Ocjenjujući mandat svog nasljednika Damira Borasa bivši rektor Aleksa Bjeliš rekao je: “Mi smo antipod jedan drugome. Već 2012., 2013., u vrijeme kraja mog mandata, formirala se jedna alternativna koncepcija vođenja Sveučilišta koja je kontrapunkt mojoj koncepciji. Već tad mi je bilo jasno da su donijeli kandidata za kojeg se moglo očekivati da neće biti dorasti poslu koji ga čeka i to se pokazalo. Sad možemo biti samo kritični prema djelovanju mog nasljednika.”

Problem Senata

Za N1 ističe da u tome nije usamljen i da je ovo što se događa odraz svega što se događalo ranije: “Senat je nespreman za izazove, Senat čeka kako odgovoriti na vanjske utjecaje i to sigurno nije svrha Senata pravog Sveučilišta. I to ne samo Senat, nego i Sveučilišni savjet.

Podsjetit ću da je negdje 2011. sadašnji ministar i ondašnje vodstvo Sveučilišta na čelu sa mnom došlo u sukob oko zakonodavstva gdje je ministar inzistirao da bi vanjski nadzor na Sveučilištu bio bolji nego da Sveučilište samo o sebi brine. Ja sam zastupao suprotnu tezu, da se treba pouzdati u kredibilitet akademskog života i sloboda. Pokazalo se da proteklih godina sve više da Sveučilište dolazi u stanje koje je dalo za pravo ministru i sad imamo situaciju da takvo loše stanje treba sanirati.”

Senat je imobiliziran, Savjet je stavljen sa strane, sveučilišna tijela su hibernirana, a oni zapravo vode puno posla, rekao je i dodao:

“Situacija me podsjeća na vremena iz nedavne prošlosti kad su mnoga takva tijela bila stabilna kad su dobila mig od Centralnog komiteta. Ovaj Senat bi bio najsretniji da postoji Centralni komitet da im da signal što da se radi. Ovaj naš Senat i sveučilišni život, umjesto da budu faktor stabilnosti, uzor za javni život u Hrvatskoj, oni očekuju da nestabilna politička situacija njih stabilizira.”

Seksualno uznemiravanje na Sveučilištu

Komentirajući sve više primjera seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja na zagrebačkom Sveučilištu rekao je da mu je žao što Sveučilište ne reagira snažnije:

“Kad god smo imali krizne situacije s etičkog aspekta, a bilo ih je, onda je uvijek bio problem da male fakultetske sredine teže uspijevaju pokrenuti odlučnije djelovanje prema raščišćavanju takvih situacija jer se ne želi izlagati neugodnim situacijama, žele biti lojalni. Sveučilište bi trebalo gurnuti stvari da krenu. Što se tiče dvije dekanice, one ako žele nešto napraviti, one su osamljene.

Mislim da će stvari ići na bolje jer glavno razumijevanje problema je bitno drugačije nakon brojnih pokreta. Mislim da će to postati mainstream i da ćemo prihvatiti pravila ponašanja. Ono što je na Sveučilištu problem jest to da postoji konzervativna struja koja nije raspoložena u tom smjeru i koja može djelovati tako da inhibira, odnosno zaustavlja takve procese. Ta je struja dosta poznata.”

Na pitanje znači li to da ti ljudi ne vide problem u seksuanom uznemiravanju, Bjeliš je rekao: “Postoje novi konzervatizam, on se sad zove razdragani konzervatizam, koji je ogrnut plaštom integrativne bioetike kroz koji se provlače koncepti koji nikad nisu bili ozbiljno kritički raspravljeni.”

Sporni statusi

Dotaknuo se i spornog dobivanja statusa emeritusa ili produljenja radnog vijeka. Istaknuo je da je bio protiv izmjene pravila kojom se ovlast za dodjeljivanje dijela tih počasnih titula omogućuje rektoru Sveučilišta.

“Osvrnuo bih se na izbor profesora emeritusa. Bio sam krajnje kritičan kad je Senat prihvatio promjenu pravila kad je rektor dobio pravo predlagati 10% emeritusa izravno. Rektor nije pozvan da predlaže ikoga jer to vodi u situcaije pogodovanja. To se sad jasno vidi, rektor nije kompetentan, on upada u sukobe interesa, ne poznaje stotine profesora koji jesu kompetentni za ta zvanja.”