Nakon što su se države prošle godine u Glasgowu, nešto konkretnije nego ranije, ali i dalje suviše okvirno, dogovorile o koracima potrebnima da bi se postigli klimatski ciljevi do kraja stoljeća, međunarodni UN-ov klimatski samit COP27, koji je službeno počeo u nedjelju u egipatskom Šarm el Šeiku, na dnevni red stavlja konkretnije mjere financiranja borbe protiv klimatskih promjena. Dakle ovogodišnja konferencija trebala bi naznačiti početak tranzicije s riječi na djela.

Financiranje borbe protiv klimatskih promjena ima tri svrhe. Jedna je smanjenje emisije štetnih plinova, a druga je adaptacija društva na klimatske promjene, te su prema Pariškom sporazumu iz 2015. razvijene industrijske zemlje obećale osigurati 100 milijardi dolara godišnje do 2020. za rješavanje posljedica klimatskih promjena u siromašnim zemljama, što se nije dogodilo.

Treći aspekt financiranja - 'gubitak i šteta'

Ove godine će se u Egiptu razgovarati o trećem aspektu financiranja, a to je tzv. 'gubitak i šteta', odnosno financijska sredstva potrebna za saniranje štete prouzrokovane trenutačnim klimatskim ekstremima poput raseljavanja više desetaka milijuna ljudi u Pakistanu zbog poplava.

Tema izdvajanja novca bogatih industrijskih zemalja - zagađivača za siromašne zemlje godinama se gura pod tepih. Iako su dogovorile da će odvajati ukupno 100 milijardi dolara, do 2020. jedva su taj iznos nategnule na 80 milijardi dolara. Kako piše Guardian, iznos na kojem se inzistira ekvivalent je prosječnom profitu naftne i plinske industrije (u posljednjih 50 godina) koji ostvare u 37 dana.

Pri tome se 17 od 20 zemalja najviše pogođenih klimatskim promjenama nalazi u Africi. Na tom kontinentu nalazi se i 60 posto područja najbogatijih solarnom energijom na svijetu, ali zapadne zemlje dosad su mu više pristupale kao otvorenoj riznici fosilnih goriva.

Najveći zagađivač u povijesti SAD osigurao samo 7,6 milijardi

Analiza Carbon Briefa, koju prenosi Guardian, usporedno pokazuje visinu novčanih iznosa koje je pojedina zemlja pritom dužna izdvajati ovisno o njezinu udjelu u emisiji ugljika. Shodno tome je SAD, kao drugi najveći zagađivač na svijetu, godišnje trebao izdvajati 40 milijardi dolara, a u 2020., kada su objavljeni i posljednji podaci, osigurao je samo 7,6 milijardi. Australija i Kanada dale su samo trećinu sredstava navedenih u analizi, a Ujedinjeno Kraljevstvo dalo je tri četvrtine, 1,4 milijarde dolara manje nego što je trebalo.

No neke zemlje bile su široke ruke. Švicarska je tako dala četiri puta više nego što iznosi šteta prouzrokovana emisijom ugljika u toj zemlji, a Francuska i Norveška više od tri puta. Japan je izdvojio jedan od izdašnijih iznosa, 13 milijardi dolara, ali ta sredstva, kao i ona koja je osigurala Francuska, većim su dijelom u obliku zajmova, dok su sredstva iz SAD-a, Kanade, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva bespovratna. Samo pet zemalja od onih koje su prošle godine u Glasgowu obećale da će povećati ulaganja to je doista i učinilo, a to su Japan, Italija, Nizozemska, Norveška i Švedska.

Što je moguće rješenje?

Bivši predsjednik Maldiva Mohamed Našid za Guardian je rekao da 58 najranjivijih zemalja, onih koje ukupno broje 1,5 milijardi ljudi, već bilježe gubitke od 500 milijardi dolara uslijed klimatskih promjena.

