Cipar, europska državica s čak 340 sunčanih dana, mitsko je mjesto rođenja jedne od najpoznatijih grčkih božica: Afrodite, božice ljubavi i ljepote, zbog čega je i prozvan otokom ljubavi. Stoga i ne čudi zašto je upravo Cipar Marko Antonije poklonio Kleopatri na dar.

Republika Cipar stekla je neovisnost od Britanije 1960. Tri godine kasnije izbio je sukob između ciparskih Turaka i Grka, pa je tako od 1974. godine otok de facto podijeljen nakon državnog udara koji je podržala vojna hunta u Grčkoj protiv ciparskog predsjednika Makariosa i naknadne intervencije turske vojske. Unatoč brojnim naporima za ponovno ujedinjenje, otok i dalje ostaje podijeljen na dvije države: Tursku Republiku Sjeverni Cipar i Republiku Cipar. Obje imaju zajednički glavni grad: Nikoziju. No valja naglasiti kako Sjeverni Cipar nije međunarodno priznat. Jedina država koja je službeno priznala Sjeverni Cipar je, naravno, Turska.

Cipar je 1992. potpisao Ugovor o pridruživanju, a punopravna članica EU-a postao je 1. svibnja 2004. Zahtjev za članstvo službeno je predan 1990, a 31. ožujka 1998. u Londonu su službeno započeli pregovori koji su završeni 2003. potpisivanjem Ugovora iz Atene. Naravno, teškoća prigodom pridruživanja Cipra bila je podjela na dva dijela.

Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je 2004, a sastavio ga je tadašnji generalni tajnik UN-a Kofi Annan. Da se prihvatio taj plan, cijeli otok bi ušao u EU, a u slučaju odbijanja, samo južni, grčki dio. Grčki političari smatrali su kako plan više pogoduje turskoj strani, pa su ga odbacili sa 75 posto glasova. Iako je sporazum prihvatilo 64 posto građana Sjevernog Cipra, on nije prošao, i u EU je de facto ušao samo južni dio, iako se službeno i Sjeverni Cipar računa kao dio Republike Cipar pa sukladno tome i kao dio EU.

Osim što je Cipar jedina država koja je primljena u EU, a čija vlada ne obnaša vlast na čitavom teritoriju, postoji još presedana vezanih za ovu zemlju. Naime, Republika Cipar jedina je država Europske unije koja nije niti članica NATO-a, niti Partnerstva za mir. No predsjednik Anastasiades je nakon izborne pobjede obećao podnijeti zahtjev za članstvo Cipra u NATO-ovom programu Partnerstvo za mir.

Od svih zemalja u Europskoj uniji samo Luksemburg i Malta imaju manje stanovništva od Cipra. No možda se i taj omjer promijeni nakon što je nedavno novoizabrani ciparski predsjednik Nicos Anastasiades (koji je zamijenio komunista Demetrisa Christofiasa, čiji su jedan mandat obilježili neučinkovitost i krivnja za gospodarske probleme, neuspješni pregovori o ujedinjenju te eksplozija u odlagalištu streljiva)ponudio strancima, koji su u okviru akcije spašavanja Cipra izgubili dio imetka, ciparsko državljanstvo. Ciljna skupina su prije svega bogati Rusi, kojima je Cipar bio prava oaza, i porezna i za odmor. Republika Cipar, naime, donedavno je bila iznimno primamljiva bogatim strancima zbog niskih poreza i banaka koje nisu postavljale previše pitanja, a svakako i zbog ljeta koje traje čak osam mjeseci.

Unatoč maloj populaciji, Cipar je iznjedrio i jednog nobelovca. Naime, Christopher Pissarides, koji je rođen na Cipru, dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju 2010. U suvremenoj književnosti ističu se imena kao što su Costas Montis (pjesnik i pisac) i Demetris Gotsis (pisac), dok su Evagoras Karageorgis i Marios Tokas dobro poznati po svojim glazbenim kompozicijama.

Pogodna klima zasigurno je jedan od razloga što je očekivano trajanje života muškaraca na Cipru 76 godina, a očekivani životni vijek žena 83,69 godina. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je to 79,7 godina za žene i 73 za muškarce. Dakako, i mediteranski način prehrane ima svoj udio u tome. Tradicionalna lokalna jela uključuju sir halloumi, a od pića tu je rakija zivania. Treba također napomenuti kako je Cipar ujedno i proizvođač najstarijeg slatkog crnog vina na svijetu koji se zove commandaria

I dok ljeto u nizinama traje oko 240 dana, snijeg se na planinama drži sve do kasnog proljeća. Tako da je moguće u istom danu skijati ujutro i izležavati se na plaži u popodnevnim satima.

Valja navesti još poneku zanimljivost o Cipru. Cipar je nekada bio najbogatija poznata nacija na svijetu, zahvaljujući velikim nalazištima bakra koji je izvozila. Tako je kemijski element bakar (Cuprum) dobio ime baš po ovom otoku, doduše, točnije rečeno, po nepravilnom čitanju naziva ovog otoka.

A legenda kaže kako je Helena, majka cara Konstantina, prva donijela mačke na Cipar kako bi se riješila zmija. Ne znamo koliko su joj pomogle u toj borbi, ali znamo da upravo s Cipra datira najstarija mačka-kućni ljubimac.