Recep Tayyip Erdogan, sudeći prema 'slučaju Kavala', vodi Tursku prema njezinom dosad najvećem obračunu s ključnim zapadnim saveznicima otkako je preuzeo vlast prije dva desetljeća. Središnja osoba diplomatskih tenzija, zbog koje prijeti protjerivanjem veleposlanika Danske, Finske, Francuske, Kanade, Nizozemske, Norveške, Novog Zelanda, Njemačke, Švedske i SAD, 65-godišnji je biznismen i filantrop koji se već četiri godine, bez podignute optužnice, nalazi u zatvoru zbog optužbi za urotu s ciljem svrgnuća turskog predsjednika.

Kavala odbacuje optužbe Erdogana, a on gorljivo ponavlja da je poziv na Kavalino oslobađanje napad na turski suverenitet, bez obzira na to što će napete veze sa zapadnim partnerima vjerojatno potaknuti nestabilnost turske lire i pokrenuti inflaciju. Turski predsjednik pritom je ustrajan i u diplomatskim potezima pa je naredio svojem ministru vanjskih poslova Mevlutu Cavusogluu da što prije proglasi strane veleposlanike personama non grata zbog njihovih zalaganja za oslobađanje Kavale.

Kavala, kamen spoticanja između Ankare i Zapada, potječe iz obitelji trgovaca duhanom koja se u razmjeni stanovništva 1923. godine preselila iz sjeverne Grčke u Tursku. Rođen je 1957. u Parizu, u kojem je njegov otac Mehmet širio svoje poslovno carstvo, ali se nedugo nakon rođenja s roditeljima vraća u domovinu i pohađa američku srednju školu u Istanbulu, a potom i studij menadžmenta na Bliskoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari.

Povratak u domovinu nakon pada vojne hunte

Usporedo s menadžmentom, Kavala završava opću ekonomiju na uglednom Sveučilištu Manchester, nakon čega upisuje doktorat u New Yorku, iz kojeg se ponovno vraća u Tursku 1982. godine, kada mu umire otac. Budući filantrop od oca nasljeđuje obiteljsku tvrtku Kavala Companies, ali i pokreće nakladnički biznis.

Vrijeme je to državnog udara koji su u Turskoj izvele oružane snage, prilikom čega je svrgnuta vlada premijera Süleymana Demirela, a vlast preuzima vojna hunta na čelu s načelnikom generalštaba turske vojske Kenanom Evrenom.

Povod za puč bila je eskalacija političkog nasilja u širokom spektru od radikalne ljevice do ultradesnih Sivih vukova, skupine koja je uživala prešutnu podršku Demirelove vlade. Brutalna represija kratkoročno je postigla cilj te je Turska nakon mnogo godina dobila stabilnu vlast, a pučistički režim je, unatoč masovnom kršenju ljudskih prava, uživao podršku SAD-a, NATO-a i drugih saveznika iz zapadnog bloka, dijelom zabrinutih zbog sloma prozapadnog i proameričkog režima u susjednom Iranu.

Za razliku od pučista koji su preuzeli vlast dvadeset godina ranije, Evren i njegova hunta proveli su niz ekonomskih reformi po preporukama MMF-a i uveli elemente slobodnog tržišta pa je 1983. godine, nakon deregulacija u turskoj ekonomiji i parlamentarnih izbora, ponovno uspostavljena civilna vlast na čelu s pristašama puča iz redova Domovinske stranke Turguta Ozala. Tržišnu šansu vidi i Osman Kavala te iste godine pokreće niz izdavačkih kuća koje između ostalog izdaju tursku verziju najopsežnije svjetske enciklopedije - Britannice. Uz to, Kavala počinje izdavati knjige koje su dotad bile nezamislive u Turskoj, poput biografije Talat-paše, odgovornog za genocid nad Armencima.

Etablirani mecena koji podržava ekologiju

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća Kavala je već etablirani mecena koji osniva brojna društva što promoviraju rodne rasprave i ukazuju na ekološke probleme, poput Turske zaklade za borbu protiv erozije tla, za pošumljavanje i zaštitu prirodnih staništa (TEMA), a pokreće i Turski helsinški odbor za ljudska prava te Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, danas području od posebnog interesa Erdoganova neoosmanizma.

