Jedna je od onih osoba koje bez dlake na jeziku kritiziraju ekonomiju, vladu, ulagače i kompanije, ali za razliku od mnogih koji na tome staju, uvijek je spreman ponuditi i konkretne, konstruktivne prijedloge. Čuvši njegov nedavni istup na jednom geekovski obojenom, političkom skupu, odlučili smo stoga s njim malo porazgovarati o domaćem IT-u, gospodarstvu općenito, Iskonu i startupima.

Imate li (kao osoba s nemalim startup iskustvom) kakve konkretne ideje za spašavanje domaće IT industrije?

IT sektor, za razliku od nekih drugih, nije nužno spašavati jer on nije pred kolapsom, iako se osjeća pažljivije trošenje i smanjenje investicija. Potrebno je povući korake koji će utjecati na budućnost, a ne upravljati državom samo gašenjem požara na mjestima koja su politički neugodna, zanemarujući budući strateški razvoj. Želimo li buduću konkurentnost, trebamo sami stvoriti osnovne preduvjete.

Konkretno, mjere koje vidim – brzo naći modele za izgradnju moderne FTTH (Fiber to the home, op. a.) optičke infrastrukture, izgraditi tehnološke parkove, financijski i infrastrukturno poticati startup tvrtke, financijski pomoći već etabliranim tvrtkama u razvoju izvoznih ICT proizvoda, snažno ukomponirati IT u obrazovanje, smanjiti davanja na plaće stručnjaka (gdje smo među najoporezovanijima u svijetu) i omogućiti lakše zapošljavanje stranih stručnjaka.

Na nedavno održanom KukurikuUPu, iz publike ste kritizirali trošenje resursa na oživljavanje industrije primarnog i sekundarnog sektora, a zalagali se za ulaganja u ICT. Mislite li doista da je to idealan recept za izlazak iz krize?

Nije nužno jedini recept, ali moralo bi svima biti jasno da je ICT industrija budućnosti. Samostalno, ali i kao podrška ostalim industrijama. Bez dobre ICT podloge nema konkurentnosti drugih industrija. Da se u zadnjih 10 godina samo 20 posto novca bačenog na spašavanje nekonkurentnih industrija usmjerilo u izgradnju naprednih tehnoloških parkova i snažno poticanje inovativnih startup tvrtki, danas bismo već ubirali dobre rezultate takve politike.

Nažalost, to se nije dogodilo. No, nitko nas ne sprečava da to u budućnosti promijenimo. Pogledajte primjer uspješnih poslovnih zona – izgrađena je dobra infrastruktura, omogućeno je jednostavnije i jeftinije poslovanje i zapošljavanje je krenulo. Nešto slično treba napraviti i u ICT-u.

Može li Hrvatski IT konkurirati većim zemljama? I kako?

Može konkurirati, ali uglavnom konkurira u regiji ili globalno u nišama. Jednostavno nismo dovoljno veliki i naša industrija najčešće ne može svojim ulaganjima poticati razvoj velikih IT rješenja ili sustava. No, danas postoji internet i događaju se velike disruptivne promjene, što daje šanse i malim tvrtkama da u određenim nišama ili inovativnim i specijaliziranim rješenjima postanu globalno konkurentne.

Krenemo li tim putem, postoji li opasnost da završimo kao IT-banana-država, po uzoru na, recimo, Indiju? Maksimalna proizvodnja, minimalne plaće, minimalna kvaliteta? I, s druge strane, imamo li šanse probiti se u svijetu na suprotnoj, high-end, strani spektra?

Takvu situaciju ne očekujemo. Kod nas je problem što proizvodimo premali broj kadrova za IT industrije, što rezultira relativno visokim troškovima zaposlenika, iz čega proizlazi da mogu uspjeti samo tvrtke koje su zaista konkurentne i koje mogu izdržati te troškove. U masovnom outsourcingu ili jeftinim nekvalitetnim proizvodima sigurno nemamo što tražiti.

Ima li IT industrija uopće dugoročnu perspektivu u našoj regiji?

Naravno da ima perspektivu. Iako nam općenito nedostaju IT kadrovi, ima vrlo ambicioznih i sposobnih ljudi punih entuzijazma i ideja, ali i znanja da ih realiziraju. Ako se još stvori strateška podrška od strane države, uspješna budućnost ICT sektora je vrlo izvjesna.

Vratimo se malo na svjetlije teme.  Spomenuli smo vaša iskustva sa startupima. Može li koja o vašim startup počecima?

Još od srednje škole bio sam pun ideja i nadao se da ću jednom pokrenuti vlastitu IT tvrtku. Kad sam 1993. imao prve kontakte s internetom na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, odmah sam shvatio da se radi o nečemu što će promijeniti ovaj svijet i da u tome želim sudjelovati. Od tog je trena praktično sve što radim podređeno razvoju temeljenom na internetskim tehnologijama.

Iskon je, reklo bi se, bio svojevrstan početak Hrvatskog (malog) dot com buma. Kako je bilo biti prvi privatni internetski provider?

