Radi se o zanimljivom i šarolikom društvancu osoba za koje se tvrdi da su 'već ispunile svoje ambicije', svojevrsnom think-tanku koji će 'ponuditi prijedloge što bi trebalo napraviti kako bi Hrvatskoj bilo bolje' - ali i regrutirati buduće premijere i ministre, što je potvrdio i sam Vanđelić.

Udruga zasad neće prerasti u političku stranku, no ni to nije isključeno u budućnosti - pa i do idućih parlamentarnih izbora za dvije godine. Tek treba vidjeti kako bi na jednom mjestu funkcionirali dekan zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva Gordan Gledec, profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribičević, nekadašnji državni tajnik za demografiju Marin Strmota i specijalist oftalmologije s Klinike za očne bolesti KBC-a Zagreb Ivan Škegro - ali i osobe koje su došle dati otvorenu podršku, poput bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt, zastupnika Domovinskog pokreta Stjepe Bartulice, bivših Mostovih ministara Slavena Dobrovića i Tomislava Panenića, pa recimo Darija Juričana...

Sam Damir Vanđelić, podsjetimo, prije pet godina figurirao je i kao kandidat za premijera u navodnoj 'stručnoj vladi' koju je usred ozbiljnog zastoja koalicijskih pregovora namjeravala predložiti tadašnja predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

'Legitimno, no kratkotrajno'

'On nesporno ima vrlo visoke političke ambicije: ne želi biti gradonačelnik, niti ministar, nego isključivo premijer. A takvu ambiciju osoba njegova profila može realizirati isključivo kroz veliku političku stranku, vjerojatno HDZ, što mu neće uspjeti pored živog i zdravog Andreja Plenkovića. Niti će ta stranka rušiti svog predsjednika sve dok uživa ovako visok rejting u javnosti', smatra komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić.

'Vanđelić, dakle, traži političku platformu koja bi mu eventualno dala mogućnost odabira i preko koje će istovremeno osigurati da bude politički živ. To mu je potrebno jer je zapravo prestao biti politički bitan, relativno je nepoznat široj javnosti, pa sada gradi svoju poziciju. Radi se o legitimnom, no po svemu sudeći kratkotrajnom obliku djelovanja: udruga će mu biti od koristi do trenutka odabira smjera kojim želi ići. Zasad se očito nije uspio čvrsto vezati ni uz jednu stranu političkog spektra', dodaje Trogrlić.

Po njemu, Damir Vanđelić ima ambiciju isključivo biti u liderskoj poziciji - a malo je vjerojatno da bi mu to netko prepustio u već izgrađenoj političkoj strukturi. 'Možete li zamisliti da to učine bračni par Puljak ili recimo Most?' kaže Trogrlić.

S druge strane, dodaje, političko tržište u ovom trenutku gotovo je potpuno prazno i u ulozi frontmena nalazi se Andrej Plenković i nitko drugi.

'Ne postoji vođa oporbe i moguće je da Vanđelić ima ambiciju zasjesti na to mjesto i biti protukandidat Plenkoviću ili eventualno uskočiti u njegove cipele kada on ode na neku drugu funkciju. No jasno je da premijer može postati isključivo onaj tko prikupi 76 ruku u Saboru, a realno i prirodno je očekivati da to bude osoba koju isture velike stranke. HDZ s jedne ili SDP i Možemo! s druge strane', zaključuje Trogrlić.

Politički analitičar Žarko Puhovski pak trenutnu poziciju Damira Vanđelića opisuje kao 'hermafroditsku'.

'Njegova inicijativa dokaz je da je, koliko god se javnost negativno izjašnjavala o politici, ona i dalje privlačna i 'seksi' velikom broju ljudi. Tomu svjedočimo na svakim izborima: na njima se pojavljuju tisuće i tisuće osoba kojima je dosadno u životu. Nije moguće da su toliko naivni da ne mogu predvidjeti da će izgubiti, ali u tih nekoliko tjedana barem se vesele, igraju ozbiljne politike, bave se zaplotnjačkim aktivnostima i barem nisu kod kuće pod kontrolom supruga ili supruge. Vanđelić nema prvoklasan politički talent, nema pored sebe prvoklasne intelektualne snage i nema organizaciju koja bi mu donijela političke bodove. Ova udruga služi samo tome da ga ljudi ne bi zaboravili', smatra Puhovski.

'Da, on se najviše boji zaborava i toga da završi u rubrici 'Kucamo na vrata zaboravljenih asova'. Za profesionalnog političara ili političarku to je razumljiv strah, no Vanđelić se u javnosti konstantno pojavljuje kao stručnjak, premda nije jasno za što je stručan, a istovremeno se ponaša kao političar. To ne važi samo za njega, nego recimo i za Borisa Jokića: reference su mu stručne, a ponašanje političko', dodaje Puhovski.

Hrvatska je, podsjeća, već vidjela inicijative slične Vanđelićevoj koje su neslavno propale - recimo onu oftalmologa Nikice Gabrića. Na koncu, i sam Puhovski koncem osamdesetih sudjelovao je u sličnom pothvatu.

'Bilo je to Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu, kojemu je, u sasvim drugačijim okolnostima, cilj bio osigurati i omogućiti prve demokratske i pluralističke izbore na kojima nismo ni imali namjeru sudjelovati. Dosta smo pomogli, na koncu i osobno sam sudjelovao u izradi prvog izbornog zakona, no nakon toga ostali smo postrani jer se sve dileme uvijek svedu na to tko će osnovati političku stranku i kako će se ona pozicionirati', objašnjava Puhovski.

Profil javnih osoba koje su došle podržati osnivanje udruge ZRIN ovaj analitičar opisuje narodnom izrekom: skupljeni su s kolca i konopca.

'Juričan je recimo čovjek koji je uvijek spreman za cirkus, a Vesna Škare Ožbolt uporno želi pomoći onima koji smatraju da im pomoć ne treba', slikovit je sugovornik tportala. Skeptičan je i oko najave da će ZRIN regrutirati kadrove za najviše političke dužnosti u državi:

'U hrvatskim uvjetima to je nemoguće: sve politički angažirane osobe u praksi su već 'bezecirane' i na određeni način zakupljene: bilo svojim svjetonazorskim opredjeljenjem, bilo obiteljskim ili lokalnim vezama. Bazen iz kojega bi se izvlačili doista neutralni ljudi izrazito je malen, a u tom slučaju postavlja se i moralno pitanje: kakve bi to bile osobe koje bi najprije znale da žele doći na poziciju, a tek potom formulirale svoje stavove? Ova vrsta liferovanja kadrova imala bi smisla jedino za javnu upravu, koja je doista rak-rana našeg društva, ali to bi ipak trebale raditi ugledne škole poput IVY League sveučilišta u SAD-u ili Cambridgea, Oxforda i London School of Economics u Velikoj Britaniji, a ne udruge. A političke kadrove regrutiraju političke stranke, to je sasvim jasno. One su u golemom strahu kada im dođe netko sa strane i tada se razvija paranoja kao profesionalna bolest političke klase. Nema razloga da reakcija na Vanđelića bude drugačija', zaključuje Puhovski.