Crkveni biznis - potreba naroda
Crkva troši novce na potrebe naroda, a ne na gluposti – tako je mons. Mijo Gabrić u programu javne televizije odgovorio na sve učestalije pitanje o načinu financiranja Katoličke crkve u Hrvatskoj te potrebi revizije silno galantnih ugovora s Vatikanom. Tvrdnju da se pare troše na „potrebe naroda“ nije pobliže objašnjavao. Vjerojatno zato jer bi to bilo dosta teško dokumentirati.
Na pitanje o uputama pape Franje da se Crkva odrekne raskoši i okrene skromnosti u kaptolskoj hijerarhiji vrlo utjecajni Gabrić odgovorio je spominjući velebne vatikanske nekretnine – crkve i muzeje, koji su, kako je priznao, već bili „povod raskola u Crkvi, a svi ih danas jure gledati“. Tako bi valjda i ovdašnji „dvori od oniksa“ trebali postati turistička senzacija? Uglavnom, papine se preporuke na Kaptolu baš ne primaju. Od aktualnih vatikanskih poruka mnogo su im draži vatikanski ugovori.
Gabrićeva obrana luksuzom i zlatom okovane Crkve mogla se očekivati. Gabrić je prebendar, a to je neka vrsta crkvenih grofova. Svećenika koji su na uživanje dobili crkvene posjede. Riječ je o crkvenim bogatunima. Zatim, Gabrić je glavni ekonom Kaptola, među visokim svećenstvom navodno najokretniji s parama. Funkcionira kao biznismen u reverendi. Kojem ni mutni poslovi - kako to već u Hrvatskoj biva – nisu strani. Smatra se da je upravo on pokretač po mnogim osnovama spornog projekta Prebendarskih vrtova, poslovno-trgovačkog centra izgrađenog na prostoru prebendarskih kurija. Posao je odrađen u sprezi s kasnije osuđenim generalom Zagorcem. Na koncu, kao voditelj kaptolskog Ureda za povrat imovine Gabrić ne može biti za reviziju vatikanskih ugovora. Njegov je posao da od države izmuze što više.
Bez obzira što model tih ugovora, zamišljen kao predložak po kojem će i druge zemlje urediti svoje odnose s Crkvom i Vatikanom, nigdje nije prošao. Kruži legenda da je njemačka kancelarka Angela Merkel takvu ponudu otklonila riječima da njena država nije tako bogata da bi s Vatikanom mogla imati aranžmane na kakve se obavezala Hrvatska. Nije li to dovoljan razlog da se hrvatski ugovori s Vatikanom, kao izuzetak u svjetskim razmjerima, konačno preispitaju?