U vremenima poljuljane vjere u globalizaciju i otvorene granice, Europska unija ne odustaje od svojih principa te na Brexit i nejasnu vladavinu Donalda Trumpa odgovara velikom vanjsko-trgovinskom ofenzivom
U sjedištu Europske Komisije u Bruxellesu ovih se dana užurbano radi. Paralelno s pregovorima o Brexitu koji su počeli u ponedjeljak, europske trgovinske delegacije pregovaraju s Japanom, Meksikom, Australijom, Čileom, Novim Zelandom i Singapurom, sve kako bi se čim prije dogovorili povoljniji uvjeti u međunarodnoj trgovini. Ishodi tih pregovora izravno se odnose na Hrvatsku tj. na naše izvoznike, ali i uvoznike.
Temeljna politika nazvana 'Trade for All', prema riječima dužnosnika Komisije ne odnosi se samo na povećanje europskog izvoza već i na preslikavanje dobrih europskih trgovinskih praksi na ostatak svijeta. 'Trgovina nije samo izvoz, nego i povezivanje ljudi', rekla je za tportal europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmstrom.
Okidač masovnih pregovora EU-a s ostatkom svijeta bio je Brexit. U Komisiji tvrde kako uopće ne znaju kakvi su britanski planovi i što to oni uopće žele. Naravno, to ne znaju ni brojne korporacije koje posluju u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog čega se već naveliko rade planovi za preseljenje poslovanja na kontinent, zbog čega u Bruxellesu trljaju ruke.
Razvod Britanije i Europe zapravo će biti vrlo jednostavan, no veliku neizvjesnost nosi budućnost, tj. uređenje novog braka. Zasad je apsolutno nepoznato hoće li EU i Ujedinjeno Kraljevstvo biti carinska unija ili viši oblik takve unije – zajedničko tržište. Kako god bilo, granica će postojati što će mnoge biznise s Otoka otjerati na Stari kontinent.
Zato EU ovih dana intenzivno pregovara sa zemljama poput Japana ne bi li dogovorili povoljne trgovinske uvjete i olakšali preseljenje golemih proizvodnih pogona poput Nissanovih iz Britanije u Europu. Naravno, Britancima su ruke vezane jer dok god traju pregovori o Brexitu oni ne smiju pregovarati nove trgovinske uvjete s trećim zemljama.
Vrlo važnu ulogu u pregovorima s trećima ima i izvoz europskih praksi. To znači da će se primjerice kod investicije u proizvodnju avionskih motora u Čileu u toj zemlji morati poštivati i sva korporativna i radnička prava poznata u Europi.
'To je danas posebno važno. Kada mi ulažemo mi želimo sudjelovati u razvoju zemlje u koji su uložili kako bi osigurali najviše standarde poslovanja. To je posve suprotno od američkog pristupa koji kaže: ili nas slušaj ili idu sankcije. Naravno, oni nikad nisu aktivirali te sankcije prema nikome. Bilo bi to kao da netko onečisti jezero i Amerikanci kažu: sada nam platite štetu. Oni uzmu novac i jezero ostane onečišćeno. Mi gledamo da se jezero nikad ne onečisti, a ako se to i dogodi onda ćemo ga zajednički očistiti', kaže nam jedan od visokih dužnosnika Komisije.
Osim kontraofenzive prema SAD-u koja se sve više zatvara u svoje granice, EU 'vodi bitku' i s drugim najvećim trgovinskim partnerom – Kinom. Na tom horizontu vrlo je važan čelik tj. njegov uvoz u Europu.
Proizvodnja čelika u Kini je na rekordnim razinama i Kinezi se ne libe prodavati ispod tržište cijene Europljanima. To je s jedne strane dobro za sjeverni dio Unije i zemlje poput Finske i Nizozemske koje zarađuju na preradi čelika. S druge strane, europski proizvođači čelika su bijesni jer ne mogu konkurirati jeftinim kineskim proizvodima.
Zato Europa ima mjere obrane trgovinskih interesa koje se uglavnom odnose na nabijanje viših carina za uvoz čelika. EU je proteklih nekoliko godina izrekla 96 mjera za obranu tržišta, od čega se 58 odnosilo na kineski damping, a 19 na damping cijena čelika. S Kinezima su u trgovinskom ratu oko čelika do određene mjere i Sjedinjene Američke Države, gdje je Donald Trump već najavio da će to pitanje proglasiti važnim poput nacionalne sigurnosti te priprema mjere koje bi zabranile uvoz čelika.
Europska Unija u ovom trenutku ima karte u rukama što se tiče preslagivanja globalne trgovine. Nitko zaista ne zna u kojem će smjeru ići politika Donalda Trumpa niti kako će teći pregovori Ujedinjenog Kraljevstva oko izlaska iz Europske Unije. Kina već sad ima ozbiljnih problema s plasiranjem svoje (prejeftine) robe, a njihovo gospodarstvo ne radi ni blizu punog kapaciteta. Kada je u pitanju budućnost međunarodne trgovine u Bruxellesu nitko niti usput nije spomenuo Rusiju, niti Vladimira Putina.
U neizvjesnom svijetu, EU ima šansu nametnuti se kao pouzdan trgovinski partner, koji će osim svojih proizvoda svijetu ponuditi i svoje običaje koji se u eri Trumpa i Putina čine kao jedini racionalan odabir.