Spustivši se šest katova ispod zemlje na broju 142 rue Montmartre u Parizu ušli smo u mračnu i zakrivljenu mrežu podrumskih prostorija od kojih svaka asocira na poneku scenu iz Mulholland Drivea, Blue Velveta ili Twin Peaksa, Lynchova najveća filmska ostvarenja u kojima je često isticao svoju ljubav prema dadaizmu i nadrealizmu.

Silencio se sastoji od cocktail bara, nekoliko chill out zona, art deco kina s 24 sjedala, reflektirajućeg plesnog podija, stagea koji nevjerojatno asocira na onaj iz filma Fire Walk With Me i knjižnice koja sadrži većinu reditaljevih omiljenih djela; od Kafke do Dostojevskog.

Svaki centimetar ovog mjesta temelji se na izvornoj ideji Davida Lyncha. Pomno je birao tkanine i materijale, a surađivao je i u samom dizajnu namještaja koji su proizveli Domeau & Pérés

Kao strastveni pušač (iako sam negdje pročitala da u posljednje vrijeme apstinira od cigareta) Lynch se pobrinuo da se i pušači u Silenciu ugodno osjećaju te je za njih dizajnirao mini unutarnju šumu sa zakrivljenim ogledalima.

Lady room koji podsjeća na podmornicu

Moje društvo i ja smo imali sreće ušavši unutra na 'lijepe oči', no godišnja se članarina u 'Silenciu' plaća 780 eura za koju je sam Lynch komentirao: "To je jeftino s obzirom na izvođače koji će nastupati ovdje, a nakon ponoći svatko se može priključiti.'

Photos: F. Garcia za L'Express, Alexandre Guirkinger

Nekoliko puta godišnje Lynch ovdje organizira 'Carte Blanche Festival' gdje poziva gostujuće umjetnike da osmisle svoj vlastiti program; od literalnog, filmskog i glazbenog dijela. Prvi 'Carte Blanche' osmislio je sam Lynch s nastupima The Killsa i Lykke Li, te projekcijama svojih omiljenih filmova, od Sunset Boulevarda Billyja Wildera do Lolite Stanleya Kubricka

U nastavku pročitajte i kratki intervju s Davidom Lynchom, napravljen uoči službenog otvaranja 'Silencia', koji sam slobodno prevela s inače odlične internetske stranice Nowness

Photo: F. Garcia

Nowness: Što vas je navelo da otvorite pravi klub?
David Lynch: Želio sam stvoriti intiman prostor u kojem se miješaju sve umjetnosti i koji će biti otvoren za sve slavne umjetnike raznih disciplina da kreiraju što žele i gdje osoba može doći i osjećati se dobro dok samo sjedi i boravi u prostoru.

Nowness: Jeste li noćni tip?
David Lynch: Jesam, ali ne volim ići van. Volim ostati kod kuće. Volim raditi. Nisam plesač. Ali sviđa mi se raspoloženje noću. Noć je smiješna i zanimljiva.

Nowness: Kada najbolje razmišljate?
David Lynch: Postoje dnevna i noćna razmišljanja i oba mogu biti dobra. Ali najviše razmišljam noću. Kada sunce odlazi, sve nas tjera više prema unutra. Postoje određene stvari o kojima razmišljate samo noću, a o kojima ne razmišljate tijekom dana.

Nowness: Sjećate li se što vas je otjeralo s platna na film? (Za one koji ne znaju Lynch je bio slikar prije nego se počeo baviti filmom.)
David Lynch: Da, sjećam se točno. Bio sam u studiju, slikao sam sliku vrta noću, prevladavala je crna boja iz koje je izlazilo malo zelene. Sjedio sam, vjerojatno sam povukao dim, a iz slike je došao vjetar i zelena se počela kretati. I tako sam rekao: "Oh! Slika se kreće! " I to je bila prekretnica.

Nowness: Kakav je to osjećaj kada tako uhvatite ideju?
David Lynch: Više puta je to samo mali pijor (engl. minnow) i svatko zasigurno ima puno malih pijora. Svi imamo ideje. No, ako dobijete malog pijora koji ima zlatne pjege i ljubičasti rep, i kada to gledate, puca svjetlo prema vama i kada ga držite počinjete se tresti od sreće. To je posebna ideja u koju se počinjete zaljubljivati.

Moram priznati da se osjećam počašćena što sam nekoliko sati provela u 'filmu' jednog od najvećih filmskih redatelja današnjice.

A evo i kratki podsjetnik na legendarnu scenu iz Mulholland Drivea s predivnom Naomi Watts i Laurom Harring koje u teatru nalik na Silencio slušaju neponovljivu Rebekahu del Rio.

Do sutra.:)

p.