Je li Češka islamska republika i je li se njen prvi predsjednik zvao Džohar Havel? Sudeći po jednom bivšem članu CIA-e, odgovor je potvrdan. Naime, u petak je, nakon što su napadači na maraton u Bostonu identificirani kao Čečeni, navedeni agent u razgovoru za CNN pomiješao Češku i Čečeniju pa je europsku državu s najviše ateista proglasio islamskom republikom, a za bombaša Džohara Carnajeva ustvrdio da je dobio ime po prvom češkom predsjedniku, umjesto po pokojnom čečenskom vođi Džoharu Dudajevu

Sličnih zamjena Češke i Čečenije u SAD-u je bilo još, posebno na društvenim mrežama gdje se moglo naći i pozive na bombardiranje Praga, što je s razlogom uznemirilo i naljutilo Čehe i učvrstilo stereotip o Amerikancima kao neznalicama kad je zemljopis u pitanju. Službeno je morao reagirati i češki veleposlanik u Washingtonu Petr Gandalovič pojašnjavajući notorne činjenice da se Češka nalazi u srednjoj Europi, a da je Čečenija dio Ruske Federacije. Zlu ne trebalo, naglasio je i da je Češka odani saveznik u borbi protiv terorizma.

Češka je tako ušla u društvo zemalja poput svoje susjede Slovačke koju se učestalo brka sa Slovenijom (učinio je to jednom i bivši američki predsjednik George Bush dok je bio guverner Teksasa), Austrije koju se zbog dva slova manje u imenu miješa s Australijom, Litve i Latvije, baltičkih država sličnog imena ili pak srednjoazijskih 'Stanova'.

Osim američke ignorancije, Česi su 'krivca' za cijelu situaciju pronašli i u svojim redovima i optužili svoje sunarodnjake koji žive u SAD-u jer navodno svoju domovinu na engleskom ne nazivaju Czech Republic nego Czechia, što je vrlo slično nazivu Chechnya. I tako se ponovno aktualizirao problem imena češke države koji postoji od njena osamostaljenja 1993, i to ne samo u stranim jezicima, nego i u češkom.

Zvuči neobično, ali kod Čeha nema jedinstvenog stava o tome kako bi trebao glasiti zemljopisni naziv njihove države koja se službeno zove Češka Republika, budući da osim države koju Hrvati zovu Češka postoji i istoimena povijesna pokrajina. Na češkom njeno ime glasi Čechy, a u drugim joj je jezicima ime izvedeno od latinskog naziva Bohemia, nastalog prema keltskom plemenu Boji – engleski Bohemia, njemački Böhmen, francuski Bohéme, talijanski Boemia. Druge dvije povijesne češke pokrajine su Moravska (češki Morava) i dio Šleske (češki Slezsko), a stvaranjem samostalne Češke Republike pojavilo se pitanje kako glasi jedinstveno ime za teritorij sastavljen od Češke, Moravske i Šleske. Češko Ministarstvo vanjskih poslova i češki geografi preporučili su da neslužbeni naziv države bude Česko, što je u skladu s praksom u češkom jeziku da imena država završavaju na -sko, primjerice Chorvatsko. Kao englesko ime preporučeno je Czechia, njemačko Tschechien, francusko Tchequie, a španjolsko Chequia. No mnogi su Česi ime Česko doživjeli kao nasilje nad jezikom i barbarizam jer im jednostavno nije ulazilo u uho.

Prevedeno na hrvatske prilike, Česi su reagirali kao što bi i Hrvati da netko odluči da pojam Hrvatska označava samo središnju Hrvatsku, a da se cijela država zove Hrvatija. No za to nema potrebe jer je pojam Hrvatska i njegove strane izvedenice koji je do prije stotinjak godina označavao samo današnju središnju Hrvatsku danas općeprihvaćen za cijelu Republiku Hrvatsku.

