Iako se Vlada RH obvezala donijeti Nacionalni plan borbe protiv diskriminacije do kraja prošle godine, on još nije donesen. Unatoč medijskim napisima koji sugeriraju kako je ovaj silan novac europskih fondova namijenjen za Hrvatsku u velikoj opasnosti, iz Europske komisije spuštaju loptu na zemlju. 'Sam čin nedonošenja Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije ne mora značiti da će provedba programa biti blokirana', kažu za tportal.

U tijeku je analiza ispunjava li Hrvatska kriterije na koje se obvezala, među kojima je i donošenje spornog Nacionalnog plana, no doznajemo kako su preduvjeti za povlačenje sredstava daleko stroži te da kašnjenje s nacionalnim planom neće nužno utjecati na moguću blokadu sredstava. No i u slučaju probijanja zadanih rokova, ne postoje penali.

Rokovi su klizni, samo treba dati dobro objašnjenje zašto su probijeni.

Svjetonazorski sukob

No u pozadini ove priče o blokiranju novca iz Europske unije ideološki je sukob, kao uostalom kod većine stvari u Hrvatskoj. Naime, Nacionalni program u potpunosti je kreiran za vrijeme vladavine lijeve Kukuriku koalicije. Plan je samo trebalo izglasati, no dolazi do smjene vlasti, na scenu stupaju konzervativne snage i vlada Tihomira Oreškovića, a potom i aktualna Vlada Mosta i HDZ-a.

Plan je odbačen, do ljeta bi trebao biti napravljen drugi, iako je za izradu prethodnog trebalo dvije godine, a u ožujku bi trebalo biti poznat sastav radne skupine za izradu novog Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije. Za vjerovati je da će se u njima ovaj put naći predstavnici tzv. konzervativnih udruga koje su javno iskazivale svoje nezadovoljstvo prethodnim Planom zbog izjednačavanja spola i roda, ali i sastavom radne grupe, u kojoj je bio i Centar za mirovne studije.

Riječ je o udrugama Vigilare i Grozd, a upravo je potonjoj na čelu Kristina Pavlović, sestra Ladislava Ilčića, koji je nedavno postao savjetnik ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera. Nacionalni plan kritiziralo se i na portalu narod.hr koji vodi udruga U ime obitelji Željke Markić. Pisali su kako je riječ o 'ideološki motiviranim mjerama koje državna tijela trebaju provoditi za suzbijanje diskriminacije, čime su u opasnost dovedene građanske slobode'.

Kritizirali su namjeru da se osigura i očuva dostupnost 'svih zakonima reguliranih reproduktivnih prava i zaštite reproduktivnog zdravlja u svim javnim zdravstvenim ustanovama, posebice prava na pobačaj' te da treba 'provesti analizu novih udžbenika za osnovne i srednje škole u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije'. Smatraju da se time potiče cenzura nepoželjnih sadržaja.