Multinacionalna kompanija britanskog porijekla BAE Systems otvorila je nedavno svoj ured u Ukrajini, što će omogućiti tvrtki uspostavu proizvodnje i popravak haubica L119 kalibra 105 milimetara. Vijest o otvaranju ureda i pokretanju proizvodnje objavljena je na web stranicama ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Dolazak obrambenog giganta u Ukrajinu potvrdio je i tamošnji ministar strateških industrija Oleksandr Kamišin koji je naglasio da je suradnja na ovoj razini vrlo snažan signal. ''Unatoč svakodnevnim neprijateljskim raketnim napadima i vojnim operacijama punog opsega, BAE Systems je speman raditi ovdje, rame uz rame s nama. Takva je suradnja stopostotno dobitna priča'', dodao je Kamišin.

Od početka ruske invazije krajem veljače prošle godine, Kijev je od svojih saveznika dobila oko 50 primjeraka haubica L119 koje sada aktivno koriste Obrambene snage Ukrajine. Donirane haubice pokazale su se kao moćno i precizno oružje koje je postupno zamijenilo već poprilično istrošene haubice D-30 kalibra 122 milimetara koje potječu još iz doba nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Logičan prijelaz na NATO standard

Valja naglasiti da L119 ispaljuje svo standardno NATO-ovo polufiksno streljivo kalibra 105 milimetara, zajedno s posebnim projektilima. To je posebno važno jer ukrajinska vojska zbog nedostatka sovjetskih topničkih granata kalibra 152 i 122 milimetara postupno prelazi na NATO-ve standardne kalibre 155 i 105 milimetara čija proizvodnja raste.

Maksimalni domet hica, ovisno o streljivu, varira između 11,5 i 19 kilometara. Haubica L119 se puni ručno i sposobna je učinkovito uništavati laka oklopna vozila i pješaštvo. Može se brzo pomicati putem terenskih vozila M1097 ili M1152 i koristiti za pružanje maksimalne vatrene moći.

Ukrajinski izvori navode da se donirane haubice L119 koriste na prvim crtama obrane, a jedan od njihovih ključnih zadaća je pokrivanje pješašta tijekom ofenzive te uništavanje pristiglih neprijateljskih pričuva. Kako je riječ o lakim haubicama, njima se može vrlo lako manevrirati, a zbog relativno male težine mogu se i lako transportirati do borbenih položaja.

Haubica L119 nastala je iz prethodne serije L118 čija je proizvodnja pokretnuta krajem 60-ih godina prošlog stoljeća jer britansko topništvo nije bilo zadovoljno učincima talijanskog lakog topa OTO Melara kalibra 105 milimetara koji je činio temelj Kraljevskog topništva. Britanski topnici su, naime, prigovarali zbog male duljine cijevi koja je skraćivala domet, dok je nosač topa bio poprilično nestabilan tijekom vuče po neravnom terenu i pri većoj brzini.

Uspješna testiranja prototipa L118 održana su 1970. godine, a britansko vojno zapovjedništvo bilo je zadovoljno pokazanim rezultatima pa je haubica usvojena već 1973. godine. Proizvodnja novih haubica pokrenuta je u tvornici Royal Ordnance Factory u Nottinghamu, a prvi primjerci stigli su Kraljevsko topništvo već iduće godine. Kako se L118 pokazao uspješnim, Australija je 1981. naručila svoje prve primjerke, a godinu dana kasnije za haubicu su interes pokazali i Amerikanci koji su u nekoliko navrata iznajmljivali topove radi sveobuhvatnog testiranja . Testirane haubice dobile su američku oznaku M119 te su se dijelom proizvodile u Britaniji, a dijelom i licencno u SAD-u.

Komponente od titana radi smanjenja težine

Streljivo haubice L118 sastoji se od visokoeksplozivno fragmentirane granate L31 težine 16,7 kilograma, visokoeksplozivne glave L42, L41 inertnog vježbenog/svjetlećeg streljiva i L45 dimnih granata. Ukupna težina haubice je 1980 kg, što omogućuje transport helikopterima kao što su Puma, Blackhawk, Wessex i drugi.

Britanska verzija L118 ima šest opcija povećanja pogonskog goriva. Pet ih je dizajnirano za kratke i srednje domete, a šesti Charge Super je dizajniran za domet od 17 kilometara. Američka inačica opremljena je sa sedam vrsta pogonskih punjenja s najvećim dometom od 11,5 kilometara.

Britanske haubice su tijekom 90-ih doživjele brojne modernizzacije kako bi se poboljšala točnost paljbe. Iznad topa je postavljen poseban radar za mjerenje početne izlazne brzine projektila radi podešavanja pogonskog punjenja, zajedno s računalom za upravljanje paljbom. Također koristi laserske žiroskope s tri prstena za određivanje azimuta, kuta položaja i kuta zakretanja. Sustav je opremljen alatima za navigaciju i samopregled putem globalnog sustava za pozicioniranje, mjerenje inercijalnog smjera i udaljenosti.

Dodatno, 2007. godine započet je proces modernizacije kako bi se smanjila težina haubice. To je uključivalo zamjenu nekih čeličnih komponenti onima od titana. Pet godina kasnije haubice su prošle dodatnu djelomičnu nadogradnju kako bi se poboljšali sustavi elektroničkog navođenja oružja. Zbog nove jedinice za upravljanje paljbom, top je mogao preciznije pucati izravnom paljbom.

Prema nekim podacima, ukrajinski topnici su još u travnju 2022. prošli obuku na Novom Zelandu kako bi se upoznali s haubicama L119 koje su Kijevu donirale Australija, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Već u ljeto iste godine na internetu su se počele pojavljivati video snimke korištenja ovih haubica na bojišnici.