U posljednjih petnaestak godina čak je desetak ministara podnijelo ostavke nakon skandala. Martina Dalić, unatoč višemjesečnim pritiscima oporbe, to je napravila tek nakon afere Hotmail, a Plenkovića može tješiti da je to tek prva ostavka u njegovu mandatu. Neki od njegovih prethodnika, naime, morali su se oprostiti i od više članova svoje vlade.

Vlada Tihomira Oreškovića

Iako je trajala manje od godinu dana, vlada Tihomira Oreškovića ostala je bez čak dva člana - jednog ministra i prvog potpredsjednika Vlade. Već šest dana nakon imenovanja ostavku je podnio ministar branitelja Mijo Crnoja, koji će u povijesti hrvatske politike ostati zapamćen kao ministar s najkraćim stažem. Crnoju je funkcije koštao skandal s prebivalištem. Naime, vrlo brzo doznalo se da je prijavljen na adresi u Samoboru na kojoj ne živi, dapače na tom zemljištu nalazila se mala straćara. Uz to, nisu mu pomogli ni napisi o nasilničkom ponašanju.

'Ne želim biti uteg ovoj vladi, ne želim biti problem zbog kojeg ne bi uspjela i Hrvatska krenula na bolje. Premijeru sam dao ostavku i ovim putem želim pozdraviti hrvatske branitelje', rekao je Crnoja u noći kada je podnio ostavku.

Iako je Orešković kao premijer bio na čelu vlade Mosta i HDZ-a, odnosi između partnera bili su napeti već od početka, a kulminirali su na slučaju Tomislava Karamarka. On je sredinom lipnja podnio ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade i to nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaključilo da se nalazi u potencijalnom sukobu interesa u aferi Konzultantica.

No ostavka Karamarka u Vladi bilo je samo vrhunac ozbiljno narušenih odnosa Mosta i HDZ-a te javnog prepucavanja koje je do tada već trajalo više od mjesec dana, a započelo je kada je Most odlučio podržati SDP-ov prijedlog za opoziv Karamarka. On je tada uzvratio opozivom premijera Oreškovića, što je dovelo i do pada Vlade, ali i do Karamarkove ostavke na mjesto predsjednika HDZ-a krajem lipnja. Već u kolovozu HDZ je preuzeo Andrej Plenković.

Vlada Zorana Milanovića

Čak četiri ministra opterećena aferama morala su otići iz koalicijske vlade koju je vodio Zoran Milanović. Prva među njima, gotovo pola godine od imenovanja, ostavku na mjesto ministrice zaštite okoliša podnijela je Mirela Holy. 'Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću, podnosim Vam ostavku na funkciju ministrice zaštite okoliša i prirode slijedom činjenice da sam svojim nepromišljenim e-mailom gospodinu Reneu Valčiću, predsjedniku Uprave HŽ Holdinga, nanijela političku štetu Vladi Republike Hrvatske', napisala je Holy u ostavci. Naime, Holy je morala otići nakon što je u javnost dospio e-mail u kojem je od predsjednika Uprave HŽ Holdinga tražila da se ne šikanira poslovnu tajnicu u toj tvrtki, inače suprugu jednog SDP-ovca.

Holy se poslije ostavke vratila u Sabor, no nakon što se nije složila sa SDP-ovom politikom napustila ga je i nastavila rad kao neovisna zastupnica. Nedugo nakon toga osniva i vlastitu stranku ORaH.

Ostavku je 2013. podnio i ministar turizma iz IDS-ove kvote Veljko Ostojić. 'Podnosim ostavku na mjesto ministra turizma u Vladi Republike Hrvatske zbog pritisaka koji se posljednjih dana vrše na mene, a koji su rezultat neutemeljenih optužbi i neistina. Hajka ovakvih razmjera onemogućuje mi da svoj posao obavljam na razini profesionalnosti koju smo moj tim i ja uspostavili u Ministarstvu u proteklom razdoblju. Nadam se da će Ministarstvo, zbog dobrobiti ove zemlje, nastaviti istim smjerom kojim smo krenuli te da će nastaviti projekte koje smo započeli', napisao je Ostojić u ostavci.

Ostojića je pozicije koštala afera Zemljište. Naime, kako su mediji pisali, on je bio upoznat s detaljima kupoprodaje zemljišta u Balama, čija je vrijednost višestruko porasla nakon urbanizacije, te ga je njegova šogorica, navodno u njegovoj nazočnosti, platila 'na ruke' više nego što je prijavljeno Poreznoj upravi, oštetivši tako državni proračun. Tri godine nakon ostavke Uskok je potvrdio da nema kaznenog djela u kupoprodaji zemljišta zbog kojega je bivši ministar podnio ostavku.

