Količina novca koja leži u offshore financijskim centrima (OFC) još uvijek je nepoznanica, kao i razmjeri nezakonitog dijela tog kolača. Rupe u bazama podataka 'zastrašujuće su', ocjenjuje Gian Maria Milesi-Ferretti iz Međunarodnog monetarnog fonda.

Tvrtka The Boston Consulting Group procjenjuje da je od 123 bilijuna dolara u rukama svjetskih bogataša, oko osam bilijuna dolara spremljeno u porezna utočišta, no to ne uključuje imovinu, jahte i ostalo 'materijalizirano' bogatstvo.

James Henry, bivši glavni ekonomist tvrtke McKinsey i aktualni savjetnik organizacije Tax Justice Network, vjeruje da iznos uložen u offshore doseže 21 bilijun dolara. Unatoč sofisticiranoj metodologiji, Henry priznaje da je njegova procjena još uvijek samo 'vježba u noćnim uvjetima'.

Kada se računici pribroje komercijalne transakcije, vjerojatni ukupni iznos offshore bogatstva raste do neslućenih razmjera. Više od 30 posto globalnih izravnih stranih ulaganja knjiži se kroz porezna utočišta. Milesi-Ferretti istraživao je skupinu od 32 utočišta i otkrio da su tamošnja potraživanja međunarodnih banaka gotovo istovjetna njihovim potraživanjima u svim rastućim ekonomijama.

Neki porezni rajevi giganti su u određenoj vrsti poslovanja. Kajmanski otoci, sa 57.000 stanovnika, najveće je svjetsko prebivalište hedge fondova. Bermudi, gdje živi 65.000 stanovnika, ugošćuju najveći broj reosiguravatelja. Mnogi potencijalni konkurenti Kajmanskih otoka i Bermuda još uvijek su 'utočišta težnji', kako ih naziva Jason Sharman s australskog sveučilišta Griffith: otoci koji se okreću financijskom biznisu kako bi smanjili ovisnost o turizmu i poljoprivredi, ali zasad prodaju tek nekoliko tisuća offshore tvrtki godišnje.

Zanimljivo je da su neka od najvećih poreznih utočišta u svijetulocirana 'onshore', u bogatim članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Klijenti iz Latinske Amerikedesetljećima su vjerni bankama u Miamiju, što zbog skrivanja bogatstva od očiju gladne javnosti, ašto zbog bijega od poreznika. Savezna država Delaware, čije se usluge promoviraju i u Hrvatskoj, jedno je od najatraktivnijih onshore poreznihutočišta u svijetu. Službenici koji registriraju tvrtku na licu mjestane moraju čak pitati ni osobnu iskaznicu, kao što je to običaj u većiniporeznih rajeva. A ono što nije pribavljeno ne može se proslijeditipoliciji, zbog čega kriminalci i dužnici svih vela osobito vole američkevirtualne tvrtke.

Kada je ugledni Economist Intelligence Unit, sestrinska organizacija tjednika Economist, objavio prvo ukoričeno izdanje 'Porezni rajevi i njihovi korisnici' 1975., pred knjižarom Economista u Londonu formirali su se dugački redovi. Zanimanje za OFC-e raslo je usporedo s bujanjem novih poreznih rajeva, često uz pomoć odvjetnika s Wall Streeta i londonskog Cityja.

Porezne vlasti uglavnom su ostajale po strani. Sredinom 70-ih, Jerome Schneider, poznati porezni stručnjak, počeo je razvijati razne sustave poreznih utaja, što je nekažnjeno trajalo više od dva desetljeća. Schneider je išao tako daleko da je oglašavao svoju rabotu u magazinima avioprijevoznika.

Stvar je konačno pukla krajem 90-ih, kada su tužitelji 'stali na rep' Schneideru i njemu sličnima. OECD je objavio je rat 'štetnoj poreznoj konkurenciji'; porezni rajevi postali su mete sporadičnih napada, uključujući dva vala objava tzv. crnih lista. Konačno, 2008. i 2009., batine se prihvatio i G20, SAD je pritisnuo švicarske banke da razotkriju više informacija o svojim klijentima, a razne porezne vlasti počele su plaćati ukradene informacije o offshore računima.

Pritisak na OFC-e otad je popustio, zato što su svi porezni rajevi shvatili da moraju, doduše u različitim opsezima, razmjenjivati više informacija s domovinama svojih klijenata. No porezna utočišta i dalje su na oprezu, jer sve utjecajnije kampanje za 'poreznu pravednost' traže usklađeniju akciju protiv utaje poreza, pranja novca i korupcije. Izbjegavanje plaćanje poreza, kao siva zona između poštivanja poreznih pravila i utaje poreza, našla se visoko na listi političkih programa.

Nedavna naslovnica britanskog satiričnog magazina Private Eye, ilustrirana Djeda Mrazom pod optužbama zbog života u offshore utočištu, vjerni je prikaz raspoloženja javnosti. Vlade žurno izlaze s akcijskim planovima, a Britanija, koja ove godine predsjeda skupinom G8, uvrstila je korporativnu transparentnost i poštivanje poreznih zakona na vlastitu listu prioriteta. Američki mediji često sugeriraju da Kongres povlači novac iz poreznih rajeva kako bi ublažio nacionalne fiskalne boli.