'U Bruxellesu su očito uzeli dodatni rok. Nitko od nas ne zna koliko će to još sve skupa trajati. Svi priželjkujemo da Pelješki most dobije zeleno svjetlo, no sada je doista teško procijeniti krajnji ishod', priznao je za Slobodnu Dalmaciju jedan visoki Vladin dužnosnik.

Suzdržani ton koji posljednjih dana prevladava u Banskim dvorima kada je u pitanju gradnja Pelješkoga mosta u popriličnom je raskoraku s vedrim notama kojima je potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić početkom svibnja najavila pozitivnu ocjenu predstudije koja je trebala odrediti daljnju sudbinu Pelješkog mosta.

Konzultanti koje je angažirala Europska komisija proteklih su mjeseci analizirali koja je od ponuđenih varijanti najbolja za povezivanje hrvatskog sjevera i juga, uspoređivali sve kriterije, i ekonomske, i pravne, i financijske, ne bi li Bruxellesu sugerirali najkvalitetnije rješenje.

'Dosad su nam prezentirali jedan parametar i po njemu je Pelješki most, odnosno ona njegova varijanta bez visećih konstrukcija, doista bolje ocijenjena. No veliko je pitanje kako će most proći u ostalim kriterijima. Konačna cijena gradnje i očekivani promet mogli bi biti ključni za odluku, a svjesni smo da je most puno skuplji od ostalih rješenja', kaže drugi izvor iz Vlade.

Uz most, u igri su i različite varijante cestovnog koridora kroz Neum s višetračnom obilaznicom oko grada, potom izgradnja šest kilometara dugog tunela kojim bi se ulazilo i izlazilo u Hrvatskoj i tako potpuno izbjeglo granične prijelaze s BiH, kao i prijevoz vozila i putnika trajektima na relaciji kopno - Pelješac.

U Vladi Zorana Milanovića svi zdušno navijaju za gradnju mosta kojim bi se preko poluotoka Pelješca Dubrovnik povezao s ostatkom zemlje. Čak 2,6 milijardi kuna, koliko košta gradnja mosta i pristupnih cesta, moglo bi postati jedna od najznačajnijih financijskih injekcija za recesijom uzdrmanu domaću građevinsku operativu.

Osim toga, u Banskim dvorima gaje nadu da bi čak 85 posto sredstava moglo stići iz Europskih fondova, čime bi Hrvatska riješila problem povezanosti vlastitog teritorija, a da sama ne plati astronomsko visoku cijenu gradnje mosta. Cijenu koja bi zemlju u ovome trenutku sasvim sigurno dovela na rub bankrota.

No, i tu postoji kvaka. Europska komisija iz Kohezijskih fondova EU-a financira samo one projekte koji su dio tzv. transeuropske prometne mreže. Riječju, onih cestovnih, željezničkih, riječnih i pomorskih pravaca koji su od iznimne važnosti za povezivanje čitave Europe, ne samo svake pojedine zemlje.

Želja hrvatske Vlade bila je i da tzv. jadransko-jonski smjer, koji bi od Bosiljeva trebao predstavljati jedinu prometnu vezu Europe prema Crnoj Gori, postane jedan od sastavnih dijelova osnovne mreže. Time bi i poveznica prema Dubrovniku postala prometnica od europske važnosti. No ovaj predloženi smjer još nije našao mjesto u mreži najznačajnijih europskih koridora, pa će se Pelješki most - ako Europska komisija za njegovu gradnju na koncu da zeleno svjetlo – ipak graditi sredstvima Regionalnog razvojnog fonda.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.