On je nakon ostavke preuzeo čelno mjesto u Agrokorovoj tvrtki Karisma Hotels Adriatic. Prije dvije godine zasjeo je na čelo Agrolagune, još jedne tvrtke iz Agrokorova portfelja, a tu tvrtku, najavio je prije nekoliko dana, uskoro napušta.

Skandal je funkcije koštao i HNS-ovu ministricu kulture Andreu Zlatar Violić, a ona je podnijela ostavku pred kraj mandata i to zbog korištenja službene kreditne kartice u privatne svrhe. 'Kao ministrica prihvaćam odgovornost za nepravilnosti u računovodstvenom poslovanju i ispričavam se zbog nedovoljne kontrole i nepridržavanja propisa u financijskom poslovanju. Iako su sva dugovanja podmirena, smatram da je ostavka logična posljedica moje odgovornosti za nepravilnosti u financijskom poslovanju. Stoga ovime podnosim ostavku na mjesto ministrice kulture u Vladi RH', napisala je.

No tu nije bio kraj nevolja za bivšu ministricu. Zbog malverzacija uskoro se našla pod istragom Uskoka, a krajem ovog mjeseca njoj i njenom zamjeniku u Ministarstvu, a kasnije i ministru kulture Berislavu Šipušu trebalo bi započeti i suđenje.

Uskok tvrdi da je Zlatar Violić podizanjem gotovine i plaćanjem privatnih računa službenom karticom Ministarstva kulture oštetila državni proračun za nešto više od 99 tisuća kuna, a sebi u gotovo istom iznosu pribavila 'nepripadnu imovinsku korist', iako je više od 159 tisuća kuna naknadno vratila mjesečnim obustavama na plaći i uplatom gotovine u blagajnu Ministarstva.

Afera je koštala pozicije i Milanovićeva ministra financija Slavka Linića. No za razliku od drugih, on nije podnio ostavku, već je smijenjen 6. svibnja 2014. godine, nakon mjeseci netrpeljivosti i sukoba koji su kulminirali aferom Šegon te posebice aferom Spačva. Konkretan razlog bila je činjenica da je Linić osobno potpisao odluku kojom Ministarstvo financija kupuje zemljište od Spačve kraj Vinkovaca za 33,4 milijuna kuna, što je više od 90 eura po četvornom metru, iako je Porezna uprava procijenila da ne vrijedi više od šest milijuna kuna ili 100 kuna po četvornom metru. Taj je posao dogovoren u sklopu predstečajne nagodbe da bi se Spačva riješila poreznog duga od 27,8 milijuna kuna. Liniću nije bila sumnjiva vrijednost zemljišta, ali jest bivšoj šefici Porezne uprave Nadi Čavlović Smiljanec.

Nakon ostavke Linić prvotno nije želio govoriti zbog kampanje za europske izbore, no krajem svibnja progovorio je i Milanovića javno optužio da je zlouporabio službe kako bi se obračunao s njim, da je štitio svog prijatelja Sinišu Petrovića, iako je u Nadzornom odboru Ine radio protivno nacionalnim interesima, te da su članovi njegove obitelji i prijatelji dobivali povoljne kredite od Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR).

Za odgovor šefa stranke nije trebalo dugo čekati. Milanović je početkom lipnja 2014. Predsjedništvu predložio da se Linića isključi zbog nanošenja štete stranci, a Glavni odbor potvrdio je tu odluku. Iako se GO gotovo raskolio, Linićev odlazak nije izazvao značajnije potrese.

Vlada Jadranke Kosor

Iako nije trajala dugo, jer je Jadranka Kosor preuzela Vladu nakon odlaska Ive Sanadera, i njen tim doživio je odlaske zbog afera. Većinu ministara Kosor je naslijedila iz Sanaderove vlade, no među njima jedan se ipak nije dugo zadržao.

Samo nekoliko mjeseci Damir Polančec bio je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva u Kosoričinoj vladi. Već 30. listopada 2009. podnosi neopozivu ostavku zbog navodne umiješanosti u Podravkinu aferu Spice, tj. namjeru da menadžeri Podravke otkupe četvrtinu dionica koprivničke tvrtke. Prije dvije godine Polančec i sedmorica njegovih suokrivljenika na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno su oslobođeni optužbe da su novcem Podravke pokušali preuzeti vlasništvo nad tom tvrtkom i pritom je oštetili za 400 milijuna kuna. Još uvijek se čeka pravomoćna presuda s Vrhovnog suda u tom slučaju.

No Polančec je ipak završio u zatvoru i to zbog nepotrebne studije u slučaju Borovo, a osuđen je na 10 mjeseci zatvora. U slučaju Reflektori dobio je godinu dana uvjetno.

Danas je Polančec u medijskom biznisu, odnosno vlasnik je Radija Drava koji emitira program u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Vlade Ive Sanadera

Unatoč silnim šuškanjima o korupciji, u vrijeme dviju vlada Ive Sanadera zbog afera su ostavke podnijela samo dva ministra.

