Bivši predsjednik Ivo Josipović, u čijem je predsjedničkom mandatu Hrvatska ušla u Europsku uniju, konstatira da je već samim ulaskom u EU Hrvatska dobila veliku, slabo iskorištenu priliku biti bolja na svim područjima, od znanosti i obrazovanja, pa do gospodarstva, te je propustila nastaviti dobre društvene trendove iz vremena pristupnih pregovora.

'Unatoč gospodarskoj stagnaciji, u završnoj fazi pregovora pa sve do nešto iza formalnog ulaska u EU, pa i do sredine 2014, Hrvatska je postajala bolje društvo. Više su se respektirala ljudska, posebno manjinska prava, jačali smo borbu protiv korupcije, sa susjedima smo ostvarili puno bolje odnose.

Nakon toga, Hrvatska je krenula u regresiju. Vrijednosti koje smo smatrali neupitnima, danas izgledaju gotovo utopija. Umjesto nekadašnjeg polupredsjedničkog sustava, danas imamo svojevrsni poluteokratski sustav. Što su šatoraši počeli izvaninstitucionalno, nastavile su vlade institucionalno. Važne društvene vrijednosti na očigled kopne djelovanjem Vlade, Sabora, predsjednice Republike, pravosuđa, Ustavnog suda i Crkve.

Dugogodišnja recesija s tek blagim naznakama oporavka, velik dug, nepovoljni demografski trendovi i opisana društvena regresija, daju sliku neuspješnog društva.

Hrvatska kao da je zaboravila da potreba za reformama ne prestaje ulaskom u EU. Kao, sad nam više nitko ništa ne može, pa ćemo opet po svome: nerad, klijentelizam, korupcija, odsustvo suvislog plana razvoja društva. Da, ima bljeskova. Hrvatska ima uspješnih ljudi, dobrih tvrtki, sjajnih radnika, kreativnih inovatora. Tek neki vide da društvena regresija kojoj smo izloženi našu domovinu vraća u svijet globalnih gubitnika.

Reforme koje Hrvatska treba da bi bila u klubu uspješnih europskih zemalja, neke od njih sam nudio kroz ustavne promjene, uopće nisu na dnevnom redu vodećih političara. Hrvatska se, ako želi naprijed, naprosto mora mijenjati i  više integrirati u Europu, bolje koristiti projekte, financije i druge resurse koje nam Europa nudi.'

Jadranka Kosor: Ulaskom u EU vratili smo se kući

Bivša premijerka Jadranka Kosor podsjeća da je ulazak Hrvatske u Europsku uniju ujedno i ostvarenje jednog od zadnjih velikih strateških ciljeva.

'Ulaskom u EU Hrvatska je konačno, ravnopravno, sjela za stol europskih država i naroda, tamo kamo civilizacijski i kulturološki kao narod i pripadamo, a hrvatski jezik postao je 24. službeni jezik EU. Za Hrvatsku koja je nakon raspada bivše države postala žrtva strašne agresije i prošla najteži put do i od osamostaljenja, to je u simboličnom smislu značilo i odmak od teške prošlosti, ali i priznanje naših postignuća. Hrvatska je imala najteže i najduže pregovore koji su dobrim dijelom bili pritisnuti upravo zbog posljedica nametnutog  rata (poglavlje 23., npr.).

Mi smo se ulaskom u EU vratili kući i postali ravnopravni u tom zajedničkom domu koji je otvorio tržište od 500 milijuna ljudi. Lakše kretanje, nove šanse za školovanje mladih ljudi ali i mogućnost korištenja tzv. europskog novca pa da za uloženi jedan euro možemo dobiti tri eura, sve su to nove šanse koje su nam se ulaskom otvorile. Primjer za nove mogućnosti jest i npr. bespovratni novac za Pelješki most kojim ćemo konačno povezati Hrvatsku s Hrvatskom što smo, bezuspješno, pokušavali sve te godine prije ulaska u Europsku uniju.

I u mnogim drugim projektima važnim za infrastrukturu, Hrvatska je već počela koristiti prednosti članstva. Osobito važno, što ne treba zaboraviti, jest činjenica da je i gospodarski rast koji bilježimo ovih godina, rast BDP-a i izlazak iz krize, najvećim dijelom zasluga i postignuće zbog članstva u Europskoj uniji. Članstvo nas sili i na konsolidaciju financija, ali i na stalno nastojanje da se Hrvatska i dalje gradi kao pravna država u kojoj je vladavina prava jedan od temelja na kojima počiva.

Europska unija utemeljena je na ideji očuvanja trajnog mira i stabilnosti u Europi. Mir i stabilnost osiguravaju napredak i kvalitetan život građana ali i vrijednosti poput održivog razvoja, zdravog okoliša, poštivanja ljudskih prava i socijalnu tržišnu ekonomiju. Zato smo se davnih godina i odlučili pridružiti europskoj zajednici država. Sad imamo priliku čvrsto se pozicionirati i profilirati kao lider ovog dijela Europe u potpori susjedima na europskom putu.'

Picula: Konzumacija članstva Hrvatske u EU treba ozbiljnu konsolidaciju

Europarlamentarac Tonino Picula (SDP) poručuje da je članstvo u EU, bez sumnje, povijesno važan događaj za Hrvatsku nakon izrazito traumatičnih iskustava od početka stjecanja neovisnosti. Ipak, nakon četiri godine od ulaska pokazuje se da su se iskušenja pregovora nastavila u izazove konzumacije članstva u EU koja treba ozbiljnu konsolidaciju. Ali isključivo je na nama da promišljenijim angažmanom ostanemo na pravoj strani povijesti, kazuje Picula.

