No auto-moto miting na Vrtnom prstenu, višetračnom kružnom bulevaru koji obrubljuje moskovski strogi centar, protekao je bez hapšenja – pa čak i bez prometnih kazni. Prosvjednici su bili itekako uočljivi, jer su na retrovizore i antene svojih automobila vezali bijele lente, simbol pokreta Za poštene izbore koji još od prosinca drma ustajalu kolotečinu ruskog političkog poretka.

Kaznu je, navodi Lenta, platio jednino šofer vozila koje je oko centra paradiralo s istaknutom lutkom predsjedničkog kandidata Vladimira Putina (nakon policijske intervencije lutka je nastavila sudjelovati u prosvjedu na suvozačkom mjestu).

RUSIJA NIJE NI SIRIJA NI SAD
Bio je to gotovo karneval: jedan džip imao je montiran tenkovski top kakav je navodno bio korišten u Libiji, ali u ratne svrhe, a ne karnevalske. Mnogi su ugodno iznenađeni reakcijom ruskih vlasti koje posljednjih mjeseci trpe donedavno nezamislive udarce, ali ipak dopuštaju više kritike no što su mnogi pretpostavljali. Doduše, neki novinarski urednici otkazom su platili podršku prosvjednicima, privatnost oporbenih aktivista pod pritiskom je tajnih službi, ali iz mjeseca u mjesec Rusija dokazuje da nije Libija ni Sirija, a provokativniji promatrači primijetit će da nije ni SAD, gdje aktualni okršaji policije i prosvjednika generiraju mnogo brutalnije scene.

Ruski aktivisti mahom su srednja, građanska klasa s dobrim primanjima, koju se na Zapadu inertno uspoređuje s arapskim ustanicima ili američkim nezadovoljnicima koji blokiraju Wall Street. No pritom se previđa da ruski demonstranti nisu očajna osiromašena masa koja je spremna igrati ulogu u nasilnim scenarijima, nego bi je se čak moglo svrstati u višu društveno-ekonomsku klasu. Zaboravlja se, također, da se u vrijeme nedavnog globalnog protesta Occupy Wall Street najveće postsovjetsko društvo ponašalo poput paralelnog svijeta; svjetsko antikapitalističko režanje imalo je mikroskopski odjek na ruskim ulicama i internetu.

RUSKA ZIMA NIJE ARAPSKO PROLJEĆE
Probudili su se Rusi tek nakon što se u njihove živote početkom prosinca sručio pljusak svjedočanstava o bezočnim izbornim prevarama i predizbornim zastrašivanjima u korist vladajuće Jedinstvene Rusije.

Na ulicama Moskve protestira onaj sloj koji u eri Putinove vladavine ne da je izgubio, nego je, baš suprotno, stekao udoban socijalni status koji je oličen i u markama automobila koje na prosvjedima voze, i u kvalitetnim stanovima u kojima žive, i u svjetskim destinacijama kojima si mogu priuštiti posjet. No anomalija o kojoj su godinama šutjeli sada im se otvoreno cerila u lice vrijeđajući njihovu inteligenciju i ljudski integritet; ne reagirati bilo bi previše slično likovima iz Orwellove Životinjske farme. Emancipiravši se od šutnje i cinizma, ruski prosvjednici nisu papagajski kopirali retoriku i vandalske metode francuskih, arapskih ili volstritovskih 'revolucionara'. Preuzeli su tehnologiju (društvene mreže), ali se nisu dali manipulirati zadržavši svijest o specifičnosti vlastite situacije. 

Stoga i mnogi vladajući političari Rusije, poput uskoro bivšeg predsjednika Dmitrija Medvedjeva, izražavaju poštovanje prema prosvjednicima umjesto da ih nazivaju štakorima, poput pokojnog, linčovanog Gadafija. Putinova mačo primjedba da je 'vidjevši bijele lente prvo mislio da su posrijedi kondomi' sada mu se vraća kao bumerang: mnogi prosvjednici napuhuju prezervative da budu baloni, a balon Putinovog kulta ličnosti ispuhuje se poput kondom-balona kojem je istekao rok trajanja.

PROHOROV - PROTIVNIK KAO DA GA JE BIRAO PUTIN
No to su samo simbolički dojmovi; realpolitika kaže da se zvijezde prosvjeda nisu uspjele registrirati za ožujske izbore. Mnogi nisu ni pokušali prikupiti dva milijuna potpisa, jer takva akcija jako puno košta, a vremena je bilo malo... Stoga će se Putinu u ožujku suprotstaviti suhoparni kandidati ('marionete', kako ih se obično naziva u svakodnevnom govoru), s kontroverznom iznimkom Mihaila Prohorova, pretvorbenog multimilijardera koji, s obzirom na animozitet ruskih građana prema oligarsima, ima šanse koliko i Željko Kerum da postane predsjednik Kazahstana. Prohorov je upravo onakav protivnik kakvog Putin treba da potvrdi svoju popularnost.

Neke bi prosvjedničke zvijezde, međutim, mogle politički profitirati od svog aktivizma. Popularnom blogeru Alekseju Navaljnom nudi se fotelja u administraciji kandidata Prohorova, kao i kod šefa Pravedne Rusije, Sergeja Mironova. No Putin ostaje najvećim favoritom izbora, bez obzira što mu neke ankete prognoziraju tek 36 posto glasova u prvome krugu. Pravom pobjedom prosvjednika mogla bi se smatrati liberalizacija i decentralizacija zemlje: primjerice, ako Kremlj odobri legalizaciju nekih nepokornih mu oporbenih stranaka, a stanovnicima federalnih jedinica Ruske Federacije vrati pravo da biraju svoje guvernere, umjesto da ih potvrđuje predsjednik apsolutist.