Rijetko su se kome kockice u životu tako lijepo posložile kao Branku Grčiću, rođenom Kninjaninu koji je upravo prije koji dan proslavio svoj okrugli pedeseti rođendan. Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i europskih fondova dobio je priliku u praksi ostvariti sve ono što je desetljećima ranije teorijski proučavao, izučavao i predavao generacijama i generacijama studenata. Makroekonomiju i regionalnu ekonomiju.

Usred beskrajne recesije i općenito neveselog ekonomskog trenutka, Milanović je valjda dobro izabrao. Barem teoretski. Kompletno nacionalno gospodarstvo, kojim se po šaputanjima stranačkih kolega premijer ionako nema previše interesa ni volje temeljito baviti, prepustio je čovjeku s vrlo ozbiljnim referencama. Grčić je, naime, cijelu svoju karijeru izgradio na splitskom Ekonomskom fakultetu, gdje je još od 1987. u ugodnoj akademskoj sigurnosti nizao titule, funkcije i stručne pothvate. Bio je i dekan, a usput objavio šezdesetak znanstvenih radova - službeni podaci kažu da je pored regionalnog razvoja zapaženi motiv bio 'razvoj poduzetništva'.

I nakon što se 1999. učlanio u SDP, gdje je bio šef važnog Savjeta za gospodarstvo, pa potom još i sudjelovao u pregovorima s Europskom unijom oko 'regionalne politike i koordinacije strukturnih elemenata', valjda nije bilo prikladnijeg izbora za prvog čovjeka hrvatskog gospodarstva. Kažemo, barem teoretski.

A predsjedniku stranke vjerojatno se svidjelo to da u Splitu ima barem jednog SDP-ovca, izuzev Ranka Ostojića sa svojom karizmom gubitnika na svim mogućim izborima, koji se ne krije pod skutama neposlušnog vječnog gazde Marina Jurjevića. Pa čak i ako će u Zagreb za pomoćnicu dovesti Gorenku Bulj, viđeniju splitsku SDP-ovku i bivšu utjecajnu tajnicu u Ministarstvu financija, Jurjevićevu manje eksponiranu uzdanicu koja je imala važnu ulogu u poslovnom pothvatu splitskog ogranka stranke. Bila je, naime, formalna vlasnica SDP-ove tvrtke Riva Trade, koja je navodno služila za to da se u devedesetima spasi egzistencija otpuštenih stranačkih kadrova iz doba socijalizma. A usput je, eto, sa Željkom Kerumom trgovala šećerom.

Uglavnom, puno godina marljiva učenja i par pametnih koraka, i eto ti Branka Grčića u Banskim dvorima. Ondje je trebao igrati manje zapaženu rolu i više-manje tek koordinirati i teoretizirati dok dvojac Linić&Čačić vuče konce, no zatvorska nevolja bivšeg HNS-ovca izbacila ga je u prvi plan. Ili na površinu, svejedno. Pa je na svoja nejaka pleća preuzeo nacionalnu ekonomiju i odvažno krenuo širiti optimizam.

To je, naime, jedna od njegovih najzapaženijih mantri: sipanje latica koje bi trebale utabati put fantastičnim investicijama i posljedičnom senzacionalnom oporavku, rastu BDP-a i bujanju standarda. Koji su, eto, uvijek tu negdje iza ugla, ali svejedno jednako nedohvatljivi.

I on sam priznat će da je u početku mandata ponešto lutao, pa je tvrdoglavo zazivao privatne investicije dok je Radimir Čačić upirao prema državnim tvrtkama, no kad je ostao na vjetrometini, okrenuo je ploču i krenuo tražiti lovu u javnom sektoru. Pa onda opet kod privatnika. I tako ukrug, sve dok nije shvatio da se u opisu njegova radnog mjesta spominju i europski fondovi.

Možda je i dobro da država nema viška novca, jer bi ga, poput genijalaca s njegova Ekonomskog fakulteta, vjerojatno oročila i držala u nekoj instituciji tipa Credo banka, gdje bi propale i veće svote od pet milijuna kuna, koliko je izgubila ova institucija.

