Premda je ljeto uvijek bilo najpogodnije za polazak, talijanske vlasti su od 1. srpnja zabilježile oko 13.500 dolazaka, a u 2016. u istom razdoblju bilo ih je 30.500, što je pad veći od 55 posto.

"Još je prerano govoriti o stvarnom kretanju", rekla je Barbara Molinario, glasnogovornica UN-ova Visokog povjereništva za izbjeglice (UNHCR). No svaki tjedan taj je broj sve manji.

Glavni čimbenik je novi pristup libijske obalne straže čijih je stotinjak pripadnika Europska unija obučavala tijekom zimskih mjeseci, a Italija im je proljetos poslala ophodne čamce i odnedavno ratne brodove koji kruže u libijskim vodama.

No po podatcima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), od početka srpnja na moru je spašeno manje od 2.000 migranata, a u svibnju ih je bilo više od 4.000.

Drugi razlog je odlučniji stav prema nevladinim organizacijama optuženim da potajno surađuju s krijumčarima. No te organizacije spašavaju tek manji broj migranata a spasilačke ekipe triju brodova koji još sudjeluju u operaciji spašavanja pozorno promatraju pučinu, ali nikoga ne vide.

Usto, u zapadnoj Africi sve se češće provode kampanje odvraćanja mladih od odlaska u Libiju, gdje se nadaju pronaći posao a onda zbog nasilja kojemu su ondje izloženi bježe preko mora.

Trostruki porast broja dolazaka u Španjolsku - 8.200 od početka godine po podatcima OIM-a - možda je posljedica toga što shvaćaju da je Libija opasno mjesto.

Molinario misli da odluka EU-a o obustavi izvoza gumenih čamaca u Libiju možda otežava posao krijumčarima.

Zapravo, "ne znamo što se događa", priznaje Flacio di Giacomo, glasnogovornik OIM-a, spomenuvši mogućnost promjene strategije krijumčara ili sukoba krijumčarskih mreža.

Italija se zauzima za što brže otvaranje prihvatilišta za migrante u Libiji.

"Radimo na tome, ali ima teškoća", rekla je Molinario. "Trebaju nam sredstva, ugovori s vlastima i pristup u zemlju", a UNHCR je 2014. povukao odande svoje strane zaposlenike.