Nogometne su misli usmjerene prema Walesu i drugoj utakmici ovog reprezentativnog okupljanja, nakon pobjede u Makedoniji, koja bi se, kada se na kraju budu zbrajali bodovi, mogla pokazati ključnom. Taj bi teren mogao biti poguban za mnoge momčadi iz naše grupe, a neke će, poprilično sam siguran, tamo ostaviti pokoji bod. Puno je bilo govora prije utakmice o samoj selekciji igrača, špekulacija o sastavu sa ili bez Sammira, da bi na kraju ipak najvažnija bila činjenica da je reprezentacija pobijedila na gostovanju, koje je sve samo ne lako.

Nakon rezultatski visoke pobjede u Beogradu, Belgijanci su se ponovo pokazali kao prvi konkurent hrvatskoj reprezentaciji, ali pustimo da se odigra još nekoliko utakmica da bismo vršili neke konačne zaključke. U Skopju će se namučiti i Srbi i Belgijci, a reprezentacija koja s tog gostovanja donese tri boda, kao i svih šest koji su obveza na gostovanjima na Otoku, biti će u najboljoj poziciji u našoj skupini. Štimčeve smo odabranike ispratili, o njima znademo sve, a u ovoj sam Tribini želio skrenuti pozornost na 11 igrača koji nisu u odabiru, neki su u mlađim selekcijama, a za koje mislim da su nakon odigranih utakmica trećine MAXtv Prve lige skrenuli pozornost i odskočili kvalitetom svojih klupskih nastupa. Evo mog odabira, ne nužno po mjestima u momčadi:

1. Ivan Vargić – vratar, 25 godina, Osijek.
Naravno da momčad koja u 11 kola primi najmanje pogodaka ima pravo da se istakne i njihov vratar kao jedan od najzaslužnijih. Vargić je uvrštavanje u ovu listu zaslužio svojim obranama, te činjenicom da je na šest gostujućih utakmica svoje momčadi (uključujući i dva nastupa u Maksimiru – protiv Lokomotive i Dinama) propustio tek dvije lopte u mrežu. Idealne građe, miran i staložen, Vargić je vjerojatno najbolji vratar Prve lige.

2. Mato Neretljak – branič, 33 godine, Rijeka.
Kada se slagala momčad Rijeke uoči sezone, vjerovao sam da je dolazak Neretljaka jedan od najboljih poteza i odabira. Mato je u 'prevrtljivoj' Rijeci ipak faktor stabilnosti i taj sud ne mijenjaju ni dva posljednja slabija nastupa. Bivši reprezentativac igra sezonu za guštanje.

3. Igor Bubnjić – branič, 20 godina, Slaven Belupo.
Igor je u središte pozornosti stigao potpisom na ugovor s Udineseom, ali ovaj stasiti Splićanin, s nekoliko nastupa u mlađim selekcijama, jedan je od ključnih igrača Slavenovih uspjeha na početku sezone. Ako Ferenčina konsolidira momčad nakon stanke, Bubnjić bi mogao ponovo postati kandidat za A vrstu. Igrač koji zna nogomet, zna i zabiti, ime koje trebamo pratiti.

4. Ivan Boras – branič, 20 godina, Lokomotiva.
Igri Lokomotive ton su davali, prije svih, Antolić i Brozović, ali, iako još uvijek njegova momčad pati od brojnih obrambenih bolesti, Boras je desni branič suvremenog tipa koji često donosi prednost u napadačkim akcijama. Visok, snažan a okretan, poput Bubnjića zna i zabiti, ove sezone postigao je već četiri pogotka.

5. Arijan Ademi – vezni, 21 godina, Dinamo.
U prvih osam kola, uz ozljedu, Ademi je patio i zbog prečestih rotacija Ante Čačića i nevjerojatne trenerove upornosti da u momčad gura Calella koji bi, po meni, teško našao mjesta i u niželigaškim momčadima. Kada je u posljednjih nekoliko kola postao starter, Ademi se nametnuo borbenošću, trkom, a protiv Hajduka je bio među najboljima na terenu. Odluka da ostaje i da se nudi hrvatskom izborniku, dobra je za naš nogomet.