Jedan od njih bio je i Ivica Kirin, kojeg je u posljednjim danima 2007. glave došla tzv. afera Vepar. Naime, Kirina je koštalo to kada je otkriveno da je s tadašnjim haškim optuženikom Mladenom Markačem išao u lov. Markač je tada prekršio uvjete boravka na privremenoj slobodi, odnosno napustio je dom bez dopuštenja, a Kirin, koji je uhvaćen u njegovu društvu, morao je otići.

'Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, podnosim Vam neopozivu ostavku na mjesto ministra unutarnjih poslova RH. Smatram to svojim osobnim moralnim činom i dužnošću zbog okolnosti u kojima sam se našao u slučaju generala Mladena Markača', napisao je u ostavci Kirin.

Iako je danas gradonačelnik Virovitice, Kirinovim nevoljama nije tu bio kraj. Naime, početkom listopada 2013. potvrđena mu je optužnica u slučaju Fimi media. Uskok ga tereti da je od 2006. do 2008. kao ministar unutarnjih poslova poslovao s Fimi medijom znajući da se na taj način prikuplja novac za financiranje HDZ-a.

Afera za aferom pratila je i prvog ministra vanjskih poslova u prvoj Sanaderovoj vladi, Miomira Žužula. Prvo mu se spominjalo kako nije plaćao porez za kuću u Hrvatskoj koju je iznajmljivao dok je bio u SAD-u. Potom ga se optuživalo zbog Vladine namjere da dvije milijarde kuna vrijedan posao gradnje dionice autoceste od Dugopolja do Šestanovca izravno dodijeli Bechtelu, tvrtki čiji je bio lobist.

No bez funkcije je ostao 2005. zbog afere Imostroj. Naime, mediji su otkrili da je ta tvrtka prodana njegovu rođaku Ivanu Karinu, koji je ujedno bio poslovni partner njegove supruge. Iako je Žužul prvotno tvrdio da on i njegova supruga nisu dobili novac od Karina, samo dan kasnije u novinama su se pojavile uplatnice s 143 tisuće kuna uplaćenih na račun njegove supruge.

U pismu Sanaderu napisao je da bi njegov ostanak na mjestu ministra 'postao preveliko opterećenje za Vladu i Ministarstvo'.

'Svojom odlukom želim prvenstveno Vladi kojoj ste na čelu olakšati put ka punoj integraciji u EU: ne želim biti uteg na uspješnom putu koji smo zajedno gradili, za koji bez lažne skromnosti sebi pripisujem dio zasluga', napisao je Žužul.

Iako je narednih godina jedno vrijeme bio vlasnik Dubrovačkog međunarodnog sveučilišta, prodao ga je, a danas radi kao lobist.

Vlada Ivice Račana

Kada se govori o moralnoj odgovornosti u političara, uvijek se kao primjer navodi Ana Stavljenić Rukavina, bivša ministrica zdravstva koja je podnijela ostavku 2001. zbog afere Baxter. Zbog pogreške na dijalizatorima tvrtke Baxter u razmaku od pet dana umrla su 24 pacijenta. Iako nije bila izravno povezana sa smrću pacijenata, kao prvi čovjek sustava smatrala se odgovornom.

'Doista, u toj situaciji, dok se još nije znalo što je točno uzrok i da je riječ o greški u proizvodnji, smatrala sam potpuno normalnim da se povučem s tog mjesta i već drugi dan ponudila sam ostavku. Teško je nastaviti raditi ako čovjek sa sobom nosi pitanje što je mogao, a što nije mogao učiniti', pojasnila je prije nekoliko godina Stavljenić Rukavina.

Stavljenić Rukavina danas je vijećnica Bandićeve stranke u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Ranije HDZ-ove vlade

Prije 2000-ih na ostavku se odlučio Niko Bulić, ministar turizma u Matešinoj vladi. Ostavku je podnio 1997. nakon afere sa sloganom Hrvatske turističke zajednice. Naime, na natječaju je izabran slogan 'Hrvatska raj na zemlji', iza kojeg je stajala njegova supruga koja se prijavila pod djevojačkim prezimenom.

'Moram priznati da mi nije bilo lako, bila je to moja nesmotrenost. Tada sam podnio ostavku zbog osjećaja moralne odgovornosti iako je deset članova Turističkog vijeća izglasalo taj slogan kao najbolji, ne znajući tko je autor. Inače, nagrada za pobjednički slogan bila je i prije izbijanja afere uplaćena izravno u Fond za djecu Hrvatske. Srećom, kasnije se ispostavilo da nije svako zlo za zlo. Da nisam tada podnio ostavku, pitanje je bih li dvije godine kasnije postao direktor Glavnog ureda HTZ-a, gdje sam mogao primijeniti znanja i iskustvo operativnog turističkog marketinga', pojasnio je lani za šibenski.hr Bulić.