Tako je jedan od teologa s Kaptola, Adalbert Rebić, ustvrdio da se 'Crkva ponašala vrlo suzdržano', dodavši da je bilo 'sporadičnih incidenata kad su svećenici kao pojedinci otvoreno agitirali za jednog ili drugog kandidata', iako se zapravo vrlo teško sjetiti da je ijedan svećenik (kao pojedinac, a kako drugačije?) otvoreno agitirao za Josipovića.

S druge strane, i sam Bandić je na jednom od svojih predizbornih skupova otvoreno rekao da 'ima podršku hrvatske Katoličke crkve', što iz Hrvatske biskupske konferencije nisu željeli komentirati. Pitanje je, doduše, bi li demantirali Josipovića da se on odlučio pohvaliti podrškom Crkve, ali pustimo to zasad.

Činjenica da je kardinal Josip Bozanić tek nekoliko dana prije izbora primio Bandića na dvosatni sastanak te da je karizmatik Zlatko Sudac pristao

snimiti predizborni spot za Bandića (i to ispred bazilike Sv. Petra u Vatikanu) dovoljno govori o tome koga je Crkva podržavala.

Agnostik ili ateist? Koga briga?

Po završetku izbora promijenio se i stav Crkve prema novoizabranom predsjedniku. Tako u novinama svakodnevno vidimo 'objašnjenja' teologa koji tumače kako agnostik i ateist nipošto nije isto (jer bi valjda bilo grozno da nam je predsjednik ateist, poručuje se između redova), kao i tvrdnje da je Crkva u predizborno vrijeme bila distancirana od obojice kandidata, što je, blago rečeno, gruba neistina.

Zbog toga je potrebno pojasniti nekoliko pojmova, počevši od toliko naglašavanog agnosticizma izabranog predsjednika. Josipović je agnostik, dakle netko tko se ne želi odrediti ni kao vjernik ni kao nevjernik jer smatra da je nemoguće znati postoji li Bog ili ne. Ipak, agnostici, baš kao i ateisti, žive svoje živote kao da Boga nema – za razliku od vjernika.

Deklarira li se Josipović kao agnostik kako bi izbjegao užarene diskusije koje bi se potegnule da se kojim slučajem deklarira kao ateist, ili pak zaista misli da je nemoguće znati postoji li Bog ili ne? Kao osoba i političar izbjegava konflikte gdje god je to moguće i s velikom dozom sigurnosti može se pretpostaviti da se novom hrvatskom predsjedniku jednostavno lakše deklarirati kao agnostik nego kao ateist, naročito ako želi zadržati dobre odnose s Crkvom.

'Agnostik je društveno prihvatljivi naziv'

'Rekao bih da je reći nekome da je agnostik naprosto društveno prihvatljvije nego reći da je ateist. Ateist po svojoj naravi negira vjerovanje u Božje postojanje, dok agnostik o tom pitanju gaji, razvija i živi svoju svakodnevicu kroz put spoznaje. Dakle, on se niti ne izjašnjava decidirano ima li Boga ili ga nema, nego priznaje da nema dar vjere kao što ga imaju religiozni ljudi, ali da tim svojim statusom ne želi pobijati njihov stav, a pogotovo ne osjećaje', rekao je u razgovoru za tportal Darko Pavičić, novinar Večernjeg lista koji dug niz godina prati Katoličku crkvu i njezin odnos s politikom.

Kakav odnos predsjednika Ive Josipovića i Katoličke crkve možemo očekivati za vrijeme trajanja njegovog mandata? Jedno je gotovo sigurno – Josipović s Crkvom neće ulaziti u otvorene konflikte kao njegov prethodnik, ali hoće li zbog toga patiti Ustavom proklamirana sekularnost Hrvatske?

'Odnos Crkve i Josipovića bit će korektan, jer je Josipović legalist. Crkva će brzo zaboraviti Bandića i vidjeti da Josipović nije tako cr(ve)n kao što se to u prvi mah činilo. Naravno, radikalno krilo u Crkvi (koje je većinsko) i koje bi se moglo karakterizirati kao politička desnica, a vjerski kao predkoncilski fundamentalizam, uvijek će biti protiv nekoga tko se izjašnjava kao agnostik ili ateist', smatra Pavičić, koji u izboru Josipovića za predsjednika vidi još jedan znakovit korak za Hrvatsku.