6. Franko Andrijašević - vezni, 21 godina, Hajduk.
Da nije bilo te nesretne svadbe, o Franku bismo čitali isključivo u nogometnim superlativima. Ključni igrač Hajduka, plemeniti tehničar koji stvara razliku. Istovremeno, potpuno mi je neobjašnjiva izjava njegova trenera Krstičevića o tjelesnoj nespremnosti negdje u devetom, desetom kolu!? Budući da vjerujem u Hajdukovu seriju u nastavku lige, Franko će biti jedan od ključnih igrača.

7. Mislav Oršić, 19 godina, vezni – napadač, Inter.
Vjerojatno bi trebao ovdje pisati o paketu 'Oršić – Budimir', ali zbog njegove mladosti i moje sklonosti vrhunskim tehničarima, 'španerima', ovaj ću put izdvojiti Mislava iz Interova dvojca. Zabio je Dinamu za bod Intera u Maksimiru, kasnije dodao još dva pogotka. Odigrao je gotovo punu prvenstvenu minutažu, često je asistent, a u ovom je trenutku jedan od rijetkih razloga zazadovoljstvo u Zaprešiću.

8. Ante Erceg, 22 godine, vezni – napadač, Split.
Možda sam, po ukupnom učinku sezone, ovim odabirom pretjerao, možda Ante ipak nije toliko odskočio, ali jednostavno moram honorirati najljepši pogodak prvenstva u prvih 11 kola. Ercegov lob protiv Zadra djelo je istinskog majstora (o tome da je fantastičan 'hakler' malog nogometa već sam pisao), pa mi dopustite ovaj subjektivni izlet.

9. Besart Abdurahimi, 22 godine, napadač, Zagreb.
Mislim da tu nije potrebno posebno objašnjenje. U katastrofalnom Zagrebu, koji je zabio pet pogodaka u 11 kola, tri su djelo Abdurahimija, od toga, koliko me sjećanje služi, barem dva nakon solo akcija. Zagreb će ga teško zadržati, a u kvalitetnijoj momčadi Abdurahimi bi mogao eksplodirati.

10. Andrej Kramarić, 21 godina, napadač, Lokomotiva.
Krama je drugi strijelac lige, a asistencija ima koliko i Sammir. Modri sin izgubljen u svađama tate i uprave Dinama izgubio je minimalno jednu sezonu na klupi. Prognoza Mikija Badelja – dajte mu da igra, pa ćete vidjeti kakav je igrač, pokazala se točnom. Lokomotiva je prekretnica u Kramarićevoj karijeri, a nadam se da će ovako nastaviti i nakon stanke.

11. Mijo Caktaš, 20 godina, vezni, Hajduk. Domagoj Antolić, 22 godine, vezni, Lokomotiva. Ante Vitaić, 30 godina, vezni, Split. Damir Kreilach, 23 godine, vezni, Rijeka. Perošević, Vugrinec, Halilović, Kovačić, Ottochian, Prahić.
Kada sam stigao do jedanaestog igrača nastala je gužva pa navodim sve koji su mi, po određenim kriterijima dolazili u misli. U svakom slučaju, pogled na veći dio ovog popisa otkriva da u MAXtv Prvoj ligi, stasaju novi mladi igrači s reprezentativnim potencijalima.

Tko će se od njih probiti do Štimčevih popisa, tek ćemo vidjeti. I još samo nekoliko rečenica o temi koju ste vrlo dobro obradili nakon vijesti o nekoj imaginarnoj Jugoligi, a u koju se nisam, nažalost, stigao uključiti. Uz činjenicu da je vijest puka konstrukcija i da nas UEFA sasvim sigurno ne gura ni u kakvu balkansku ligu, moram spomenuti da se mnogo više i mnogo ozbiljnije razgovara u nogometno poslovnim krugovima o određenom ligaškom natjecanju s dvije značajke.

U sjajnoj Tribini koju potpisuje Vjeran na tu temu, samo je jedna pogreška, vezana uz nedostatak termina – nakon oproštaja od Europe i mogućeg ispadanja iz domaćeg Kupa do prosinca, naši klubovina proljeće odigraju u šest mjeseci pet do šest domaćih utakmica (primjer Hajduka prošle sezone). Identična je situacija u brojnim klubovima srednjeeuropskih zemalja. Format lige sa po jednom međusobnom utakmicom, apsolutno okrenut zapadu – Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, možda – zbog troškova – Poljskoj, tema je o kojoj se razgovara. O Jugoligi se piše isključivo iz tiražnih razloga.