Kavala sudjeluje u osnivanju i vođenju Turske zaklade za kinematografiju i audiovizualnu kulturu (TÜRSAK), Turske zaklade za ekonomske i društvene studije (TESEV), Udruženja za zaštitu kulturnog naslijeđa (KMKD), Centra za pamćenje istine i Zaklade za povijest Turske. Uz to, sponzorira Amnesty International, a razvija i Prostor kulture, projekt koji su inicirali Goethe institut, generalni konzulat Švedske u Istanbulu, veleposlanstvo Nizozemske i Francuski institut.

Darežljivi mecena početkom 2000-ih osniva i dobrotvornu zakladu Anadolu Kültür s kulturnim centrima u nerazvijenim regijama Turske koji potiču kulturnu suradnju sa zemljama na Kavkazu i Balkanu, ali i sa zemljama Europske unije. Organizacija podržava lokalnu, regionalnu i međunarodnu suradnju u umjetnosti i kulturi te promiče zaštitu i očuvanje kulturne baštine kroz pluralističko i demokratsko društvo. Kavala je bio jedan od osnivača Zaklade Otvoreno društvo u Turskoj, međunarodne mreže za dodjelu bespovratnih sredstava koju je stvorio američko-mađarski milijarder George Soros, a koja je protjerana iz Turske 2018. godine u sklopu Erdoganova ograničavanja sloboda i progona kulturnjaka koji ne misle kao novovjeki turski sultan.

Kavala je u razgovorima s turskim novinarima izjavio da poštuje Sorosa te da se preklapaju njihovi stavovi o pitanjima ispravnog funkcioniranja pravnih institucija, zaštite i proširenja građanskih prava, podrške organizacijama civilnog društva te imigracijske politike. Dodao je i da su njegovi pogledi na egalitarnu socijalnu i gospodarsku politiku različiti od Sorosevih, a uz to bio je kritičan prema nekim aktivnostima Soroseva Otvorenog društva u pojedinim zemljama. No to nije spriječilo Erdogana da proglasi Kavalu 'crvenim turskim Sorosem' i optuži ga da je 2013. pokrenuo prosvjede u istanbulskom parku Gezi, ali i sudjelovao u pokušaju državnog udara u ljeto 2016. godine.

Optužbe se nižu jedna za drugom

Zbog Erdoganovih optužbi Kavala je uhićen u listopadu 2017. nakon što je u Istanbulu sudjelovao na sastanku u Goethe institutu vezanom uz projekt s njegovom zakladom Anadolu Kültür. Kavala je pušten nakon provedena dva tjedna u zatvoru, ali je vrlo brzo ponovno uhićen pod optužbom da je rušio ustavni poredak potičući na prosvjede u parku Gezi pa je poslan u strogo čuvan istanbulski zatvor Silivri.

Mecena je oslobođen optužbi u veljači 2020., ali je samo nekoliko sati kasnije izdan novi nalog za njegovo uhićenje, ovaj put za sudjelovanje u pokušaju državnog udara iz ljeta 2016. Mjesec kasnije oslobođen je i ove optužbe, ali je zadržan u istražnom zatvoru pod optužbom za političku i vojnu špijunažu.

Ured glavnog turskog tužitelja pripremio je u rujnu prošle godine novu optužnicu, kojom tereti Kavalu da je surađivao s Henrijem Barkeyjem, istaknutim turskim znanstvenikom u Sjedinjenim Državama, te da je na taj način sudjelovao u pokušaju državnog udara. U siječnju 2021. poništena mu je i oslobađajuća presuda na suđenju za prosvjede u parku Gezi.

Na drugom ročištu suđenja Kavali zbog optužbi za državni udar i špijunažu, održanom 5. veljače 2021. godine, sud je donio odluku da se slučaj spoji sa suđenjem za prosvjede u parku Gezi te mu je odredio nastavak pritvora. Uz to, Kavali su tužitelji 'prilijepili' to da je organizirao priključivanje navijača Bešiktaša prosvjednicima u parku Gezi.

Iduća rasprava na suđenju Kavali očekuje se 26. studenog, a njegovi odvjetnici napominju da optužnica iz rujna 2020. nije ništa više od fikcije bez utemeljenih dokaza. Oni koji poznaju Erdoganove metode upozoravaju da novovjeki turski sultan neće prezati od inzistiranja na tome da se Kavalu osudi i dugotrajno pošalje u zatvor.