Sve je počelo prije 20-ak godina kada se Heidemarie, nakon rastave, s dvoje djece doselila u Dortmund. Zamijetivši velik broj beskućnika u tom gradu, željela im je na neki način pomoći. Smatrala je da im za ponovno uključenje u društvo nije potreban novac, nego osjećaj da mogu biti korisni te da vrijede i unatoč tome što žive u dugovima i što su bez posla.

Trgovina bez blagajne
Došla je stoga na zanimljivu ideju te je otvorila neobičnu trgovinu u kojoj se ništa nije moglo kupiti novcem. Sve što vam je potrebno mogli ste odraditi ili dobiti trampeći nešto što vam više nije potrebno. Ideja se dakle temeljila na principu razmjene roba i usluga 'dam-uzimam'. Iako beskućnici, zbog kojih je sve i pokrenula, nisu pokazali interes za njezin inovativni projekt, u trgovinu su hrpimice počeli pristizati umirovljenici te nezaposleni stanovnici Dortmunda. Donosili su pune vreće stvari koje im nisu potrebne, a zauzimale su im mjesto u kući. Nezaposleni, umirovljeni obrtnici, majstori, ali i intelektualci, nudili su pak svoja znanja i vještine u zamjenu za neku stvar ili uslugu.

Frizer je tako primjerice ošišao električara koji mu je potom zauzvrat popravio neki kućanski aparat. Profesor je držao besplatne instrukcije studentu koji mu je, isto tako besplatno, prošetao psa. Netko je pak zamijenio toster za neki komad odjeće... Poanta je bila u tome da ne bude potrošen nijedan novčić, odnosno da se čitava cirkulacija roba i usluga odvija bez cirkulacije novca. Trgovina se počela razvijati munjevitom brzinom, te je postala svojevrsni fenomen Dortmunda.

Ekstremna avantura koja traje 15 godina
Heidemarie Schwermertada je tada već toliko duboko zagazila u svoj projekt da je moto 'dam-uzimam' postao i njezina životna filozofija. Krenula je stoga korak dalje te je 1996. godine donijela najradikalniju odluku u svom života – odlučila je živjeti život bez novca! Napustila je stan i prosvjetni posao te je započela ekstremni nomadski način života. Selila se iz kuće u kuću, a stanarinu je otplaćivala radeći poslove po kućama. Iako je to trebala biti tek kratkotrajna avantura danas 69-godišnja bivša učiteljica još uvijek, nakon punih 15 godina, živi asketskim životom iz kojega je potpuno izbacila novac.

Otplatila i svoju sahranu bez novca
Sva njezina materijalna imovina stane u jedan crni kofer u kojemu, pogađate, nema novčanika. Priznaje da ima tek 200 eura ušteđevine za zlu ne trebalo. Nema zdravstveno osiguranje, no bolesti se, kaže, ne boji jer svi ionako jednom moraju umrijeti. Čak 15 godina bez novca u džepu, no nikada nikome dužna, ta je neobična žena i svoj pogreb već otplatila, naravno ne novcem. Dogovorila se sa svećenikom koji je pristao da se troškovi pokopa namire njezinim pružanjem psihološke pomoći ožalošćenim ljudima.

Beskućnici bi ipak radije novčić na dlan
O svom životu Schwermerova je napisala i knjigu, no kako ne želi novac, odrekla se svih autorskih prava. Dovoljna joj je satisfakcija to što je posijala sjeme iz kojega će se, kaže, možda jednoga dana formirati nov, zdraviji odnos prema novcu. Pri posjetu Dortmundu, mnogi mladi iz cijelog svijeta potraže je kako bi čuli njezine savjete, a nerijetko se odluče i na tjedan dana isprobali kako izgleda život bez novca. Iako je većina mladih koji su probali Njemičin recept oduševljena, oni koje Heidemarie Schwermer nije uspela uvjeriti u svoj projekt su, vjerovali ili ne, beskućnici zbog kojih je sve i krenulo. Nakon što im je objasnila čitavu ideju te ih zamolila da pokušaju biti korisni i svoj rad trampiti za nešto što im je doista potrebno, svi su se radom vratili starom načinu života i prosjačenju te radije čekaju da im netko na dlan spusti upravo novčić.