'Ulaskom u EU, Hrvatskoj se otvorila direktna mogućnost sudjelovanja u politikama Unije, u donošenju odluka koje izravno utječu na svakodnevni život hrvatskih građana. Svakako treba izdvojiti mogućnost putovanja bez putovnica te mogućnost zapošljavanja u EU bez posebnih radnih dozvola. Otvaranje tržišta rada hrvatskim poduzetnicima proširilo je mogućnosti poslovanja na unutarnjem tržištu EU-a s više od pet stotina milijuna potrošača kao i na tržištima država s kojima EU ima sklopljene trgovinske sporazume. 

Pozitivne trendove bilježe i izvoznici, a ove četiri godine donijele su nam i znatnije pomake u okviru zaštite okoliša zbog podizanja standarda, ali i uvođenja suvremene infrastrukture u sustavima gospodarenja otpadom i vodama te zaštiti zraka.

Kao pozitivne i hvalevrijedne primjere iskorištenosti fondova, treba istaknuti 357 milijuna eura koje je RH nedavno dobila za projekt izgradnje Pelješkog mosta koji će povezati najjužniji dio zemlje s ostatkom Hrvatske tj. EU, iako je prema isplaćenim sredstvima Hrvatska je 22. među državama EU28, dok je 25. prema odobrenim sredstvima za isplatu.  .

Članstvo u Uniji omogućilo nam je i bolju zaštitu prava potrošača, jaču kontrolu kvalitete proizvoda, posebno kada je riječ o kvaliteti i sigurnosti hrane, a otvorile su se i veće mogućnosti pristupa informacijama o robama i uslugama na tržištu.

Kada se radi o razvijenosti, prema analizi HGK-a, sredinom 2013. Hrvatska je bila na 61 posto europskog prosjeka, a danas je tri boda niže na ljestvici. Analiza je također pokazala da je po stopi nezaposlenosti Hrvatska druga najlošija članica, a treća najlošija po stopi aktivnosti i zaposlenosti, na čemu svakako moramo poraditi.

Jednako tako, Hrvatska je poljoprivreda izložena velikom pritisku konkurencije, a niska kupovna moć domaćeg stanovništva okreće kupce prema proizvodima nižih cjenovnih kategorija. Negativna vanjskotrgovinska bilanca u poljoprivredi narasla je za 230 milijuna eura, a ni u građevinskom sektoru nije došlo do vidljivog i očekivanog napretka.

S druge strane, svijetli primjer nam je turizam koji bilježi rast po svim pokazateljima.

Žalosti činjenica da se pred našim očima događa egzodus mladih kvalitetnih ljudi koji ne mogu pronaći adekvatno zaposlenje u Republici Hrvatskoj. Demografi procjenjuju da godišnje iz Hrvatske ode 50.000 i 60.000 ljudi, što znači da nestane grad veličine Šibenika ili Karlovca. Usporedbe radi, u periodu od  2000. do 2007. Hrvatsku je napustilo 67.473 osobe (prema studiji Bečkog instituta o europskim migracijama).'

Ruža Tomašić:  Hrvatska zasad nije izgubila ništa značajno, ali... 

Europarlamentarka Ruža Tomašić (Hrvatska konzervativna stranka) ističe da je Hrvatska dobila priliku iskoristiti jedinstveno tržište od 500 milijuna ljudi za brži gospodarski oporavak, ali tu priliku, nažalost, nije iskoristila.

'Izostale su strukturne reforme koje su važne za konkurentnost naših poduzetnika i mi trenutno kao da nismo ravnopravni igrači na tako velikom tržištu. To je velika šteta! Drugu veliku priliku vidim u širenju na druga velika svjetska tržišta s kojima EU ima ili će imati trgovinske sporazume. Mi kao mala zemlja teško bismo s velikim igračima trgovali pod uvjetima pod kojima ćemo trgovati kao članica Unije. Zato sam toliko i podržavala CETA-u jer ona za Hrvatsku znači priliku da lagano plasira svoje proizvode u bogatu zemlju u kojoj ima brojnu dijaporu.

Hrvatska je kao članica EU-a globalni igrač, prije svega u ekonomskom smislu, i to moramo iskoristiti! Što prije počnemo gledati dalje od svojih granica - ali ne gdje se odseliti, nego gdje plasirati svoje proizvode i usluge - to ćemo prije prosperirati. Na našim je vlastima velika odgovornost da stvore preduvjete da ljudi u Hrvatskoj rade i dostojanstveno žive od svog rada.

Što smo izgubili, izgubili smo u pregovorima o članstvu. Kao članica, Hrvatska zasad nije izgubila ništa značajno, ali moramo budno pratiti u kojem se smjeru Unija razvija i tražiti da taj zajednički institucionalni okvir ide u prilog malim državama poput naše. Zato se ja protivim daljnjoj političkoj integraciji i koncentraciji političke moći u Bruxellesu jer bi u tom slučaju veći i jači još jednostavnije gurali svoje interese, a mi bismo se za svoje vrlo teško izborili. Moj rad na ribarskim pitanjima pokazuje da se, unatoč jakim lobijima koji nam nisu skloni, možemo izboriti za sebe kad zasučemo rukave i dignemo glas.'