Za plesnu glazbu nije uvijek nužno da sama po sebi bude seksi: ako na podiju naletiš na nekoga tko ti se sviđa, a i ti se njemu/njoj sviđaš također, tad će i Burzum zvučati seksi. No većina podija se mahom sastoji od ljudi koji tek tumaraju u potrazi za tom iskrom, tako da je ipak na glazbi da odradi lavovski dio posla – što najlakše postiže ako ima dovoljno... Swinga.

Swing, ilitiga shuffle, ono je što čini razliku između glazbe za mrdanje bokovima i guzicom (=seksi) te glazbe za skakanje, lupanje šakama i nogama, pravocrtno klimanje glavom i slično (=ne baš toliko seksi); swing je jedan od razloga zbog kojih je house postao toliko popularan, dok trance slušaju još samo skandinavski drogeraši i arijevski eunusi (napomena fanovima trancea prije nego što nahrupe s bakljama – to je bila ŠALA!!!).

Eurodance hitovi su devedesetih i s deficitom swinga držali podije u šaci, isto kao i trance-hitovi na prijelazu tisućljeća s još i većim deficitom - no onda je odjednom mainstream poharala troglava svingerska neman housea, R&B-ja i hip hopa i preko noći demodirala rigidnu, aseksualnu ritmiku trancea. A kako se trance u međuvremenu bio duboko urezao u genetsku sliku eurodancea, tako je i eurodance nestao s većine podija te je – uz časnu iznimku Cascade – rijetko probijao matične regionalne okvire.

Trebalo je proći skoro pa cijelo desetljeće dok europski dance-producenti nisu skužili zašto im je house maznuo svu publiku i naučili od njega pokoju važnu caku. I to ne bilo koji europski dance-producenti nego, ni manje ni više – rumunjski!

Pošto valjda svi znate velike rumunjske hitove ('Stereo Love', 'Mr. Saxobeat', 'Deja Vu', 'Sun Is Up'...), iskoristio bih ovu priliku da u nebesa uzdignem jedan malo manje velik ali meni među najdražima – 'Disco Romancing' Elene Gheorghe.

Znate onu priču kako je disko pojednostavio ritam funka da bi bijelcima bio lakši za plesanje? E pa priča je glupa zato što 'ritam' vezuje isključivo za bubnjeve, dok u stvarnosti manje-više svaki element zvučne slike može doprinijeti gruvanju: i bas, i sintesajzeri, i ritam-gitara (ime govori sve!), i vokal (koji je u digitalno sekvenciranoj glazbi posebno dragocjen izvor ritmičkih varijacija), i što još sve ne... A 'disko romancing' jedna je od onih stvari u kojima je doslovno SVAKI element ritmički propulzivan i tjera na svoju stranu, nalik koreografiranom pucketanju i skakutanju kokica pod loncem, zvučeći toliko samoživo da se zna činiti kao da četiri uda naprosto nisu dovoljna da bi se uz stvar plesalo kako Bog zapovijeda; nije funk, ali je vraški funky.

No opet, ritmičko bogatstvo rumunjskog dancea ne bi značilo ništa da nije svih tih neodoljivo lijepih i ljepljivih melodija, proizašlih iz trostrukog križanja glazbeno-geografskih sukusa: jasno se čuju glazbene tekovine zapadne Europe, dade se nazrijeti i Orijent, ali i neumitna melankolija melodija zemalja bivšeg SSSR-a – ključni sastojak koji rumunjskom danceu daje jedinstvenu aromu, zbog kojeg katkad ne zvuči toliko ljetno koliko kao kraj ljeta, sjeta posljednjeg pogleda s obale prije pakiranja kufera i povratka u sivilo kontinentalne svakodnevice.

I konačno, tu su i ljudi iza svih tih pjesama: rumunjska scena ne oskudijeva talentiranim vokalistima, skladateljima i producentima. Za pozamašan broj hitova jest odgovoran nezaustavljivi trojac Play & Win, no čak i drugoligaški producenti znaju iznjedriti stvari u rangu prve lige bilo koje od zapadnoeuropskih dance scena, pa se tako kroz zadnjih nekoliko godina nagomilalo toliko puno dobrih pjesama da mogu s užitkom provesti sate surfajući po YouTubeovom sidebaru i otkrivajući dosad mi nepoznate dragulje.

Kao žitelju jedne glazbeno tako beznačajne države kao što je Hrvatska, svakako mi je inspirativno to kako je Rumunjska postala jedan od najjačih igrača u globalnim glazbenim okvirima... I znam da nisu južni Slaveni, ali Rumunje svejedno doživljavam kao svoju istočnoeuropsku braću – i stoga sam užasno ponosan na njih. Koliko god da volio srati po svojoj zemlji i kukati kako smo zaostali, isto tako znam da nismo baš TOLIKO zaostali kao što bi se dalo zaključiti iz općenitog tretmana Istočne Europe u zapadnjačkoj pop-kulturi i da je 'nazadni istočnoeuropski šljam' s kojim se često vole sprdati, Zapadu puno bliži i sličniji nego što misli, pa mi kane suza radosnica što nas netko predstavlja u tako divnom svjetlu! #patetika #europskeintegracije4ever