Zašto službeni Zagreb problematizira zakonom zajamčeno pravo žene na pobačaj, kako je to razvidno iz konzervativnog stajališta Republike Hrvatske u raspravi o ljudskim pravima unutar Vijeća Europske unije, dok Vlada istodobno jamči da u to pravo neće dirati? Zašto šef diplomacije Davor Ivo Stier prvo režira dramu, pa onda premijer Andrej Plenković preuzima ulogu vatrogasca, tvrdeći da drame nema? Za taj zbunjujući manevar navodno postoje dva razloga: Osim što podilazi ultrakonzervativnim snagama i njihovim biračima, HDZ time ide niz dlaku vladajućoj administraciji u SAD-u
U potrazi za odgovorima na brojna pitanja o zaokretu prema radikalnom konzervativizmu, uključujući odbacivanje Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije u razdoblju od 2016. do 2021., tportal je nabasao na sugovornika u samom vrhu aktualne hrvatske diplomacije koji uz intrigantno objašnjenje onoga što se događa iza kulisa zapravo nastoji opravdati Vladu.
Prema izvoru iz Vladinih struktura, koji naglašava da je u medije procurio samo dodatak glavnom tekstu stajališta Republike Hrvatske (HR) i da je dojam sasvim drugačiji kada se dokument sagleda u cijelosti - iako se do dokumenta službenim kanalima ne može doći uz tumačenje da je njegova distribucija 'protuzakonita' - Hrvatska je odlučila priključiti se malobrojnoj skupini zemalja koje će nastojati udobrovoljiti administraciju Donalda Trumpa ne bi li ista pokazala veću suradljivost prema Europi i politici prema NATO-u.
Prilika za interventno približavanje Banskih dvora američkom predsjedniku iskorištena je na pitanju pobačaja. Izvor uvjerava da su sporna stajališta Hrvatske formulirana čisto u vanjskopolitičke svrhe, a ne za domaću upotrebu. U tom svjetlu bi se logičnom činila i poruka premijera Plenkovića da nema drame, a valjda bi trebalo vjerovati na riječ i ministru Stieru kada kaže da se zakon o pobačaju neće mijenjati, iako spornom formulacijom Hrvatska crno na bijelo relativizira pravo žene na pobačaj.
vezane vijesti
Stvar je, navodno, u tome da je Trump odlučio ukinuti financiranje pobačaja u nerazvijenim zemljama, pa su pojedine zemlje Europske unije odlučile preuzeti to na sebe. Politika financiranja organizacija koje izvršavaju pobačaje ili provode edukativne kampanje mijenja se, inače, sa svakom novom američkom administracijom u posljednjih 30-ak godina, kazuje izvor. Tako je predsjednik Ronald Reagan ukinuo tu mjeru, da bi je Bill Clinton vratio, G. W. Bush opet ukinuo, a Barack Obama vratio.
'Kao Europljani smo sad ionako u problemima - pokušavamo uspostaviti transatlantsku vezu tako da Amerikanci ne odustanu od NATO-a, a pojedine zemlje idu šakom u oko i poručuju da će one financirati ovo što sad uskraćuje Amerika. To je vanjskopolitička dimenzija čitave priče. Naš podnesak zapravo je element proameričke politike u smislu da ne idemo frontalno na Amerikance jer se tamo stvari još nisu ni posložile. Podržimo u toj Trumpovoj administraciji ono što može poslužiti suradnji Europe i Amerike, inače smo svi nastradali dogovori li se Trump s Putinom i mi ostali budemo pijuni u toj igri', kaže izvor tportala.
Netanyahu ima Liebermana, a Plenković - Ilčića
Druga problematična sintagma iz stajališta RH, ona o 'tradicionalnoj obitelji', veže se isključivo uz ustavnu odredbu o braku kao zajednici žene i muškarca i nikako ne znači to da će Vlada ići kontra stečenih prava LGBT zajednice, poput životnog partnerstva, uvjerava izvor. Ne odbacuje, međutim, tezu da Vlada zapravo radi ustupke najkonzervativnijim skupinama hrvatskog društva, koje predstavlja ministrov savjetnik Ladislav Ilčić.
'To je tako u politici - nekad štitite jedan bok i imate sigurno od pet do 10 posto biračkog potencijala u tome. Vidite da u Izraelu Netanyahu ima Liebermana, o kojemu ovisi većina, pa stalno kalkulira što i kako s njim', naveo je izvor, uvjeravajući da je sve to ispričao u želji da novinari imaju 'potpunu sliku' i da ne doživljavaju ovu Vladu 'u krivom svjetlu'.
Furio Radin, predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, smatra da je u stajalištima Hrvatske koja su procurila u medije najspornija upravo sintagma 'tradicionalna obitelj'. Uz ogradu da nije bio u prilici vidjeti original, no i činjenicu da to nitko iz vlasti nije demantirao, Radin kaže da ta sintagma nema uporišta ni u jednom hrvatskom zakonu.
Tradicionalna obitelj, naime, podrazumijeva asimetričnost uloga i podjele moći u obitelji, kojoj je muškarac na čelu i odlazi na posao, dok se žena bavi kućom i djecom, po mogućnosti sa što više djece. U toj obitelji, uz bazičnu neravnopravnost, postoji latentna ili manifestirana diskriminacija.
To što u Ustavu piše da je brak zajednica muškarca i žene ne znači i da je brak jedina forma obitelji, napominje zastupnik talijanske nacionalne manjine, dodajući da u Hrvatskoj postoje i izvanbračne obitelji, istospolne zajednice, koje su također obitelji, s djecom ili bez djece, kao i obitelji u kojima 50-godišnji samci žive s roditeljima.
On napominje da ministar Stier u Ženevi ipak nije koristio sintagmu 'tradicionalna obitelj', već je dao uravnoteženiju izjavu novinarima. Ipak, smatra da je u svakom slučaju na snazi pokušaj zaokreta udesno, prema tradicionalizmu u hrvatskom društvu.
Je li, po njemu, u najmanju ruku licemjerno to što vladajući jedno govore, drugo pišu, a treće (ne) rade? Je li to i svojevrsno pozicioniranje u vanjskopolitičke svrhe unutar EU-a?
'Nadam da nije jer bi to bila katastrofa. Mislim da je izbor Ilčića kao posebnog savjetnika za pitanja ljudskih prava u najmanju ruku pogreška', ocjenjuje Radin, dodajući da će se o svemu ovome sigurno povesti rasprava u Saboru već u srijedu ujutro.
