U sklopu projekta Masarykovog sveučilišta u Brnu i Muzeja grada Brna započetog 2017. kojem je cilj istražiti mumiju baruna Franje Trenka, krajem lipnja predstavljena je rekonstrukcija Trenkova lica, piše češki portal Reflex.

Trenkovo mumificirano tijelo, s lubanjom koja je dugo vremena bila odvojena od ostatka tijela, skenirano je CT uređajima na odjelu radiologije Fakultetske bolnice Brno.

Stručnjaci su uspjeli rekonstruirani lik Franje Trenka pretvoriti u virtualnu stvarnost i materijalizirati ga jedinstvenom tehnologijom 3D printanja. U rekonstrukciji lica su pomagali stručnjaci s Katedre računalne grafike i dizajna Fakulteta informatike Masarykovog sveučilišta. Nastojali su dočarati i Trenkov karakter, prije svega činjenicu da je bio hrabar čovjek, ali koji nije uvijek poštivao red.

'Na temelju kostiju lubanje i sačuvanih mumificiranih mekih tkiva, ustanovljeno je da je Trenk imao robusno široko lice, lagano udubljeno čelo, krivudav prijelaz između čela i nosa, izražene lukove očnih šupljina i dominantan širok orlovski nos. Sigurno nije predstavljao današnji ideal ljepote. Lice mu je osim toga bilo asimetrično', kazala je Petra Urbanová iz Laboratorija za morfologiju i forenzičku antropologiju Prirodoslovnog fakulteta Masarykovog sveučilišta.

Tijekom života Trenk je bolovao od zubobolje, dok su u desnoj gornjoj čeljusti očiti tragovi intenzivne upale i nedostaje jedan zub. Hranu je dugo vremena žvakao na lijevoj strani, što je rezultiralo asimetrijom cijelog lica. Bio je redoviti pušač keramičke lule koja mu je doslovno izglodala prvi gornji lijevi sjekutić.

Prema povijesnim izvješćima, Trenkovo lice je imalo tragove baruta nalik na tetovaže.

'Na koži su mu ostali ostaci baruta nakon što je pred njim eksplodirala zaliha streljačkog eksploziva. Unatoč naporima i korištenju brojnih suvremenih metoda, barut se nije uspjelo ukloniti s djelomično očuvanog tkiva lica baruna Trenka', pojasnio je Petr Vachůt iz Muzeja grada Brna.

U trenutku smrti u dobi od 38 godina Trenk nije bio golobrad niti ćelav. Na mumiji su suvremenim metodama snimanja otkriveni ostaci kose i brade. Kosu i brkove ne može se naravno detektirati iz mumificiranih ostataka, ali temeljitim istraživanjem povijesnih izvora omogućen je vjerodostojan izgled njegove kose i brkova, zbog čega je odabrana frizura s malim pletenicama i zavinutim brkovima.

>>> Pogledajte kako je jedna članica NATO-a odala priznanje hrvatskom zračnom asu

'Izabrali smo plavu kosu i svijetle oči, budući da je Trenk po ocu potjecao iz pomeranskog roda iz Pruske. Iako mu je majka bila Talijanka, njen rod je potjecao iz Latvije pa pretpostavljamo da su prevladali plavi geni', istaknuo je Ctibor Ostrý iz Muzeja grada Brna.

Iako je bio pokopan u habitu člana kapucinskog reda, znanstvenici su pokušali rekonstruirati odjeću u kojoj je 1748. mogao doći na mjesto svog posljednjeg boravka u tvrđavi Špilberk u Brnu.

Iduće godine Muzej grada Brna na Špilberku će postaviti izložbu o Trenku povodom 270. godišnjice njegove smrti. Do tada bi trebalo cijelo Trenkovo tijelo biti rekonstruirano 3D printerom. Čak bi se trebao i kretati i mačevati.

Trenk je 1749. umro u tamnici u tvrđavi Špilberk iznad Brna, a njegovo tijelo, dimenzija oko 180 centimetara, čuva se u kripti kapucinske crkve u Brnu gdje je pokopan po vlastitoj želji, zbog čega je kapucinima darovao 4000 zlatnika.

Zbog blagog strujanja zraka u kripti tijelo se osušilo i mumificiralo. Do 1872. bio je pokopan poput kapucina, ispružen na zemljanom tlu i s dvije cigle pod uzglavljem, no 1872. na traženje njegovog pranećaka Heinricha von Trencka, zadnjeg pripadnika njegove obitelji, premješten je u veliki lijes sa staklenim poklopcem koji je od 1925. dostupan i posjetiteljima. Prvo antropološko istraživanje Trenkova tijela provedeno je 1983. kako bi se otklonile sumnje da se ne radi o njegovom tijelu, ili da lubanja nije njegova, a 1998. je obavljena i DNK analiza.

Od predsjednika Hrvatsko-češkog društva Marijana Lipovca doznajemo kako se u blizini kapucinske crkve nalazi i i restoran U pandura, dok se u Brnu se proizvodi i pivo Baron Trenck.

Valja napomenuti kako austrijsko-američko tvrtka Steyr-Daimler-Puch proizvodi borbena oklopna vozila nazvana po barunu Trenku, a koje koristi češka, austrijska, portugalska i indonezijska vojska.

Barun Trenk rođen je 1711. u Kalabriji. Otac mu je bio vojni zapovjednik tvrđave u Slavonskom Brodu. Po uzoru na oca stupa u pješačku pukovniju grofa Nikole Pálffyja, ali je nakon nekoliko godina napušta. Jedno vrijeme živi na svojem imanju Brestovac, a nakon smrti supruge ponovno se vojno aktivira.

Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu sa četom dragovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.

Trenk je preživio 102 dvoboja, a dva puta osuđivan je na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije prešao na katoličku vjeru. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, posebice iz Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici.

Za života je govorio kako je Slavonac, a uz njegovu genijalnost Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu te prvi su u Europi koristili turski instrument činele.

Koliko su panduri bili cijenjeni kao ratnici govori podatak kako su se u razdoblju njihova ratovanja u cijeloj Europi izrađivali dugi lovački noževi s natpisima Vivat Pandur s vrhom koji se zvao pandurspitze.

Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici a optuživali su ga za okrutno postupanje s vojnicima i časnicima, silovanje, pronevjeru državne blagajne, namjerno puštanje pruskoga kralja Fridrika II. kojega je navodno mogao zarobiti te navodno otpremanje 30.000 pušaka u Slavoniju sa svrhom podizanja bune protiv kraljice.

Na sudu su se sve optužbe pokazale neutemeljene, međutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali postupak. Carica je predlagala Trenku neka moli oprost, ali njegov ponos mu to nije dozvoljavao. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu.