Premda se na prvi pogled čini kako je galebarenje kulturološki brand Dalmacije, na Cresu su nas besramno razuvjerili. Ne samo zemljopisno, nego i povijesno. Naime, lov na turistice i danas se nalazi na vrhu ljetnih prava i dužnosti lokalnih momaka, a posebice Davora. Davor je, kako da to kažemo... Mladić koji ne gubi vrijeme
'Nije više kao nekada kada sam imao 18 ili 19, ali još uvijek je OK. Ekipa se promijenila, na otok je nekada dolazilo puno pankerica i cura koje su slušale metal. Toga više nema', priča mi perjanica creskog galebarenja, tip od svojih 32 godine. Naginjemo pivu i par gutljaja kasnije Davor ulazi in medias res: 'Najlakše se rješavaju Čehinje. Njih možeš imati već prvu večer. S druge strane, najteže su Talijanke. Oko njih se moraš potruditi par dana. Njemice te prvo odbijaju, ali čim malo popiju, spremne su na sve'.
Davor se u početku blago nećkao. Na kraju je pristao na fotkanje samo ako ga snimim s dva najbolja frenda. No, nije to samo simptom prpe. Trojac je godinama funkcionirao kao galebarska eskadrila u kojoj bi jedan nazvao drugog pa ovaj dojavio trećem da je sreo neke komade i da bi ih trebalo razonoditi. Češljali su kampove, brodove za ekskurzije, klubove ili jednostavno pekli roštilj. Nemalo je jadranskih gošća namamljeno nevinim upitom da sutradan navrate na dobar komad šnicle.
I to računamo kao jedan od boljih uleta. Uglavnom, cresko iskustvo pokazuje da što je ulet gluplji, to ima više šanse za prolaz. Dečki izbacuju svoj prvi adut: 'Nevjerojatno, ali prodavali smo curkama najgluplje moguće izjave. Tipa, daj mi svoj broj mobitela da te nazovem kada budeš usamljena. Ili, e ti si mi tako super, nisam još sreo nekog tko bi mi toliko... Uh. Sve bi se izdogađalo kroz neku zajebanciju, kao ne misliš to ozbiljno, ali nema te koja ti na kraju ne bi dala svoj broj. Sutradan joj pošalješ SMS i -paf! - odradiš stvar do kraja'.
Jasno onda zašto je medarstvo tako popularno na Cresu. Ipak, iskusnije pčelice nemaju razumijevanja za tek stasajuće pastuhe: 'Gledam ove mulce danas i nemaju pojma. Završe s nekim i odmah imaju dijete', očinski ce Davor i ponosno mi priznaje kako nikada nije prevario curu. Izjava mi bolno škripi, no onda dobivam lekciju života: 'Pa, ono, kad sam htio zbariti neku trebu, izazvao bih svađu s curom, prekinuo i riješio ovu drugu. Kasnije bih zvao curu, pisao SMS-ove i... Uvijek bi upalilo.'
Bacilo me sve to u instant tugu nad muško-ženskim besmislom, ali eskadrila već vadi drugi galebarski adut: 'Gle, uvijek ti je lakše zbariti mlađu nego stariju curu. Starije već gledaju što imaš, dođu ti u kuću, pokušavaju se prikrpati... Ove sa 18, 19 godina puše svaku glupost.' Doslovce su ih kupili sa spikama 'šta radite, ajde dođite s nama'. Nula koktela i kišobrančića. Ako se već i namjeriš na neku ljepoticu koja hoće demonstrirati svoju nedodirljivost, creski će ih galeb slomiti gdje su najtanje - na njihovim frendicama.
Dakle, slijedi turistički savjet broj tri: 'Najbolji način da se dokopaš komada kojeg si pikirao je da se počneš upucavati njezinoj ružnijoj frendici. Stvorit ćeš među njima konflikt i ova zgodnija će postati ljubomorna. Tipa, zašto se meni nije upucavao.' Korak po korak, ciljanoj meti će pasti samopouzdanje i porasti potreba za dokazivanjem i, gle, evo je u galebovom kljunu. Kompleksi, narcisoidnost i ljubomora su, očito, jedini koktel u koji su creski momci polagali svoje nade.
Pitam Davora je li imao problema s eventualnim dečkima ili muževima, a on mi otvara oči. Jedine probleme koje je stvarao bili su među samim curama. Tema 'galebovi i frendice' totalno je neistražena, skroz u nesrazmjeru sa svojom učinkovitošću. Naime, kao što smo već natuknuli, efikasan način da se galeb dočepa cijelog jata je stvaranje podjela unutar ciljne skupine. U ljubavnim memoarima creskog galeba to bi se poglavlje zvalo 'Tri Slovenke'.
Prvo je bio s jednom, pa drugom, pa se treća šikanirala, kaže, i počela govoriti protiv njega optužujući ga da ide okolo i bari ženske. Da fuj, da ovo, da ono, a onda je, tako fino pripremljenu ljutnjom i ljubomorom, 'riješio i nju'. Frendice su od nevjerojatne galebarske koristi i u slučaju kada se mlada dama s prošloljetnim iskustvom vrati nagodinu s nekim drugim prijateljicama. Tu je put već popločan i galeb posao odrađuje praktički žmirećki.
Predvidljivo, ali Davoru creske cure nisu pretjerano napete. Veli, predobro ih poznaje, zna im matere i očeve, nema tu egzotike koju proizvodi blesava situacija i šum u komunikacijskom kanalu. Bez sumnje vrijedi i obrat - predobro poznaju i njega. Općenito, malo mu je Hrvatica u katalogu trofeja. Očito ih je teže nokautirati s par predškolskih fraza koje zvuče nevjerojatno dobro na plus 40.
Naposljetku dobivam insajdersku uputu za prepoznavanje lakih komada. Kažu ovako: 'Imali smo razrađenu tehniku kako skužiti cure. Kada joj pružiš ruku za upoznavanje, ako je odmah izmakne, znači da nemaš šanse. Ako je kratko ostavi, znači da može, ali se moraš malo potruditi. Ako je zadrži malo dulje, jasno je - tvoja je već tu večer.'
Iscijedio sam pivu i isključio diktafon. Kasno je. Davor me pita da kamo sad idem, imaju neku partijanersku ideju. Velim, neki drugi put. Što reći, čovjek stvarno bude sretan što netko drugi odrađuje sve te monotone poslove bez kojih bi svijet stao. A da ne pričamo o creskom medu...