Pored Emila Römera, pred novinarima je nastupio potpredsjednik Laburista Branko Vukšić, i sam žrtva PPNT-a (jer mu jedan proces radnog prava traje već osam godina), koji je podsjetio na neke povijesne činjenice kako bi istaknuo koliko dugo već traje ova pravna sramota. Naime, 1978, kada je Römer podigao dvije tužbe, o čemu smo ovdje već pisali 29. siječnja, jedan je Poljak postao papa, a Römer ga je nadživio (po svemu sudeći nadživjet će sa svojom parnicom i sadašnjeg poglavara Katoličke crkve!), rođen je punk, rođena je i prva beba iz epruvete, potpisan je mirovni ugovor između Izraela i Egipta u Camp Davidu, ubijen je hrvatski rodoljub Bruno Bušić, a bivša Jugoslavija je bila dužna tričavih 17 milijardi dolara.

Sve je to Emil Römer preživio i nadživio pa se možda sada samo može osjećati bolje što njegovu dramu prepoznaju i predsjednik Republike i obični građani. Emil Römer puno je toga, kaže Vukšić, naučio, ali mu je svejedno poklonio vrijedno djelo Cicerona: 'O zakonima', iako bi, kaže ovaj saborski zastupnik, sasvim sigurno bilo važnije da tu knjigu pročitaju hrvatsku suci i sutkinje jer, kada se pita Römera zašto njegov predmet već 34 godine leži na istome mjestu, on kaže da je to zbog korupcije, iako to, priznaje, ne može dokazati, a Vukšić smatra da je to pitanje neprofesionalizma, to jest djelovanja nekompetentnih sudaca.

Zamoljen da komentira izjavu pučkog pravobranitelja Jurice Malčića koji je u povodu 'slučaja Römer' tportalu izjavio da mu se isto tako obraća na tisuće hrvatskih građana što ukazuje na jako loše stanje u pravosuđu, Vukšić je kazao da će Hrvatski laburisti razmotriti mogućnost da pozovu sve žrtve PPNT-a kako bi se stvorila udruga ili grupa za pritisak, a najavio je da će uputiti pismeno i usmeno saborsko pitanje ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću

Upitan da kaže kada mu je u ovih 34 godine bilo najteže, a Römer je osoba koja je preživjela Holokaust (majku su mu ustaše 1942. ubili u Jasenovcu), ovaj ponosan i solidaran gospodin sa svim žrtvama PPNT-a kaže da je to bilo šest godina koje je, nakon što je pokraden, proveo u vlažnom podrumu bez ikakvih primanja i uvjeta za pristojan život. Iako je patio od depresije, Emil Römer ne posustaje i poziva sve žrtve hrvatskog pravosuđa da se ujedine u borbu za pravnu državu.