Istražitelji sa Sveučilišta Cambridge u svojoj su se studiji koristili podacima o temperaturi, količini padalina i promjenama vegetacije u zadnjih sto godina kako bi modelirali kretanje populacija nekoliko desetaka vrsta šišmiša na temelju uvjeta kakvi su im potrebni za život.

Ustanovili su da se u prošlom stoljeću četrdesetak vrsta šišmiša preselilo u južnu Kinu, Laos i Mjanmar, područja u kojima se, po rezultatima genetskih analiza, pojavio virus SARS-CoV-2.

Pošto svaka vrsta šišmiša u prosjeku nosi 2,7 koronavirusa, znanstvenici kažu da je oko stotinu vrsta koronavirusa sada koncentrirano u toj 'hotspot' zoni.

"S obzirom na to da je klima mijenjala staništa šišmiša, neke su vrste napuštale jedna područja i selile se u druga, noseći 'svoje' viruse sa sobom", rekao je glavni autor studije Robert Meyer, zoolog s Cambridgea.

"To je vjerojatno dovelo do novih interakcija između životinja i virusa te je pridonijelo tomu da se razviju i prenesu štetniji virusi. Mi ne tvrdimo da pandemije ne bi bilo bez klimatskih promjena, no bez sumnje ove klimom potaknute selidbe šišmiša pandemiji nisu odmogle", rekao je Meyer.

Premda se točan lanac prijenosa virusa SARS-CoV-2 sa životinja na ljude tek treba utvrditi, Meyer napominje da su promjena klime i uništavanje staništa u Aziji dovele do nikad bliskijeg kontakta s ljudima.

"To su dvije strane sličnog novčića. Mi prodiremo dublje u njihova staništa, a istodobno klimatske promjene tjeraju patogene u našem smjeru", rekao je.

U studiji, objavljenoj u časopisu Science of the Total Environment, vlade se stoga pozivaju da ograniče urbanu ekspanziju i širenje poljoprivrede jer bi to smanjilo rizik od druge pandemije bolesti koja je endemska u divljih životinja.

"Činjenica da klimatske promjene mogu ubrzati transmisiju patogena iz života u divljini na ljude, trebala bi predstavljati hitan poziv na buđenje kako bi se smanjile globalne štetne emisije", rekao je Camilo Mori sa Sveučilišta Hawaii koji je sudjelovao u istraživanju.