rođendan, Božić i Novu godinu.

44-godišnjak je svojim očima vidio kako se grad, koji se nalazi oko 100 kilometara od ruske granice, postupno pretvara u ruševinu. Većina kuća je uništena, bez krovova, stropova, prozora i vrata, što ih čini nepogodnima za stanovanje.

Od prijeratnih 80.000 stanovnika ostalo ih je svega nekoliko tisuća. Rijetko vide dnevnu svjetlost jer većinu vremena provode u podrumima skrivajući se od žestokih borbi oko i iznad njih. Grad neprestano drhti od prigušenog zvuka eksplozija, fijukanja minobacača i zvuka topništva. Bilo gdje da se nalaziš, potencijalna si meta.

Bahmut se nalazi u pokrajini Doneck, jednoj od četiri koje je Rusija nezakonito anektirala u jesen - ali Moskva kontrolira samo oko polovicu toga teritorija. Kako bi zauzele preostalu polovicu, ruske snage nemaju drugog izbora nego proći kroz Bahmut, koji nudi jedini pristup većim gradovima pod kontrolom Ukrajine otkako su ukrajinske trupe u rujnu zauzele Izjum u pokrajini Harkiv, kazao je za AP Mikola Bielieskov, istraživač u Nacionalnom institutu za strateške studije Ukrajine.

'Bez zauzimanja ovih gradova, ruska vojska neće moći izvršiti politički zadatak koji je dobila', tvrdi Bielieskov.

Pogoršanje stanja u Bahmutu počelo je tijekom ljeta, nakon što je Rusija zauzela posljednji veći grad u susjednoj pokrajini Luhansk. Zatim je trupe i opremu usmjerila na zauzimanje Bahmuta, a Ukrajina je učinila isto kako bi ga obranila. Za Rusiju je grad trebao biti odskočna daska prema njenom cilju zauzimanja preostalog teritorija koji drže Ukrajinci u Donecku.

Rovovima izvan grada dvije su se strane ukopale za ono što se pretvorilo u iscrpljujući sukob dok je Ukrajina grabila teritorij na sjeveru i jugu, a ruski zračni napadi diljem zemlje ciljali su elektrane i drugu infrastrukturu.

Mjeseci bitke iscrpili su obje vojske. U jesen je Rusija promijenila taktiku i poslala pješake umjesto da sondira liniju bojišnice topništvom, kaže Vološenko. Bielieskov je kazao da najslabije obučeni ruski vojnici idu prvi kako bi natjerali Ukrajince da otvore vatru i razotkriju snage i slabosti svoje obrane.

Obučene jedinice ili plaćenici iz Wagner grupe, poznati po brutalnosti, čine pozadinu, rekao je Bielieskov, dodavši da Ukrajina nadoknađuje nedostatak teške opreme ljudima koji su spremni izdržati do kraja.

Lako naoružani, bez dovoljne artiljerijske potpore, koju im nije uvijek moguće pružiti, stoje i odbijaju napade što je dulje moguće, rekao je. Vjeruje se da je rezultat bitke doveo do užasnih gubitaka vojnika i za Ukrajinu i za Rusiju. Ne zna se koliko je smrtonosan: nijedna strana ne govori o tome.

'Ljudstvo je manje ruski problem, a na neki način više ukrajinski, ne samo zato što su žrtve bolne, nego su često u pitanju najbolje ukrajinske trupe', rekao je Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's Collegeu u Londonu.

Institut za ratne studije (ISW) nedavno je izvijestio da su Wagnerove snage izgubile više od 4100 pripadnika i imale 10.000 ranjenih, uključujući preko 1000 ubijenih između kraja studenog i početka prosinca u blizini Bahmuta. Brojke je nemoguće provjeriti.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u nedavnom obraćanju opisao je situaciju u Bahmutu kao 'vrlo tešku'. Istaknuo je da su tamo ruski napadi stalni, kao i konstantni pokušaji probijanja obrane.

Poput Mariupolja - lučkog grada u istoj pokrajini koji je Rusija naposljetku zauzela nakon 82-dnevne opsade - Bahmut je preuzeo gotovo mitsku važnost za branitelje.

'Već je postao simbol ukrajinske nepobjedivosti', rekao je Vološenko, istaknuvši da je Bahmut srce Ukrajine i budući mir onih gradova koji više nisu pod okupacijom, a koji ovise o ritmu kojim otkucava.

Bahmut za sada ostaje potpuno pod kontrolom ukrajinske vojske, doduše više kao utvrda nego mjesto koje bi ljudi posjećivali, u kojem bi radili ili voljeli. U siječnju su Rusi zauzeli Soledar, grad koji se nalazi manje od 20 kilometara od Bahmuta, ali njihovo napredovanje je vrlo sporo.

'To su stope napredovanja koje nam ne dopuštaju govoriti o ozbiljnim ofenzivnim akcijama. To je sporo tiskanje po vrlo visokoj cijeni', rekao je Bielieskov.

Duž crte bojišnice na ukrajinskoj strani jedinice hitne medicinske pomoći pružaju pomoć žrtvama na bojištu. Od 50 do 170 ranjenih ukrajinskih vojnika dnevno prođe kroz samo jednu od nekoliko stabilizacijskih točaka duž linije fronta u Donecku, kaže Tatjana Ivančenko, volonterka u istočnoj Ukrajini otkako je ondje počeo separatistički sukob uz podršku Rusije 2014. godine.

Nakon neuspjeha u Harkivu na sjeveroistoku i pokrajini Herson na jugu Kremlj je gladan bilo kakvog uspjeha, čak i ako se radi samo o zauzimanju grada ili dva pretvorenih u ruševine. Freedman s King's Collegea rekao je da bi gubitak Bahmuta bio udarac za Ukrajinu i ponudio taktičke prednosti ruskim snagama, ali se ne bi pokazao odlučujućim za ishod rata.

Za Rusiju bi bilo više vrijedno da je mogla zauzeti naseljeni i netaknuti Bahmut na početku rata, ali sada bi zauzimanje samo dalo njezinim snagama opcije kako zauzeti veći dio Donecka, rekao je Freedman.

22-godišnji ukrajinski vojnik poznat kao Deseti pridružio se vojsci kada je Rusija započela rat u Ukrajini. Nakon mjeseci koje je proveo braneći područje Bahmuta, izgubivši brojne suborce, rekao je da ne žali.

'Ne radi se o usporedbi cijene i gubitaka obje strane. Radi se o tome da Ukrajinci umiru, ali umiru zbog određenog cilja', rekao je Deseti, a nije naveo svoje pravo ime iz sigurnosnih razloga. Poručio je da Ukrajina nema izbora nego braniti svaki pedalj svoje zemlje. 'Zemlja se mora braniti, pogotovo sada, tako revno, tako čvrsto i očajnički. To je ono što će nam pomoći da u budućnosti oslobodimo naše okupirane teritorije', zaključio je.