Francuski filozof i sociolog Edgar Morin još je 1957. godine, kada je celebrity kultura bila u svom najrafiniranijem obliku, u znanom eseju 'Stars' iznio sljedeću, kasnije niz puta ponovljenu tezu: 'Zvijezda uživa za cijeli svijet.' Danas, pedeset godina kasnije, kada celebrity kultura doseže svoj klimaks,francuski list Libération nadopunjava staru tezu: 'Zvijezda živi za cijeli svijet! Dakle, ona plače, umire, rađa, pokušava samoubojstvo, posrće, nanovo se uzdiže, zabavlja, tješi... '

Klasični scenarij koji je Morin svojevremeno spretno sumirao, odvijao se na sljedeći način: celebrity kultura počivala je na permanentnoj i strogoj kontroli filmskih studija, zvijezdama nije bio organiziran samo javni život, već i privatni, bilo da se radilo o namještenim brakovima ili o strateški odabranim partnerima za uslikavanje po lifestyle magazinima. Pravila zanata su se dobro poznavala i uglavnom šutke prihvaćala zato što nagrada nije bila beznačajna: od zvijezda se stalno tražilo da inkarniraju ideal nepomućene ljepote, a u svom sublimirajućem momentu predstavljale su polubogove na zemlji, s obećanjem vječne slave.

Sitaucija je danas bitno drugačija. Od nekadašnjih polubogova, nedodirljivih i pomno zaštićenih holidvuskom mašinerijom, prešli smo preko medijanskog statusa 'zvijezde su poput nas' do trenutačnog 'zvijezde su gore od nas'. Razloge nije teško detektirati. Stvari su se stubokom promijenile kada su fabricirane laži, u svom najnevjerojatnijem obliku, postale jednako bitne koliko i novac koje one potencijalno mogu generirati.

NOVI RECEPT SLAVE

U međuvremenu, bitno su se izmijenili sastojci za recept slave. U svijet suvremene hiperslave, koji tako izdašno podržavaju svekoliki mediji, ulazi se tako znalačkom mješavinom skandala (koji se provocira), novca (koji se zarađuje) te naklonosti i mržnje (koje se u alternaciji izaziva). U slučaju da jedan od tih elemenata izostane, zvijezde danas nema. A ako ih je pak previše, zvijezda se urušava.

Prema tezi Neala Gablera, novinara Newsweeka, vječni i začudno trashy 'candy land' u kojem obitavaju zvijezde, mjesto je na kojem se ostvaruje 'work in progress' suvremene umjetnosti: izričaj nad-života u kojem se miješaju hiperrealizam i hiperlaž, iskrenost i cinizam. A to umjetničko djelo, bez naslova i poruke, koje postoji unatoč volji svojih aktera, nadilazi modernitet i dopušta identifikaciju. Ako se zvijezde promatraju kao zamorci širokog društvenog eksperimenta, koji su u umjetnosti prakticirali i Marcel Duchamp i Andy Warhol, postavlja se pitanje: što znači biti čovjek, a istovremeno i fabricirani produkt?

Tom Cruise je u tom pogledu ogledni primjerak žanra: ako je nekadašnji brak s Nicole Kidman podsjećao na stari holivudski sistem idile, nova je bračna i obiteljska situacija visoko ilustrativna za današnje stanje stvari: ne radi se više ni o filmovima ni o glumi, već o nemogućim sci-fi scenarijima scijentologije, o 3-godišnjoj kćeri začudna imena (još jedno novo pravilo!) koja gaji posebnu naklonost prema visokim potpeticama ili o provalama hiperenergije na kaučima talk-show domaćica...

ŠTO JE BITNO?

U novom poretku hipercelebrityja teze se dijalektički obrću: filmovi ili glazbeni albumi (čime se već dotična javna persona bavi) su zapravo proizvodi - derivati privatnog života i 'zvjezdanog' statusa (realnog ili fikcionalnog, posve nebitno, nova kultura briše te granice).

Drukčije rečeno, ako se nekada od zvijezde tražila ljepota, danas se od iste iznuđuje istina. Instantno i bez odgađanja. Iako se ista skoro odmah negira i zamjenjuje nizom proturječnih varijanti, bitna je ta iluzija dostupne informacije. U kaskadi skandala ovladati informacijom prikazuje se kao glavni ulog suvremene celebrity kulture: u nesmiljenoj medijskoj igri valja samo biti stalno i uporno aktualan, u čemu se društvene mreže pokazuju kao idealno sredstvo: pustiti naizgled benignu ili očitu glasinu na Twitteru je neizostavna procedura; primjerice, 50 cent priznaje da on ne piše sam svoje tweetove, već njegov agent, a Britney Spearssvoje dojmove s turneje po Japanu sumira u sljedećoj iluminativnoj izjavi: 'Obooooožavam Japan! Imaju tako male i slatke automobile!'

Kako Françoise Marie-Santucci iz Libérationa tvrdi, valja dobro organizirati vlastitu šizofreniju. Stoga su beskrajno anakrone zvijezde koje nastoje očuvati vlastiti integritet i odijeliti privatnu od javne osobe kada se zna da 'cirkus 2.0 jasno zahtijeva komade mesa i litre krvi'. Takozvana rock'n'roll generacija (30+), kojoj je omiljena razonoda zgražanje nad celebrity kulturom, pokazuje se u najmanju ruku konzervativnom u svojim hipermoralističkim i estetskim osudama. Jer zvijezde su te koje ispisuju pop kulturu našeg doba, 'beskrajnu sapunicu ispunjenu drogama, posvojenjima u egzotičnim zemljama, estetskom kirurgijom, lažima i ružičastom slatkastošću'.

OD SUNSET BOULEVARDA DO 'FARME'

Društvene mreže i galopirajući trend TV realityja dao je nove, neslućene mogućnosti vojskama nekadašnjih pasivnih obožavatelja da i oni, barem nakratko, prijeđu 's druge strane duge'. Ako su donedavno Paris Hilton i njene bezbrojne peroksidirane inačice predstavaljale normu, danas nominalno zvjezdom može postati bilo koji XY s dovoljno egzibicionističim facebook profilom. No manjak srama kod nove, tehnološke generacije tzv. transparentnih (koji su, dakle, izbrisali granicu privatnog i javnog), zapravo se savršeno ukalupljuje u novu celebrity matricu. Umjesto 'skidanja balega ćudorednosti' nailazi se na još jedan obrat, tako tipičan: laži, podvale i bezobzirna varanja publike dio su visokoorganiziranog cirkusa i zapravo temelj nove industrije zabave.

La star est morte, vive la star!