Nakon što je premijerka Kosor potvrdila da se susrela s bivšim potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom, koji je pred sudom i formalno optužen da je predvodio zločinačku skupinu koja je htjela preuzeti kontrolu nad državnim prehrambenim gigantom Podravkom i pritom oštetio državu za nemalih 400 milijuna kuna, nameće se niz vrlo ozbiljnih pitanja
O čemu su razgovarali? Je li istina, kao što je to objavio Večernji list, da je Damir Polančec zaprijetio da će reći sve što zna o sudjelovanju vrha HDZ-a u mutnoj predaji kontrole nad Inom u ruke mađarskog Mola? Je li
primjereno jednoj formalno demokratskoj i pravnoj državi da prva osoba izvršne vlasti na razgovor prima čovjeka koji je optužen za izuzetno teška kaznena djela, odnosno za nanošenje goleme štete državnom proračunu? I to u situaciji kad taj proračun sve više podsjeća na švicarski sir negoli na solidnu financijsku konstrukciju jedne uređene države? I vas to zanima?
No, Jadranka Kosor je jučer u svom prepoznatljivom 'sve je lako kad se smiješ' stilu samo odmahnula rukom na sva ta pitanja te ležerno novinarima dobacila da tema njezinog sastanka s Polančecom 'nije osobito zanimljiva' te da 'o detaljima neće govoriti'. Baš dobro da Hrvatska ima premijerku koja umjesto javnosti može sama odlučiti o čemu bi to javnost trebala biti informirana, a o čemu ne. U protivnom, tko zna kakvim bi to 'ne osobito zanimljivim' informacijama javnost mogla biti izložena.
Nakon što je prije dva dana objavljena informacija da je uoči Polančecova svjedočenja o privatizaciji Ine došlo do sastanka između premijerke Kosor i njezinog bivšeg suradnika u Vladi, premijerkina glasnogovornica i osoba od velikog povjerenja, Martina Banić, promptno je zanijekala da je do takvog susreta došlo. S obzirom na to da ju je njezina šefica demantirala već sljedeći dan, zaključak da se sastanak s Polančecom želio sakriti nameće se sam po sebi. Da stvar bude još gora, iz visoko pozicioniranog izvora u HDZ-a tportal doznaje da se Polančec susreo ne samo sa šeficom Vlade i HDZ-a, nego i s još nekim članovima Predsjedništva te stranke. O čemu su pričali i zašto se to sve izvelo daleko od očiju javnosti? Ne razbijajte glavu takvim pitanjima, zasigurno ni to 'nije bilo osobito zanimljivo'.
Premijerka, doduše, jest potvrdila da je s Polančecom razgovarala ‘o situaciji u kojoj se nalazi’. S obzirom na to da je premijerka odlučila da su detalji tog sastanka nezanimljivi, pokušajmo zamisliti kako je izgledao razgovor Kosor i Polančeca o ‘situaciji’ u kojoj se našao nekad drugi čovjek Vlade.
Polančecu, naime, prijeti kazna dugogodišnjeg zatvora zbog pokušaja kriminalnog preuzimanja Podravke, za koji ga optužuje USKOK. Čak i ako zanemarimo sve ostale afere u koje je Polančec bio upleten (KIM, TLM, vođenje Fonda za privatizaciju u vrijeme kada su HFP-ovi ‘tenori’ primali stotine tisuća eura mita, da nabrojimo samo neke), jasno je da se bivša Sanaderova desna ruka našla u gotovo bezizlaznoj situaciji. Imajući na umu neospornu činjenicu da se uz dovoljno jake veze u Hrvatskoj može ‘riješiti’ bilo koji problem, pa čak i optužbe za teški kriminal, je li tako teško zamisliti da je Polančec u razgovoru s Kosoricom pokušao olakšati svoju poziciju uoči suđenja za aferu Spice?
U ovoj se neobičnoj priči nameće još nekoliko pitanja. Čime to Polančec drži u šaci ne samo predsjednicu Vlade i najjače hrvatske stranke, nego i niz članova Predsjedništva HDZ-a? Ako ih pak ničim ne drži u šaci, znači li to da svaki optuženik za milijunski kriminal na štetu države može zatražiti i realizirati sastanak s najmoćnijim političarima u državi? Je li granica između optuženika za teška kaznena djela i najviših državnih dužnosnika zaista toliko tanka da jedni redovito i 'pod normalno' komuniciraju jedni s drugima? Je li normalno da se od javnosti prvo pokušavaju sakriti informacije o takvim sastancima, da bi joj se u konačnici s visoka poručilo da u tome nema ničeg 'osobito zanimljivog'?
Naravno da su sva gore navedena pitanja retoričke prirode. Naravno da svatko s memorijom koja traje dulje od tjedan dana i zrncem osjećaja za hrvatsku stvarnost već zna odgovore na njih. Upravo zato što je na sva ta pitanja trivijalno lako odgovoriti, nikog neće iznenaditi podatak da je Polančec, nakon što je Kosor gotovo bila prisiljena priznati da se sastala s njim, izbačen iz HDZ-a.
Jedino pitanje na koje još uvijek nema odgovora glasi: dokad će se u Hrvatskoj vladajućima tolerirati potezi zbog kojih bi u uređenim demokracijama iz svojih fotelja odletjeli ravno na razgovor s policijskim istražiteljima?
