U svom prvom televizijskom intervjuu nakon dugo vremena, peticom je ocijenio svoj rad, a za Dnevnik Nove TV obrazložio je i zašto se zalaže za počasni status professor emeritus premijerovu ocu Mariju Plenkoviću.

Od početka vašeg mandata često smo slušali kritike na vaš račun. Jeste li vi zadovoljni načinom na koji upravljate sveučilištem?

Moja je glavna teza bila da postoje jaki dekani na fakultetima koji su odgovorni za fakultete koji su posebne ustanove, i da jaki dekani znače da je i jak rektor. Onda je meni lakše upravljati s 34 sastavnice, sa 70.000 studenata, 9500 zaposlenih, od toga pet ili šest tisuća profesora i nastavnika. Prema tome, jaki dekani znače da je jak rektor, time i jako sveučilište. Ja sam u tom smislu zadovoljan. Konačno, na izborima za drugi mandat dobio sam tajnim glasanjem 80 posto.

Kako biste vi sebe ocijenili, od 1 do 5, školski?

U ljudskom dijelu, kod pomaganja svima da ostvare sve što su planirali dajem si 5. Htio sam ostvariti bolje financiranje sveučilišta, nažalost, s time nisam zadovoljan jer sveučilište i visoko obrazovanje se i dalje financiraju s 0,82 posto s projekcijom da bude 0,6 posto BDP-a što je duplo manje nego što je prosjek u Europi. Zato nisam zadovoljan. Naš je cilj i dalje, zajedno s politikom i s Ministarstvom, no ne znam zašto se to ne događa, da ostvarimo financiranje koje je u skladu s Europskom unijom.

Vi često kritizirate državu, govorite da vam ne da dovoljno novca, ali imate programske ugovore, 30 milijuna kuna vam stoji na stolu. Zašto ih ne potpišete? Naš je proračun 1,4 milijarde. 30 milijuna je predviđeno samo za znanost. Sveučilište ima pet misija, to je visoko obrazovanje i proučavanje, temeljeno na dobroj znanosti. Mi imamo 34 sastavnice, 30 milijuna je milijun kuna po sastavnici u prosjeku.

Pa dobro, ali ipak je neki novac. Vi jedini niste pristupili još ni pregovorima. Zašto?

Pa nismo zato što je strategija hrvatske države da ćemo doći na 1,4 posto ulaganja. Ja ne mogu potpisati ugovor koji je dugoročno štetan za Sveučilište. Danas ćemo dobiti 30 milijuna više, a za četiri godine 200 milijuna kuna manje. Morate znati da sam, po našim izračunima, godišnje nedostaje između 180 i 200 milijuna kuna da bismo održali infrastrukturu. To što se nudi je isključivo za znanost, ne možemo to upotrijebiti za grijanje, obnavljanje ni za plaćanje troškova.

Pa vi ste upravo često žalite da nemate dovoljno novca za znanost. Evo i na svjetskim listama Zagrebačko sveučilište je blizu 1000. mjesta.

Mi smo sad slučajno na jednoj rang listi na 750. mjestu, na najvažnijoj, šangajskom smo oko 560. Mjesta sada, a inače smo uvijek oko 500. mjesta, plus minus.

Zar to nije preslabo za ovakvo sveučilište? To je fantastično dobro jer je to sveučilište financirano upola manje nego druga sveučilišta koja su visoko na tim rang listama. Ne možete financirati vrhunsku znanost, odnosno veliku količinu vrhunske znanosti ako ste loše financirani. Mi smo na 3000. mjestu po financiranju, a 500., 600. po kvaliteti.

Kritike vam pršte na sve strane oko vaših počasnih imenovanja. Što je s počasnim doktoratom Milanu Bandiću? Jeste li odustali od toga? Predložili ste status professor emeritus gospodinu Plenkoviću?

To je legitiman prijedlog jednog dekana koji je došao na sveučilište. Mi ćemo provesti legalnu proceduru do kraja. Odlučit će Senat.

Što je s imenovanjem, odnosnom statusom profesor emeritus gospodina Marija Plenkovića?

Prof. Plenković je pionir informacijskih znanosti, prvi voditelj doktorskog studija informacijskih znanosti, utemeljitelj tada časopisa Informatologija Jugoslavika, sada Informatologija.

Kada će biti na dnevnom redu?

Samo da vam kažem: I moj je prijatelj 40 godina.

Jeste li ga zato predložili osobno?

Ne zbog toga što je moj prijatelj nego zato što znam njegov život i on zaslužuje to biti. Trebao ga je dobiti 2013. kad je otišao s Grafičkog fakulteta u mirovinu. Povezivati politiku s njegovom karijerom je uvreda njegove akademske karijere.

Zašto uporno ne pratite preporuke s tržišta rada, povećali ste kvotu na ekonomiji za 1000?

To je potpuna neistina i spin. Mi smo uveli integrirani studij. Imamo 900 studenata više na integriranom studiju koji upisuju od prve godine do pete i nismo upisali 900 studenata na diplomskom. Jamčite da će u ovoj akademskoj godini biti jednak broj studenata kao i lani? Broj studenata na Ekonomskom fakultetu u cjelini i na Sveučilištu u Zagrebu ostaje isti. Ukupno. Ali morate znati da je isključiva ovlast fakulteta, odnosno sveučilišta da propisuje kvote. To je po zakonu.

Ministrica vam zbog toga prijeti subvencijama.

Ukratko ću reći: Nije njena ovlast. Ali Sveučilište u Zagrebu prati tržište rada, ali prati isto tako i društvenu potrebu za znanjem. Mi smo javno sveučilište i moramo osigurati svim mladim hrvatskim državljanima koji imaju na to pravo visoko javno obrazovanje ako su za to sposobni. A istina je da nismo povećali ukupne kvote i broj studenata na Sveučilištu u Zagrebu u cjelini.

Kad ste spomenuli ministricu, u kakvom ste odnosu s njom? Često u javnom diskursu jedno drugome ne upućujete blagonaklone riječi?

Ja nikad nisam javno kritizirao ministricu. Ali moram i to reći, da se očekivalo od profesora sveučilišta u Zagrebu koji je bio i prorektor da ima razumijevanje što se stvarno događa i da upre sve sile da i Sveučilište u Zagrebu i sva ostala sveučilišta budu bolje financirani nego što su sada.

Kako biste vi ocijenili njen rad. Sebi ste dali peticu. A ministrici?

Morate gledati da je jedan rad oko kurikularne reforme, a drugo je oko sveučilišta. Nažalost, što se tiče sveučilišta, nama kasne naše rate.

Koja bi bila ocjena?

Neću davati ocjene. Ja vama govorim što nam fali. Novac za studente nije bio plaćen 8 ili 10 mjeseci. Za znanost još nije uplaćen. A radom s kurikularnom reformom ste zadovoljni? Ne mogu procjenjivati dok ne bude provedena. Smatram da treba unaprijediti srednjoškolsko obrazovanje jer mi imamo, pogotovo na tehničkim fakultetima, problem da nema dovoljno ljudi koji su sposobni to odstudirati. Na FER-u imate 500 studenata koji se upisuje. Možda bismo mogli 1000 upisati, ali bi svejedno samo 500 završilo, to je veliki problem. Moramo unaprijediti osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje tako da djeca misle svojom glavom. Ali isto tako moram reći, svi psiholozi koji se time bave kažu mi da nisu sva djeca sposobna za informatiku i programiranje, kao što nisu sva sposobna ni za sviranje.