Europski fondovi, dakle: e, tek ta tema pretvorila se u kupus koji više nitko normalan ne može razabrati. HDZ je procijenio da mu Grčić i nije neki veliki protivnik, pa je na njega usmjerio stanovitu Ivanu Maletić koja se periodički oglasi samo kako bi plasirala zvučnu tvrdnju da 'nikakav novac još nismo povukli' i tako izgradila svoj imidž, a nesretni potpredsjednik potom se danima i tjednima pokušava vaditi brojkama, grafikonima i postocima. Oporba kaže da ništa love iz fondova nije iskorišteno, potom Grčić objasni da je SDP izmuzao 300 posto više od HDZ-a pa se sve giba kao kakav politički perpetuum mobile iz noćne more.

Ako istina i nije negdje u sredini, već je potpredsjednik Vlade zbilja genijalno proveo u praksu svoje teorijske postavke koje je desetljećima razrađivao na fakultetu, mora se barem primijetiti da mu PR u svakom slučaju nije na blistavoj razini. Gdje su europske investicije? Vječno u pripremi, kao i prije dvije godine: dosad je valjda svaki građanin Hrvatske shvatio da ćemo jednog dana gotovo besplatno obnoviti dvije glavne željezničke pruge, a već nam polako izlaze na nos i kanalizacijski sustavi Osijeka i Poreča. U teoriji baratamo milijardama, u praksi bagera nema nigdje.

Kao ni u ostalim zvučno proklamiranim ulaganjima - čovjeku bude gotovo neugodno svakih nekoliko mjeseci provjeravati listu Grčićevih prioriteta, koji su mahom postojani kano klisurine i kreću se tek u zatvorenom teoretskom krugu Plomin - LNG terminal - ulaganja u turizmu - zagrebačka zračna luka. Treba biti pošten i kazati da se u pravilu radi o dugoročnim projektima koji, istina, traže dosta vremena za pripremu, ali vođa hrvatske ekonomske politike dosad je trebao shvatiti da bi mu bilo lakše širiti optimizam kad bi mogao prstom uprijeti u jednu ambicioznu, konkretnu i vidljivu investiciju. Jednu, barem jednu. U dvije godine to se zbilja moglo napraviti.

Ovako mu je ostalo kratiti vrijeme još jednom koordinacijskom skupinom i njezinim proaktivnim pristupom, koji su trebali služiti kako bi Vlada preko veze ulagačima krčila put kroz vlastitu neprohodnu administraciju. Samo potpredsjednik ni to nije znao dobro reklamirati pa mu je ovih dana u predizborne svrhe - kao efektan odgovor HDZ-ovu naglom otkrivanju gospodarskih problema - show otela ekonomska velikanka Vesna Pusić. A nije napravila ništa drugo nego spomenula Grčićevu ideju u kombinaciji s izrazima 'radikalno' i 'slovački model'. Dovoljno za predizbornu kampanju; bit će zanimljivo pratiti hoće li na toj temi jahati i nakon svibnja.

Ili će, poput ministra uprave (!) Arsena Bauka, naglo zaboraviti na spektakularno obećanje o 'besplatnim trajektima prema otocima', prigodno tempirano tek dva tjedna prije prošlogodišnjih lokalnih izbora.

Branko Grčić naprosto nije takav: on je ugledni član akademske zajednice koji nikoga neće svjesno obmanuti, već će eventualno tek uporno i dosadno uvjeravati da nam je prosperitet nadomak ruke. Jer tako, naime, piše u knjigama.

A ako će mu netko jednog dana podignuti spomenik, onda je to zasigurno ta ista akademska zajednica: sve i da ništa nije učinio, već samo zaustavio Linićevu i Jovanovićevu ofenzivu na milijarde 'autonomnih' kuna i ostavio ih na nekontrolirano raspolaganje fakultetima, za bezobrazne dodatke na plaću i čudnovate beskonačne putne naloge i profesorske seminare - višegodišnje akademsko tetošenje Grčića bogme se isplatilo.

Jer, u tom svijetu ionako se svi drže skupa: tako je današnji potpredsjednik Vlade prije četiri godine zdušno podržao moralni suicid splitske intelektualne kreme, kada je mimo zakona dodijelila treći uzastopni mandat rektoru Sveučilišta Ivanu Paviću, no to je već druga, stara i prožvakana priča...