Formalno se radi o neprijavljenim i navodno spontanim okupljanjima za koje je zagrebačka policija ovog vikenda ponudila neobično objašnjenje: ustvrdili su da se time 'ne krše zakoni sve dok osobe ne počnu kršiti prometna pravila'. Konferenciju za novinare prekinuli su kada im je postavljeno logično pitanje: kako to da se policija u trenutku stvori na licu mjesta kada se, recimo, ondje nenajavljeno okupi veći broj nogometnih navijača koji također 'ne krše zakone dok ih ne počnu kršiti'?

U praksi se dakako ne radi samo o 'automobilskim susretima': mahom mladi vozači koji često voze vrlo skupe ili vrlo 'nabrijane' automobile onamo ne dolaze samo da bi ih izložili, nego i kako bi demonstrirali svoje vozačko (ne)umijeće. Kao poligon često se koriste parkirališta trgovačkih centara u večernjim satima, kada se isprazne i od ljudi i od vozila.

No tome mora biti uvijek tako: u rujnu prošle godine, recimo, trojica mladića automobilom su probila ogradu i sletjela sa šetnice oko Poljuda, ateriravši na krov točno pred ulazom u splitski stadion. Teško su ozlijeđeni upravo na jednom od neslužbenih poligona, a pukom srećom su izbjegli usmrtiti kakvog slučajnog prolaznika. Od tog dana splitska policija još intenzivnije kontrolira što se u noćnim satima događa oko Poljuda.

Slični prizori u noćnim satima mogu se vidjeti na ulicama većine velikih gradova - u nekima, poput Zadra, automobili se utrkuju uvijek istim gradskim ulicama - no daleko najčešći su u Zagrebu. Između ostalog, i na prostoru oko nesuđene Sveučilišne bolnice.

Prometni stručnjak i stalni sudski vještak Stanko Smodlaka za tportal pojašnjava razloge ovog fenomena, intenziviranog u posljednjih nekoliko godina, te nudi nekonvencionalno rješenje.

'I javnost i policija vrlo su dobro upoznati s ovom praksom - i da, okupljanja se najčešće organiziraju na parkiralištima trgovačkih centara kada se oni isprazne zbog dovoljno prostora na otvorenom', kaže Smodlaka.

Kao prometnom stručnjaku, jasne su mu sve manje i potencijalne opasnosti.

'Puno je tu mladih i neiskusnih vozača, puno adrenalina koji se nastoji izbaciti, puno snažnih i skupih vozila - baš snažnih mašina - ali i onih koja su 'ručno nabrijana' s vrlo upitnom kvalitetom guma i ovjesa. Policija je toga itekako svjesna', upozorava ovaj prometni stručnjak. On je ujedno predsjednik Auto kluba Split i član Upravnog odbora Hrvatskog autokluba, pa na vlastitom primjeru zna kako kratkoročno spriječiti ovaj oblik noćnog divljanja.

'Primijetili smo da su se ona odvijala na šetnici oko Poljuda, koja je zbog svoje konfiguracije opasna za brzu vožnju, ali i na našem poligonu na velikom parkiralištu kod groblja Lovrinac. U pravilu nisu potrebne velike intervencije: katkad je dovoljno da se ondje samo pojavi policijska patrola, da je sudionici samo uoče u prolazu, pa da se umire i odustanu od svoje namjere', kaže Smodlaka. U ime Auto kluba upravo on je pozivao policiju u više navrata i to je, kaže, bilo dosta učinkovito.

'No jasno je: ako netko želi biti budala, vrlo je teško spriječiti ga u tome. Pogotovo je problem u mladoj populaciji s tek položenim vozačkim ispitom i prvim automobilom, koja je puna adrenalina, a istovremeno nema svijest o svojim ograničenjima. Teško je to držati pod kontrolom. Još prije dvadesetak godina predlagali smo da se uredi jedan ili dva poligona za brzinsku vožnju, gdje bi im se u kontroliranim uvjetima omogućilo da se 'ižive' uz znatno manje rizike za njih same, a pogotovo za ljude koji ih žele promatrati. Kada se oko staze nalaze gumene barijere i druge sigurnosne prepreke, mogućnost tragedije znatno je manja', objašnjava Smodlaka.

O ovom prijedlogu, kaže, svojevremeno su se pozitivno oglasili čak i psiholozi i psihijatri. No nije naišao na velik odjek u javnosti.