'Trenutačno smo u dužničkom ropstvu jer je toliko imovine koju smo financirali zajmovima uništeno klimatskim promjenama', kaže Našid. Postoje različite ideje za to kako bi se novac za 'gubitke i štetu' trebao prikupiti, među kojima je dodatno oporezivanje kompanija koje proizvode i prodaju fosilna goriva, ali i otpisivanje inozemnog duga zemljama pogođenima prirodnim katastrofama. Povećava se i pritisak na multilateralne razvojne banke da provedu potrebne reforme, uključujući Svjetsku banku, čiji je šef David Malpass nedavno izjavio kako nije siguran vjeruje li u znanost o klimi. Postoji i ideja da se osnuje nova financijska ustanova u kojoj bi se onda pohranjivao novac za 'gubitak i štetu'.

Iako su u Glasgowu prošle godine zemlje obećale postepeno smanjiti proizvodnju i potrošnju ugljena, najvećeg onečišćivača okoliša, ove godine svijet je ušao u veliku energetsku krizu pa su se zbog nestašice plina mnoge zemlje ponovno okrenule ugljenu. Tako smo se, prema procjeni IEA-e, po potrošnji ugljena vratili u rekordnu 2013.

SAD i Kina ključni za promjene

Oči svijeta su i na ovogodišnjem samitu uprte u dva najveća svjetska emitera ugljičnog dioksida, SAD i Kinu, koji su se prošle godine obvezali da će zajedno raditi na postizanju cilja da se globalno zagrijavanje zaustavi na 1,5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko vrijeme. Trenutačno je Zemlja 1,2 stupnja toplija, a prema najnovijim izvještajima UN-a i Međunarodne agencije za energiju (IEA), sad je na putu da se do kraja stoljeća zagrije za 2,5 Celzijevih stupnjeva.

No Kina je nakon posjeta Nancy Pelosi Tajvanu prekinula suradnju s SAD-om. Kao ni prošle godine, kineski predsjednik Xi Jinping neće doći na konferenciju, a američki predsjednik Joe Biden, za razliku od većine ostalih čelnika država koji na konferenciju stižu danas i sutra, dolazi tek u petak jer se sutra u SAD-u održavaju izbori za Kongres, na kojima bi mogli trijumfirati njegovi politički suparnici.

Kako je Bidenov prvi politički potez po preuzimanju mandata bio ponovno potpisivanje Pariškog sporazuma, nakon što je Trump izašao iz njega godinu ranije, velika su očekivanja od sadašnjeg predsjednika po pitanju rješavanja klimatske krize. Iako je Biden osigurao rekordno visoke cifre za tu svrhu, američka vlada je od 2015. uložila više od devet milijardi dolara u naftne i plinske projekte u Africi te je u istom razdoblju za obnovljive izvore poput sunca i vjetra namijenila 682 milijuna dolara. Dvije trećine novca koji je SAD uložio u industriju fosilnih goriva odnosi se na projekte u Africi, piše Guardian.

Kina je pak prošle godine najavila manje financiranje novih energetskih projekata na ugljen, od čega je uskoro odustala. Samo u prvom tromjesečju ove godine odobrila je proizvodnju dodatnih 8,63 GW energije iz ugljena, što je gotovo 50 posto ukupno odobrenog dodatnog kapaciteta u cijeloj 2021. (jedan gigavat energije otprilike je dostatan za opskrbu 750.000 kućanstava).

Konferencija greenwashinga?

Nije poznato ni to hoće li konferenciji prisustvovati predstavnici Rusije, najvećeg izvoznika fosilnih goriva u svijetu. Neće doći ni indijski premijer Narendra Modi. Iako je novopečeni britanski premijer Rishi Sunak prvotno pogrešno osluhnuo bilo svog naroda i najavio da neće ići u Egipat jer mora pripremati jesenski financijski plan, promijenio je svoju odluku nakon što je u javnosti dočekana na nož.

S druge strane, Greta Thunberg, najpoznatija mlada klimatska aktivistkinja na svijetu, ove godine neće prisustvovati UN-ovoj konferenciji jer je, kako navodi, svjetski moćnici iskorištavaju kao pozornicu za prikupljanje vlastitih političkih bodova, okarakteriziravši retoriku na konferenciji kao greenwashing (zeleni marketing bez pokrića). I mnoge neprofitne organizacije negodovale su zbog činjenice da je Coca Cola glavni sponzor konferencije, a istovremeno proizvodi velike količine plastike.