JDAM (Joint Direct Attack Munition) je projekt konvertiranja nevođenih bombi serije Mk 84 u vođene bombe uz dodavanje opreme za precizno navođenje. Projekt je pokrenut u drugoj polovici 90-ih godina kako bi se dobili precizniji projektili na koje ne utječu loši vremenski uvjeti. Bomba GBU-31 ušla je u upotrebu 1998. godine, a već godinu kasnije korištena je u NATO-ovoj operaciji Saveznička sila, tijekom koje je bombardirana tadašnja Jugoslavija. U to vrijeme GBU-31 je bilo moguće integrirati isključivo na strateški bombarder B-2, a on je također imao svoju premijeru za vrijeme savezničkih operacija na Kosovu.

Nakon toga taj tip postaje najkorištenija vođena bomba u američkom arsenalu, a pored američkog ratnog zrakoplovstva, ratne mornarice i Marinskog zbora, koristi se u naoružanjima još 31 vojske te je prilagođena za gotovo sve zapadne borbene avione. Prema dostupnim podacima, cijena GBU-31 po jedinici iznosi oko 26.000 dolara, a dnevno ih se proizvede 130 komada. Proizvodnja JDAM-a, s obzirom na to da je riječ o relativno jeftinom i preciznom oružju, stalno raste, a proizvodna cijena mu se smanjuje. Boeing je stoga nedavno uveo i drugu smjenu na proizvodnoj liniji, a o kolikoj potražnji je riječ, govori podatak da je Južna Koreja prošle godine naručila čak 3953 komada bombi GBU-31 s pripadajućom opremom.

Potopila brod u punoj veličini

Kako su među najlojalnijim kupcima bombe, pored SAD-a i Južne Koreje, američki pacifički otočni saveznici poput Japana, Australije, Tajvana, Filipina, Singapura i Indonezije, ne čudi to da američko ratno zrakoplovstvo u suradnji s ratnom mornaricom razvija modificiran model GBU-31 za gađanje plovila. Uz to, riječ je u geopolitički neuralgičnom području u kojem su stalne trzavice s Kinom, Sjevernom Korejom, ali i Rusijom, što dodatno opravdava potrebu za takvom vrstom naoružanja. Modificirana bomba za potapanje plovila testirana je prošlog četvrtka u Meksičkom zaljevu, u kojem je američki višenamjenski jurišni lovac F-15E iz floridske 85. eskadrile za ispitivanje i ocjenjivanje izbacivanjem GBU-31 u izravnom napadu uspješno potopio površinski brod u punoj veličini.

Prema navodima Pentagona, protubrodska inačica bombe testirana je u suradnji ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice u sklopu programa QUICKSINK (brzo potapanje), a koji je, kako ističu, 'odgovor na hitnu potrebu neutraliziranja pomorskih prijetnji slobodi diljem svijeta'. To je ujedno potvrda namjene i prostornog korištenja bombe za slučaj produbljivanja krize na Tihom oceanu. Prema ravnatelju Uprave za streljivo pri istraživačkom laboratoriju američkog ratnog zrakoplovstva, pukovnika Tonyja Meeksa, protubrodska inačica GBU-31 koristit će se za izravan napad putem novointegriranog vođenja GPS-om 'kako bi se pokazao neposredan učinak na stacionirane ili pokretne pomorske ciljeve uz minimalne troškove'. To su uglavnom jedine dostupne informacije o novoj bombi.

Ruski odgovor isproban u Siriji

Dosadašnje verzije GBU-31 također kombiniraju satelitski i inercijalni sustav vođenja s dodatkom za upravljanje letom koji se postavlja na rep bombe i dodatna krilca na sredini tijela za povećanje dometa.

Prijašnja testiranja inercijalnog vođenja postigla su preciznost od 14 metara, što je korištenjem vođenja GPS-om dvostruko povećano - na sedam metara. Pojedini izvori tvrde da su za američke invazije na Irak 2003. unapređivana čak 28 satelita GPS-a kako bi se povećala preciznost na tri metra, i to u 95 posto slučajeva. Ovakva iznimna preciznost značajno je utjecala na činjenicu da GBU-31 postane osnovni sustav za vođene bombe američke vojske.

Kasnije su uvedena krila za jedrenje radi povećanja dometa, kao i mogućnost laserskog vođenja, čime je omogućeno pogađanje meta u pokretu. Rusija je na tom tragu razvila sustav pametnih bombi tipa Region Kab-500S-E mase 560 kilograma. Te su visokoprecizne bombe satelitski navođene i imaju visokoeksplozivnu bojevu glavu, a testirane su u ratu u Siriji.