Američki predsjednik Donald Trump je u svojoj administraciji okupio niz kontroverznih osoba, među kojima se tijekom saslušanja u Kongresu nepoznavanjem relevantne materije najviše istaknula ministrica obrazovanja Betsy DeVos. No manje je poznato da je jedan od Trumpovih neformalnih savjetnika i njezin brat Erik Prince, osnivač Blackwatera, tvrtke za iznajmljivanje plaćenika, čiji su ‘vojnici sreće’ optuženi za razne zločine u Iraku. Prince je sada dobio zadatak biti tajni kanal između Trumpa i Vladimira Putina, a nedavno je svoje usluge nudio i Europskoj uniji za zaštitu njenih vanjskih granica
The Washington Post i portal The Intercept proteklih su se tjedana raspisali o neformalnoj ulozi kontroverznog milijunaša Erika Princea u administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa. Naime, Prince se proteklih mjeseci tajno sastajao s raznim ljudima diljem svijeta kako bi uspostavio tajni kanal komunikacije između Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.
‘Najzloglasnijni američki plaćenik’, kako Princea opisuje nagrađivani novinar Jeremy Scahill, tako se na Sejšelima u siječnju sastao s biznismenima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje je zamolio za pomoć oko organizacije sastanka s ljudima iz Putinova kruga, na što su Arapi pristali i obratili se s tim prijedlogom zasad neimenovanom ruskom biznismenu za kojeg se zna da je blizak Vladimiru Putinu. Pretpostavlja se da bi Prince kao neformalni izaslanik Trumpove administracije trebao s Rusima razgovarati o tome kako približiti ruske i američke interese, naročito kada je riječ o Siriji, Iranu i borbi protiv ISIL-a, što se u međuvremenu dodatno zakompliciralo zbog nedavnog američkog napada na teritorij pod kontrolom sirijskog režima Bašara Al-Asada, kojemu je Putin odavno i politički i vojni pokrovitelj. No bez obzira na to hoće li Erik Prince biti uspješan u svojim nastojanjima, ono što zabrinjava jest da je čovjek takvog profila došao tako blizu centru američke političke moći, tj. Bijeloj kući.
Naime, Prince je u medijima postao poznat još prije petnaestak godina zahvaljujući tome što je devedesetih godina prošlog stoljeća osnovao tvrtku Blackwater, koja se zapravo bavi organiziranjem i iznajmljivanjem privatnih vojski i plaćenika. Erik Prince rođen je 1969. godine u obitelji bogatog religioznog i konzervativnog biznismena, no za razliku od mnogih drugih mladića iz takvih obitelji koji su potezali sve moguće veze za izbjegavanje služenja vojske (poput bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha i aktualnog Trumpa), Prince se sam prijavio u američku vojsku te je postao i dio elitne postrojbe Navy SEAL, s kojom je u prvoj polovici devedesetih godina služio na Haitiju i Bilskom istoku te na prostoru raspadajuće Jugoslavije.
Vojnu karijeru završio je 1995., ranije nego što je planirao, jer mu je tada iznenada umro otac i Prince je preuzeo upravljanje obiteljskim biznisom Prince Machine Corporation. Obitelj Prince je nakon godinu dana kompaniju prodala za 1,35 milijardi dolara, a Erik Prince je dio tog novca iskoristio da 1997. osnuje Blackwater, tvrtku koja će ga učiniti slavnim i zloglasnim diljem svijeta. Ironično, kasnije je izjavio da ga je na osnivanje kompanije koja se bavi organiziranjem i iznajmljivanjem privatnih vojski i plaćenika potaknuo genocid u Rundi 1994., koji mu je pokazao da ‘nije dovoljno sjediti i držati govore, nego se mora djelovati’.
U praksi je djelovanje Blackwatera značilo to da su u periodu od osnivanja do 2010., kada je Prince za veliki novac prodao kompaniju, dobili poslove od američke vlade za koje im je plaćeno dvije milijarde dolara. Naročito je za Princea profitabilna bila američka invazija na Irak, nakon koje su njegovi plaćenici dobili zadatke osiguranja niza osoba i lokacija, što je rezultiralo i nizom incidenata. Najpoznatiji od tih incidenata je onaj iz 2007., kada su Princeovi zaposlenici otvorili vatru na demonstrante u centru Bagdada i ubili 17 civila. Kasnije su trojica Blackwaterovih plaćenika osuđeni za taj čin, no Erika Princea nitko nije ni optužio.
Prince je, doduše, morao zbog aktivnosti Blackwatera svjedočiti pred američkim Kongresom, što je donekle njegovo djelovanje izložilo javnosti, ali mu nije pretjerano naštetilo, kao ni izvrsno istražena knjiga već spomenutog Jeremyja Scahilla ‘Blackwater: The Rise of the World's Most Powerful Mercenary Army’ tj. ‘Blackwater: Uspon najmoćnije plaćeničke vojske na svijetu’.
Nakon što je prodao Blackwater, koji se u međuvremenu preimenovao u Academi, Prince je osnovao fond Frontier Resource Group te se nastavio baviti sumnjivim i ne baš javnosti poznatim poslovima. Politički je uvijek izdašno donirao Republikance, a njegova aktualna supruga Stacy DeLuke zamijećena je u izbornoj noći u stožeru Donalda Trumpa.
Kao spasitelj Europske unije od izbjeglica pokušao se predstaviti tekstom objavljenom početkom ove godine u Financial Timesu, u kojem predlaže EU-u da za čuvanje vanjskih granica unajmi plaćenike, poput njegove bivše kompanije Blackwater. Doduše, Prince je to nazvao malo ljepše, 'javno-privatno partnerstvo'. Istovremeno se očito bavio uspostavljanjem tajnog kanala s Moskvom u ime Donalda Trumpa, što se sada počinje razotkrivati u svjetskim medijima.
Kako će novi poslovi i aktivnosti Erika Princea završiti, trenutno se ne može predvidjeti, no ako je suditi po njegovom dosadašnjem radu, jedno je sigurno - bit će mrtvih civila.
