Nova ruska vlada pod ravnanjem Dmitrija Medvedeva očišćena je od 'starih zvjerki' odanih Vladimiru Putinu - poput tajanstvenog 'specijalaca' Igora Sečina koji je kao vicepremijer zadužen za energetiku simbolizirao KGB-ovsku šapu na naftnom, plinskom i drugim lukrativnim biznisima ruske ekonomije
Već godinama se pisalo o navodnom sukobu unutar režima između Sečina i konzervativnog vojno-obavještajnog klana koji stoji iza njega te Medvedeva, koji kao pravnik bez jakog zaleđa u represivnim organima nastoji oko sebe okupiti takozvanu tehnomenadžersku elitu.
Medvedev je Sečina vratio na čelo državne naftne megakompanije Rosnjeft, i to nakon što mu je lani, tada još kao predsjednik države, naredio da kao nositelj političke funkcije izvoli izaći iz uprave Rosnjefta.
Odlazi i Andrej Fursenko, još jedan Putinov kolega iz sad već mitskog peterburškog ureda gradonačelnika Anatloija Sobčaka iz 90-ih. Na mjestu ministra znanosti naslijedit će ga Dmitrij Livanov, stručnjak za metalsku fiziku.
Bivši je i ministar unutarnjih poslova Rašid Nurgalijev, koji je kraj mandata dočekao u velikoj reformi policije i svih njezinih službenika. Na kraju, čini se, da ni on sam nije zadovoljio kriterije, jer se priča da su mnogi kompromitirani policajci preko veze prošli čistku. Policija je jedna od najbolnijih točaka suvremenog ruskog društva, možda i najomraženiji organ države pa utoliko ne čudi smjena Nurgalijeva. Veliku odgovornost od njega je preuzeo dosadašnji šef moskovske policije Vladimir Kolokoljcev
Jedan od iskusnih koji je zadržao funkciju u vlasti jest Anatolij Serdjukov, ministar obrane koji je, čini se, relativno uspješno prošao kroz jedan od najvećih izazova ruske vlasti proteklih desetljeća - prvu reformu armije od završetka Drugog svjetskog rata, tijekom koje je otpušten svaki treći oficir ruske vojske. S obzirom na to da je tako iskusan, a relativno mlad (50 godina), Serdjukov bi mogao i dalje napredovati kao jedan od jačih ruskih političara u bližoj budućnosti.
Kao jedna od najkontroverznijih novosti navodi se imenovanje Vladimira Medinskog ministrom kulture. Medinski je, naime, od onih intelektualaca koji su povijesne traume poput staljinizma skloni relativizirati i čak cenzurirati najbolnije točke u ime stvaranja 'pozitivnog ugođaja' i nacionalnog ponosa, a društvene probleme poput alkoholizma skloni tretirati kao 'mitove' i maltene propagandu neprijatelja Rusije.
No usprkos promjenama, analitičari od ove vlade uglavnom ne očekuju značajnije liberalne promjene čiji je zagovornik Medvedev; pretpostavlja se da će se glavne odluke bez mnogo javnih sukoba mišljenja i dalje donositi u Kremlju, gdje sjedi Vladimir Putin.