Danas je internet sveprisutan, no krajem devedesetih to nije bilo ni približno tako. Pristup internetu je bio skup, spor i teško dostupan. Tada je prioritet bio omogućiti ljudima da se spajaju na internet i da se na tržištu stvori konkurencija koja će pristup internetu učiniti boljim i jeftinijim. Zakoni su bili vrlo restriktivni i podržavali su tadašnjeg monopolista, ali nekako nam je korak po korak uspjelo od Iskona stvoriti dobru i konkurentnu tvrtku.

Žalite li kad što je Iskon prodan T-HT-u? Je li to, kako to sa startupima često biva, otpočetka bio plan ili ste s Iskonom krenuli iz nekih drugih poriva?

Iskreno, moj plan nije bio prodati Iskon, ali o tome u tom trenutku nisam ni mogao odlučivati. Moja je prva opcija bila izlazak na burzu i prikupljanje svježeg kapitala za dalji razvoj Iskona. Kako se radilo o kapitalno intenzivnom projektu koji je zahtijevao ozbiljne investicije, već tamo od 2000. godine investitori su zbog znatnih ulaganja imali većinsko vlasništvo tvrtke. Prospekt za izlazak na burzu u zadnji tren je povučen jer je stigla ozbiljna ponuda za prodaju koja je našim investitorima bila primamljivija od daljnjeg razvoja tvrtke. S druge strane, nakon 10 godina vrlo intenzivnog rada na projektu Iskona, bio sam dosta iscrpljen, pa je prodaja i meni bila prihvatljiva.

No, uza sve te razloge za prodaju, još uvijek mi je žao što nismo izašli na burzu.

Osjećate li kakvu nostalgiju za tim danima i ISP biznisom općenito?

Za samim ISP biznisom ne osjećam nostalgiju, ali imam velik afinitet prema daljnjem razvoju naprednih načina pristupa internetu i konkretno razvoju FTTH mreže u Hrvatskoj. Mislim da bi se na tom području moglo dosta napraviti i gledam na koji način bih u tome mogao pomoći. Imam pomalo ludu ideju da bismo u tome mogli biti broj jedan u Europi.

FTTH vidim kao autocestu za sljedećih 100 godina.

Koliko su se i kako situacija i ozračje u Hrvatskoj otad promijenili?

Tada su vremena bila dosta teška. Sve je bilo vrlo restriktivno i financiranje je bilo skoro nemoguće. Nekoliko puta smo hodali po rubu, ali smo sve uspjeli prebroditi. Iako su vremena bila teška, ja sam ionako vrlo skromno živio i nisam imao što izgubiti. Prve dvije godine Iskona nisam imao ni auto jer sam radije na leasing kupio važan dio opreme nego trošio na auto. Tramvaj je bio sasvim OK.

Danas vremena isto nisu laka, ali je ipak jednostavnije pokrenuti tvrtku i dobiti kapital za razvoj.

A studenti i dalje nemaju ništa izgubiti. :)

Prošle ste se godine dosta eksplozivno vratili na ICT scenu s Računima i projektom E-računi. O čemu se radi, što bi nam projekt trebao donijeti i kada?

Intenzivno radimo na projektu i stvari idu u dobrom smjeru, ali moram priznati, ipak sporije nego bismo željeli. Projekt se zove Računi.hr – računi bez papira i cilj je izbaciti papir iz procesa primanja i plaćanja računa. Ideja je sve prenijeti u elektronički oblik da se računi primaju u internet bankarstvo i da se plaćaju jednim klikom. Ako ih već redovno plaćam, neka barem proces bude lagan i jednostavan. Radimo s dosta banaka na tome, uspostavili smo vrlo dobru suradnju i s Financijskom agencijom i očekujemo da projekt zaživi kroz nekoliko mjeseci. Ipak je tu puno subjekata i treba vremena da se sve poslovno i tehnološki uspostavi.

Kako se nedavno e-računi potpuno legalizirani pravilnikom o PDV-u, očekujemo snažan rast korištenja e-računa i e-poslovanja u sljedećim godinama.

Računi.hr su se, nažalost, povlačili i po medijima, i to u ne baš pozitivnom svjetlu. Ne volimo kontroverze, ali o čemu je bila riječ?

Pretpostavljam da mislite na napade na mene i moj projekt koji su jedno vrijeme redovno anonimno objavljivani na internetu? Bilo je više neistinitih, pa i potpuno nebuloznih tekstova, a jedan je tvrdio da sam si ja osobno odobrio sredstva za razvojnu potporu koju smo zajedno s Fakultetom organizacije i informatike dobili od BICRA. Više sam o tome napisao na svom blogu (damirsabol.com, op. a.).

Na internetu je vrlo lako nekog anonimno optužiti. Ako netko ima argumente, neka na njih stavi svoje ime i prezime. S druge strane, kad vas netko uporno anonimno napada, onda iza toga stoje neki skriveni motivi ili nekom iz nekog razloga smetate. Ne bih bio iznenađen da je to pravi razlog tih napada.

I, za kraj, može li kakav savjet za domaće startupe i investitore?

Moj je savjet da svi koji imaju ideju i misle da je mogu realizirati, to zaista i pokušaju. Ne moraju odmah raditi tvrtku, ali mogu napraviti neku korisnu web ili mobilnu aplikaciju, a ako nisu iz IT svijeta, mogu pokrenuti web site vezan uz svoje područje rada. Samo nemojte nove portale grupne prodaje. Toga ipak ima malo previše. :)