Politički analitičar Žarko Puhovski podsjeća da se priča o kupoprodaji 11,5 hektara na području općine Bale, potom njegove urbanizacije, čime je cijena s milijuna porasla na 25 milijuna, pojavljuje u javnosti 'po tko zna koji put'. Često pojavljivanje priče u medijima, po njemu, 'ne slijedi da je to postalo više istinito, ali u najmanju ruku pobuđuje nekakvu sumnju'.

'Ne vidim u kom je kontekstu Veljko Ostojić jako važan za predstojeće izbore, jer on se nigdje ne kandidira, koliko znam, a i njegova stranka je više izvan koalicije nego unutar nje. Zapravo je prešutan dogovor Zorana Milanovića i Ivana Jakovčića da IDS bude izvan koalicije, a da Ostojić ostane ministar', ukazuje Puhovski.

Procjenjuje i da ponovnim izvlačenjem priče o zemljištu u Balama Ostojić nije posebno ugrožen u političkom smislu te vjeruje kako će 'DORH svoj posao obaviti kad-tad'. 'Kao što bi se reklo – oni rade sporo, ali dostižno. Oni neka svoje rade, a ja u svemu ne vidim nikakav predizborni kontekst', dodaje Puhovski.

Političari, konkretno njegovi sadašnji i bivši stranačke kolege, misle pomalo drugačije od analitičara. Predsjednik IDS-a i istarski župan Ivan Jakovčić SMS-om je odgovorio kako se u konkretnom slučaju 'svakako' radi o napadu na stranku. 'Taj je slučaj odavno istražen i vadi se prije izbora. Bit će još farsi jer moja kandidatura za EU parlament očito neke smeta', poručio je Jakovčić.

No bitnija je stvar jesu li za cijelu priču znali u IDS-u. Potvrdan odgovor daje bivši IDS-ovac Damir Kajin rekavši kako se 'znalo kad je bilo sve gotovo, no nije se znalo i sve pojedinosti'. Doduše, kaže i da su 'oni koji su sve znali – izvršna vlast na čelu s Jakovčićem, jer bez tih ljudi nije ništa bilo moguće učiniti'.

'Znali smo što se otprilike dogodilo jer u jednim Balama nakon toga IDS više nije mogao dobiti vlast, niti će moći tako skoro zbog tog slučaja ponovno doći na vlast. Znali smo za to brdo nakon što se to dogodilo, znalo se da je brdo potom urbanizirano, ali druge detalje nisam znao – ni kome su prodavali, ni za koliko, kao što bih danas volio znati koja je bila uloga ne samog Ostojića, nego i svakog drugog tko je sudjelovao', kaže Kajin.

Opetovano priznaje da 'ne zna detalje, ali zna priču', no i šalje jasnu poruku bivšem stranačkom kolegi Veljku Ostojiću. 'Ako je sve to istina, a kad bih imao 25 milijuna kuna, bježao bih od svake javne funkcije kao vrag od tamjana. Razumijem da čovjek može pogriješiti, ali ne može svaku priliku iskoristiti za sebe. Tih 25 milijuna su dovoljni za jedno tri generacije života prosječnog građanina i što će mu onda to da bude na čelu izvršne vlasti ili nekog resora. I zato: bježi od toga, jer će ti utrobu izvaditi', slikovito poručuje Kajin.

No zanimljivo je i viđenje Žarka Puhovskog što se može očekivati kao reakcija iz Banskih dvora. Znakovito navodi kako je 'istina u politici ono što ljudi koji u politici odlučuju smatraju istinom'. Podsjeća u tom kontekstu na slučaj bivšeg premijera Ive Sanadera, pa navodi kako je 'bio koruptivan i prije 10 godina, ali to tada nije bila politička istina'. 'Kao građani nismo znali da je to bila istina u smislu realnosti. To se tada događalo, ali je postao koruptivna osoba onda kada se to objavilo kao nekoliko sumnji, a onda i kao kazneni postupak', kaže Puhovski.

Stvar pojednostavljuje na pitanje: 'Imamo li razloga vjerovati jesu li političari znali ili, što bi rekli na Haškom sudu, morali znati prije šest mjeseci ili dvije godine'.

'Odgovor glasi: ako sam ja to čitao u novinama, mogli su i oni. Da sam premijer i da čitam u novinama nešto o svom ministru, pozvao bih ga sebi i zatražio pisano očitovanje u roku od dva dana kako bih ga mogao braniti ili smijeniti. To kod nas nije postala praksa', konstatira Puhovski.

Za kraj navodi da je 'dosta optužbi koje se objavljuju u medijima netočno, neistinito ili pretjerano', no i poziva premijera Milanovića da ministru Veljku Ostojiću pruži dovoljno vremena za očitovanje, nakon čega će se posavjetovati s ekspertima. 'Nakon toga treba odlučiti hoće li ga braniti ili smijeniti. Naprosto, to nitko ne radi. Oni niti brane niti smjenjuju, i oba ta slučaja čine neku vrstu moralnog prekršaja', zaključuje svoju analizu Žarko Puhovski.