Pojam Čechy, međutim, nikada nije pokrio i područja Moravske i Šleske, iako je bilo takvih pokušaja, a razlog je vjerojatno i to što se granice čeških povijesnih zemalja, za razliku od hrvatskih, nisu mijenjale od srednjeg vijeka. Dok su se teritoriji Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kroz stoljeća isprepletali, Česi su uvijek znali što je Češka, što Moravska, a što Šleska.

I dok je Zagreb nekada bio glavni grad Slavonije, Prag nikad nije bio metropola Moravske. Razlog zašto nije bilo zajedničkog naziva za te tri pokrajine u jednoj riječi, već se za njih koristio naziv Češke Zemlje, ili Zemlje Češke Krune, jest i taj što one do 1993. nisu činile samostalnu cjelinu. Još od srednjeg vijeka formalno su bile dio Svetog Rimskog Carstva, zatim Habsburške Monarhije, a od 1918. Čehoslovačke koju su Česi prihvatili kao svoju državu i identificirali se s njom i njezinim nazivom.

Kad je 1968. država federalizacijom podijeljena na Češku Socijalističku Republiku i Slovačku Socijalističku Republiku, pokazalo se da treba odabrati naziv za češku polovicu zemlje budući da su Slovaci već stoljećima koristili naziv Slovensko za svoju domovinu. Tada je predložen naziv Česko, koji je prvi put zabilježen još 1777, ali kao sinonim za ime Čechy za pokrajinu Češku. Od 1978. termin Česko uveden i u Rječnik književnog češkog jezika kao naziv češkog dijela federacije, ali u govornom jeziku do kraja Čehoslovačke nije zaživio.

Nakon 1993. u češkoj se javnosti najčešće upotrebljavao politički naziv države, Česká Republika, ili skraćeno ČR, dok su praški mediji pokušali za cijelu zemlju koristiti naziv Čechy, što je izazvalo protivljenje u Moravskoj pa je 1998. u Brnu osnovana udruga kojoj je cilj propagirati naziv Česko.

'Zar odlazite na odmor u Francusku Republiku?', bio je jedan od argumenata u korist termina Česko koji se od 1998. sve češće koristi, posebno u medijima i u nazivima tvrtki, a i u anketama Česi izražavaju sve manji otpor prema riječi Česko. No među protivnicima naziva Česko bio je prvi češki predsjednik Václav Havel koji je rekao da se, kad čuje tu riječ, osjeća kao da puževi balavci plaze po njemu. 'Mogu vam obećati da ću biti zadnji koji će početi koristiti naziv Česko', govorio je Havel.

Češki sportaši i danas na svojim dresovima imaju politički naziv svoje države, a ponekad na engleskom i samo Czech, što stvara dojam da engleski naziv Češke glasi Czech, a ne Czechia. I u drugim se jezicima najčešće koristi termin Češka Republika, pa čak i u hrvatskom gdje za to nema potrebe osim u službenim dokumentima i ako se želi naglasiti razlika između pokrajine Češke i države Češke.

Inače, bilo je i drugih prijedloga kako kraće nazvati Češku Republiku. Predlagao se uz ostalo naziv Čechie (tj. 'Čehija') koji potječe iz vremena narodnog preporoda kad je nastao i sličan naziv Slavija. Čechie je naziv i skulpture žene na praškom Narodnom muzeju koja personificira Češku, a danas se tako zove jedan praški hotel i nekoliko sportskih klubova. No i to ime pokriva samo pokrajinu Češku i nastajali su novi prijedlozi – Českomoravsko, Českozemsko, Čechrava, Čemsko, a posebno šaljivi bili su prijedlozi Morče (inače češki naziv za zamorca), Slezmorče, Havlostan, Vaclavia, Smetania, Vltavia, Pilsnerland i Budvarostan

Da je neki od tih naziva doista bio usvojen, ne bi bilo nepotrebnog povezivanja Čeha i Čečena niti bi Česi bili prozivani za islamizam, ali bilo bi to nasilje nad jezikom i češkom povijesnom baštinom. Ipak, niti taj naziv ne bi bio široko prihvaćen, pa bi Česi i dalje bili možda jedini narod koji ima dileme kako zvati svoju državu.