Kampanja uoči predstojećih lokalnih izbora u Splitu se konačno zahuktala, i to u uobičajenom smjeru: na vjerojatno posljednjoj sjednici Gradskog vijeća u ovom sastavu sve je prštalo od populističkih odluka. Iako je konačno stiglo priznanje da je gradski proračun u potpunom kolapsu, bespravnim graditeljima svejedno je ponovno prepolovljen komunalni doprinos za legalizaciju kuća. Povećan je broj korisnika socijalne pomoći, upućen je zahtjev Ministarstvu prostornog uređenja da se ne ruše divlji objekti unutar park šume Marjan (!), a šlag na kraju došao je u obliku odluke da se hitno postave spomenik Franji Tuđmanu u blizini Rive te desetometarski kameni križ na vrhu Marjana!
'Ako križ ne bude gotov do izbora, postavit ću sebe gore na Marjan', izjavio je nedavno gradonačelnik Kerum i pobrinuo se da do svibnja ispuni barem jedno svoje obećanje. S 'najvećeg Isusa na svijetu', preko 21-metarskog raspela, ambicije su mu u zadnjih godinu dana spale tek na desetometarski križ, čije postavljanje su na koncu blagoslovili konzervatori. Lokacijska dozvola ne postoji, priznao je to i dogradonačelnik Jure Šundov, ali tvrdi da će biti izdana kroz nekoliko dana jer nedostaju tek suglasnosti Županije, Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda.
'Ovaj križ smo nosili kako ga je i Isus nosio, nevjerojatno je kolike prepreke smo imali', pojadao se vijećnik Zoran Jeramaz, poznatiji kao gradonačelnikov 'kućni arhitekt'. Najprije je malo slagao da lokacijska dozvola već postoji, a potom se divljački obrušio na jednog novinara koji je napisao da se u slučaju križa radi o 'ružnoj skalameriji na vrhu Marjana'.
'Da se to napiše o jednom vjerskom simbolu u bilo kojoj drugoj državi, islamskoj, budističkoj ili kakvoj god hoćete, ni taj novinar ni njegova familija ne bi ostali živi!', zaprijetio je Jeramaz. Kolege vijećnici ga poznaju kao živopisnog, pa je umjesto zgražanja nad govorom uslijedilo - cerekanje.
Za postavljanje križa glasovala je i oporba iz SDP-a i HNS-a, s obrazloženjem da se radi o civilizacijskoj tekovini i obilježju koje je na Marjanu ionako postojalo prije stotinu godina. Nije bilo jedino Marina Jurjevića, on se izgubio u nepoznatom pravcu. Dogradonačelnik Šundov objavio je da su 'kameni blokovi već izrezani' te da sam spomenik financiraju donatori - valjda proizvođači segetskog kamena - dok će Grad Split platiti samo trošak dokumentacije.
Puno žešća rasprava povela se oko spomenika Tuđmanu, 2,85 metara visokog djela Branka Silađina, koje će se do izbora postaviti na zelenoj površini između Biskupove palače i Rive. Krenulo je u revijalnom tonu, pa je Šundov - kao samouki slikar - dao svoj osvrt na izgled spomenika. Radi se, inače, o dosta realističnoj statui prvog predsjednika ležerno naslonjenoj na golemu crvenu granitnu kocku.
'On sa svojom čvrstom državničkom figurom zabrinuto promatra tu kocku, koja je simbol Hrvatske. Htjelo se figurativno reći da naša država još nije dovršena, da se na njoj treba dodatno raditi. A taj granit simbolizira našu državnost kojoj ne mogu naškoditi ni kiša, ni vjetar, ni sol. Koliko god postoji granit, postojat će i Hrvatska!', bio je živopisan Šundov.
HDZ-ovci su po očekivanju bili za jer smatraju da Tuđmanu treba dodijeliti najreprezentativniju lokaciju - valjda onu s koje je Josip Broz Tito održao svoj znameniti govor - a HDSSD-ovci su bili još žešći pa predložili Trg Franje Tuđmana, odnosno zapadni dio Rive. Oporba je nastupila u liku HNS-ovca Joška Dvornika, koji se zapleo usporedbama s prvim talijanskim kraljem Vittoriom Emmanuelom, a prvog hrvatskoj predsjednika prigodno prekrstio iz 'Franjo' u 'Frane'. Oni, eto, jesu za spomenik, ali im ne odgovara lokacija i podsjećaju da se prije par godina i sam HDZ složio da bude postavljen na budućem Trgu Hrvatske bratske zajednice. Na koncu su prigodno ostali suzdržani, izuzev mladog SDP-ovog jurišnika Gojka Čepe koji je digao ruku - za.
Granitni Tuđman također će biti postavljen do izbora i stajat će oko 800 tisuća kuna.