'Društvena rehabilitacija nevjernika'

'Ono što je najvažnije - njegovim vjerskim izjašnjavanjem dogodila se društvena rehabilitacija agnostika (ateista, nevjernika), koji su u ovih 20 godina postali persone non grata u hrvatskom društvu i progonili su ih najviše upravo lažni i hinjeni katolici. Crkvi nisu toliko smetali koliko su smetali svima onima koji su 90-ih moralno-političku podobnost zamijenili kvazicrkvenom', ističe Pavičić.

Je li pak Katolička crkva izgubila na vjerodostojnosti otvoreno agitirajući za Bandića, kandidata za kojeg je glasalo znatno manje birača?

'Vjernici nisu - ovce. Hoću reći da oni nisu uniformirano, jednakomisleće stado koje netko goni kamo i kako hoće. Među vjernicima (a na tome počivaju sve zajednice, ne samo vjerske) jako je važno zajedništvo i homogenost, ali oko ključnih stvari oko kojih se ta zajednica okuplja. A to je u ovome slučaju vjerovanje u isto učenje, norme, dogme... No kad se politika uvuče u to, onda napravi nered. Ne razbija zajedništvo, ali radi nered', kaže nam Pavičić.

'Po meni nije greška to što je Crkva, tj. biskupi i svećenici izabrala jednog kandidata, nego što je tim izborom tom kandidatu dala svoje atribute, a koje taj kandidat nema. Bozanićev blagoslov Bandiću saprao je s njega sve afere i budalaštine koje je radio, od razvoda sa suprugom do bježanja u prometnoj nesreći, i napravio od jednog političara zlatno tele. A to je opasno za Crkvu. Vjernici se ne smiju klanjati zlatnom teletu, nego isključivo Božjem autoritetu. I moraju slušati naputke hijerarhije, ali u pogledu crkvenog učenja, etike, morala, a ne političkog glasovanja. Ukoliko tako postupe, onda su doista poput ovaca', dodaje Pavičić.

'Vjerska država prvo bi uništila samu Crkvu'

S obzirom da je Josipović već najavio da nema namjeru inzistirati na ustavnoj odredbi o sekularnosti države te da mu nimalo ne smeta rečenica 'Tako mi Bog pomogao.' u predsjedničkoj zakletvi, postavlja se pitanje do koje će mjere novi predsjednik izlaziti u susret privilegijama koje u Hrvatskoj od svih vjerskih zajednica uživa isključivo Katolička crkva?

'Crkva mora inzistirati na sekularnoj državi, a ne institucija poput predsjednika Republike. Vjerska država, da postoji, prvo bi uništila samu Crkvu. Prikovala bi je zemaljskim okovima i Crkva bi izgubila onu svoju ključnu onostranu, nebesku dimenziju. Crkva bez transcendentnog nije crkva! I upravo tu činjenicu mora respektirati politički i društveni establišment. Ne ugađati Crkvi na način da joj se podilazi i daju ovozemaljske privilegije (a svi smo ljudi i ništa ljudsko nije nam strano), nego da je stalno podsjeća da je sekularnost važna norma za održavanje optimalnih odnosa u društvu', pojašnjava Pavičić.

'Crkvu u sekularno društvo treba uvući na taj način da joj se daju obaveze, a ne samo prava. Obaveze npr. kod odgoja djece i mladih, a kod nas i odraslih ljudi. E, onda kada se ti mladi ubijaju po parkovima i mlate do krvi (a svi su završili vjeronauk u školi), kada se vidi da su ih roditelji zapostavili i da su se obitelji raspale, onda i Crkvu treba pitati što je radila da se to ne dogodi. Ovako, Crkvi se prepušta uloga da samo docira s visoka, a politici je ostavljeno na volju da te naputke koristi u dnevnopolitičke svrhe', poentira novinar Večernjeg lista.