Međunarodni lovci na rekorde nemaju odakle verificirati podatke iz aktualne putovnice, tko zna koje po redu u životu žene po imenu Kesi Karujeva. U današnjim ispravama stoji da je ta Čečenka rođena 5. siječnja 1895. godine, u vrijeme kada se car Nikolaj tek privikavao na vladavinu poslije Aleksandra III., a Rasputin tragao bespućima Euroazije, vrijeme kada su svijetom hodali Pjotr Ilijič Čajkovski, Friedrich Neitzsche, Bik Koji Sjedi i Tokugawa Yoshinobu, posljednji šogun.

Prema putovnici, gospođa Karujeva ima 116 godina što je godinu više od Besse Cooper, službene rekorderke prema Guinessu.

Premda je navodno čila za svoju dob, tek malo nagluha, Moscow Times nije fotografirao njezino lice, već samo ruke u kojima drži putovnicu. Novinarima je ispričala da je njezina obitelj u carska vremena bila bogata, ali je imanje izgubljeno dolaskom boljševika i prisilnom nacionalizacijom privatnog vlasništva.

Četrdesetih godina završila je, kao i praktički cijeli čečenski narod te još nekoliko kavkaskih etnosa, u središnjoj Aziji. Tijekom prisilnih Staljinovih deportacija kojima je pokušavao suzbiti nacionalizme opasne za režim, izginula je možda i polovica čečenske populacije. Karujeva je ispričala da je tijekom boravka u istočnom Kazahstanu pokopala muža i osmero od desetoro djece. Jedna njezina kćerka danas ima 76 godina.

Čečeni su se počeli vraćati u domovinu tek 1956. godine, nakon voždove smrti, kada je upravljanje zemljom preuzeo Nikita Hruščov.

Preživjela je Karujeva i dva užasna čečenska rata za nezavisnost 90-ih. Danas živi u maloj ciglenoj kućici u selu Goiti, 20-ak kilometara od Groznog. Kavkažani su, inače, poznati po dugovječnosti. No u vrtlogu povijesti nestalo je i mnogo toga važnijeg od pukih dokumenata. Stoga će i dalje u tim planinama život i dob nekih staraca ostati slobodna inspiracija za lokalne priče i legende.