Za Roberta Podolnjaka, nezavisnog vijećnika u varaždinskom Gradskom vijeću, ključan događaj u toj aferi zbio se još 23. veljače 2006. godine. Tada tadašnje Gradsko poglavarstvo donosi zaključak kojim odobrava zamjenu dviju nekretnina na način da Grad Varaždin prenosi u vlasništvo poduzeća Parkovi zemljište Rasadnika smješteno neposredno uz varaždinsko groblje površine nešto veće od 40.000 kvadrata. Zauzvrat se ova komunalna tvrtka u gradsko-privatnom vlasništvu odriče u korist Grada prava upisa vlasnikom šume Jelačićke uz Dravu.

Temeljem te suglasnosti varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i Miljenko Ptiček, tadašnji direktor i suvlasnik Parkova, 1. ožujka 2006. sklapaju ugovor o zamjeni nekretnina između Grada Varaždina i Parkova.

'Potpuno je nejasno kako su dva pravna subjekta mogla nešto zamjenjivati kada u trenutku sklapanja ugovora uopće nisu bili vlasnici dviju nekretnina, koje je u tom trenutku u režimu društvenog vlasništva', upozoravao je Podolnjak. Odlučno je odbacivao tvrdnje kako je zamjena nekretnina napravljena kako bi Grad Varaždin došao do šume Jelačićke za potrebe gradnje nove sportske dvorane jer je taj objekt izgrađen zapravo na zemljištu koje je bilo u vlasništvu građevinske tvrtke.

U trenutku potpisivanja ugovora o zamjeni, kako je otkrio Podolnjak, Parkovi su imali samo pravo korištenja šume Jelačić i tek eventualnu zakonsku mogućnost upisa te nekretnine u svoje vlasništvo. Ni Grad Varaždin nije bio vlasnik zemljišta nazvanog Rasadnik na kojem su Parkovi uzgajali sadnice.

Obzirom da ni Grad Varaždin ni Parkovi nisu bili vlasnici nekretnina koje su mijenjali, ugovor o zamjeni mogao je biti proveden u zemljišnim knjigama tek kad je to razriješeno. Zbilo se to sedam mjeseci nakon potpisivanja ugovora o zamjeni, točnije 17. listopada 2006. godine. Tek tada se Grad Varaždin upisao vlasnikom Rasadnik jer su se Parkovi tog mjeseca posebnim očitovanjem odrekli prava na upis vlasništva nad tim zemljištem uz gradsko groblje, iako ga godinama koriste za svoje potrebe.

'Budući da se Grad Varaždin tek tada uspio upisati kao vlasnik Rasadnika, očekivalo bi se da neće biti ništa od sporne zamjene, a da će šuma Jelačić postati gradskim vlasništvom na isti način kao što je i Rasadnik, dakle odricanjem prava na upis vlasništva od strane Parkova. To tim više što su Parkovi komunalna tvrtka u većinskom vlasništvu Grada Varaždina, pa uistinu ne bi trebao biti problem da se odreknu prava na upis vlasništva nad jednom šumom u korist Grada, kada su se lako odrekli zemljišta Rasadnika gdje su imali objekte i Gradsku vrtlariju', upozoravao je Podolnjak.

Međutim, Grad Varaždin nije se želio izravno upisati kao vlasnik šume Jelačićke, već se krenulo u realizaciju spornog ugovora o zamjeni nekretnina potpisanog sedam mjeseci ranije.

'Grad Varaždin je nakon realizacije ugovora o zamjeni bio vlasnik Rasadnika svega mjesec dana, odnosno od listopada do studenog 2006. kada zemljište Rasadnik daju Parkovima. Ubrzo nakon toga Gradsko vijeće donosi odluku na temelju koje se u zoni Rasadnika omogućuje izgradnja većih trgovačkih centara, pri čemu je dobar dio vijećnika mislio da će tu gradska komunalna tvrtka zapravo graditi svoj vrtni centar', tvrdi Podolnjak.

Međutim, umjesto gradnje vlastitog poslovnog objekta na zemljištu dobivenom zamjenom, Parkovi putem natječaja prodaju tvrtki Mercator dio Rasadnika, točnije 15.000 kvadrata za 17 milijuna kuna. Oko 15 milijuna prenijeto je u zadržanu dobit, zahvaljujući čemu tadašnji direktor Parkova Ptiček dobiva nagradu od neto iznosu od 623.220 kuna, budući da je imao menadžerski ugovor po kojem je dobivao pet posto od ostvarene dobiti.

'Da je Grad Varaždin išao izravno prodati zemljište Rasadnika na tržištu, gradski proračun bi bio bogatiji za te milijune, a ne Parkovi, čiji su suvlasnici i privatne osobe', upozoravao je Podolnjak.

Među rijetkima koji su otvoreno ukazivali na dvojbenu zamjenu zemljišta bio je i Josip Ljubomir Brdar, mali dioničar i direktor Parkova do 2000. godine, koji je taj i još neke slučajeve prijavio DORH-u, odnosno USKOK-u. Mjesecima nije dobivao nikakav odgovor.

'Gdje je kontrola, USKOK, državno odvjetništvo, policija, političke stranke i javnost? Svi ovi primjeri dokazuju da se vlast ne iskazuje u funkciji moralnog i stručnog stožera u službi građana nego prije kao sumnjiva agencija za dilanje javnim dobrom za vlastitu korist. Više od polovice otkrivenog kriminala u Hrvatskoj spada u područje 'zakonite' pljačke državnog zemljišta metodom raznih prenamjena, izmjena GUP-ova, nezakonite gradnje i devastacije prostora. Varaždin očito nije na repu takvog 'biznisa'. Tragično je da tu prljavu rabotu otkrivaju
prije građani i mediji, nego institucije koje bi trebale štititi državu', naglašavao je svojedobno Brdar.

Naknadno je ipak pozvan u USKOK radi svjedočenja. Mogao bi biti i svjedok sudskom postupku koji slijedi na koprivničkom Općinskom sudu protiv Čehoka i Ptičeka zbog sklapanja štetnog ugovora, odnosno poticanja na kazneno djelo.