'S druge strane, sazrijeva shvaćanje da je to put u propast jer Covid-19 nije samo aktualna kriza, već i zvono za uzbunu. Bez multilateralizma i solidarnosti, ne samo da nećemo moći uspješno odgovoriti na pandemiju, nego ni riješiti pitanje klimatskih promjena i degradacije biološke raznovrsnosti, s obzirom na to da izazovi nisu samo zdravstveni, nego i gospodarski, socijalni i politički', rekao je u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list Ivan Šimonović, stalni predstavnik Hrvatske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku koji je od nedavno s afganistanskom veleposlanicom Adelom Raz imenovan i sukoordinatorom za sve inicijative Opće skupštine UN-a za sprječavanje Covid-19 i njegovih štetnih posljedica.

Zadatak ću je pokušati djelovati u ime Opće skupštine UN-a i povezati na izradi jedinstvene strategije različite države, regionalne organizacije, Tajništvo UN-a, civilno društvo i vjerske vođe. Cilj je izrada i usvajanje rezoluacije koja treba biti cjelovit, akcijski orijentiran odgovor UN-a na Covid-19 i njegove posljedice.

'Vijeće sigurnosti duboko je podijeljeno, najdublje od kraja hladnog rata, s time da je trenutačno jaz najdublji između SAD-a i Kine. SAD ne želi u rezoluciji o Covidu-19 ni spomen Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) jer smatra da je ona pod kineskim utjecajem te da nije na vrijeme upozorila svjetsku javnost na pojavu virusa.

Slažem se da nakon ovog iskustva treba nepristrano preispitati može li se rad Svjetske zdravstvene organizacije unaprijediti, ali činjenica je da je njezina trenutačna uloga, posebno u potpori zemljama u razvoju i njihovim slabim zdravstvenim sustavima, nezamjenjiva. Mislim da bi se Andrija Štampar, Hrvat koji je bio jedan od ključnih za njezino osnivanje, s time u potpunosti složio.', rekao je Šimonović.

Smatra kako se svijet nalazi na razdjelnici nakon ove krize, ili će biti ili još puno gori ili će krenuti putem oporavka.

'Nakon velikih katastrofa, poput Prvog i Drugog svjetskog rata, države i narodi bili su spremni prihvatiti neka načela i pravila kako bi se sačuvali od budućih stradanja. Ova kriza ujedno je prilika da oporavak bude na dugoročno zdravijoj osnovi: jačanje zelenih tehnologija, zaštita biološke raznovrsnosti, više jednakosti i solidarnosti, bolja zaštita ranjivih društvenih skupina.', smatra Šimonović.

Na uput raspolažu li Ujedinjeni narodi procjenama te prijeti li nam drugi val i koliko može biti žrtava, odgovara:

'Drugi val čini se vjerojatnim, u nekim državama koje su se neoprezno počele otvarati već možemo vidjeti njegove naznake. Bojim se međutim, da se ne radi samo o jednom novom valu koji dođe i prođe, već o vjerojatnosti da ćemo, sve dok se ne nađe cjepivo i ne bubde provedeno široko procjepljivanje, morati živjeti s Covidom-19'.

Šimonović smatra kako su gubici u ljudskim životima posebice u zemljama u razvoju daleko veći nego što su dosad statistički registrirani te da je najbolji pokazatelj ljudskih stradanja usporedba mortaliteta prije i poslije izbijanja epidemije, a povećanje broja umrlih daleko veće od broja koji se pripisuje učincima Covid-19.

'Što se gospodarskih šteta tiče, ključna će biti brzina oporavka. Prvi je prioritet spriječiti širenje virusa i urušavanje zdravstvenih sustava, osigurati svima osnovne medicinske usluge i hranu. Prilikom gospodarskog oporavka trebamo se truditi da on bude što brži, ali i na zdravijim osnovama. I mi u Hrvatskoj trebamo se preusmjeriti na šire korištenje obnovljivih izvora energije te shvatiti da je turizam sjajan kao dodatak, ali i da nam treba gospodarstvo koje je manje osjetljivo na različite rizike.', smatra Šimonović.