Prije nekoliko dana pisali smo o Dead Island filmu koji će se uskoro početi snimati, a najzanimljivija je činjenica to što film zapravo neće biti inspiriran igrom, već prvim trailerom koji je najavio istu. Sigurni smo da ga se i sami sjećate jer vrlo malo je trailera izazvalo takvu pozornost, čak i kod publike koja nema nikakvih dodirnih točaka s gamingom.

Na pojavu prvih screenshotova pomislili smo – 'Far Cry sa zombijima!' i kako se pokazalo – ta je definicija mnogo bliža stvarnosti no ona koju nam je dao trailer. Da budemo još precizniji – igra nema nikakve veze s trailerom. Ne, nema osjećaja, uplakanih djevojčica, zvukova violine ili slow motiona. No, odsjecanja udova i krvi ima u izobilju. Dead Island zapravo je ispao vrlo neobično – radi se o igri koja se igra iz prvoga lica, a ipak nije FPS. Kroz cijelu se igru ganjate sa zombijima, a igra ipak nije survival horror.

'Pa što onda je, dođavola?!' – sigurno se pitate. Pa, hm... sandbox RPG koji se igra iz prvoga lica. Iako smo na spomen RPG elemenata u najavama odmahivali rukom misleći da ćemo dobiti još jedan FPS s blagim RPG elementima, to se ipak nije dogodilo. Dead Island je pravi hack'n' slash RPG s obiljem side-questova, skill stablom i nadograđivanjem oružja. Na samom početku birate između četiri lika od kojih svaki ima svoju specijalnost, no u biti se radi tek o kozmetičkim razlikama pa nećete pogriješiti odabrete li lika jer vam se sviđa njegova vanjština. Barem se pretvarajte da se promislili o posebnim vještinama ostalih likova prije no odaberete djevojče u haljini s ogromnim prorezom!

Koliko je beznačajna podjela likova shvatit ćete već nakon nekoliko sati gdje bi mogli naići na svojevrsni paradoks. Naime, pretpostavimo da ste uzeli lika specijaliziranog za vatreno oružje. Nakon nekoliko sati gameplaya u rukama napokon imate polufunkcionalni revolver i zamislite – ne možete ga koristiti jer niste došli do određenog levela.

Kroz igru ćete prije svega koristiti melee borbu – dakle hladna oružja svih vrsta i oblika, od bejzbolske palice do lopate. Zanimljivo je da se oružja korištenjem troše a to se može riješiti na dva načina; ili da stalno izmjenjujete oružje kako prolazite kroz igru ili da pronađete item pomoću kojega ćete moći popravljati oružja. Više vam preporučamo ovaj drugi način jer s vremenom ćete svoju lopatu nadograditi brojnim poboljšanjima i da – biti će vam žao baciti je. Nadogradnje su različite i pozitivno djeluju na gameplay – tu će biti nadogradnje koje će pri zadavanju udaraca protivnike pecnuti strujnim udarom, vatrom ili ih pak malo zatrovati. Ništa spektakularno, ali čovjeka veseli.

Ako će vam borba na početku djelovati nezgrapno – jednostavno se priviknite i začas ćete biti pravi majstori u odsjecanju pojedinih udova. S vremenom ćete moći koristiti i vatrena oružja, no njihovo korištenje ne uzbuđuje onoliko koliko bi možda očekivali što na kraju i nije neka zamjerka – ipak ovo nije FPS. Manjkavost korištenja vatrenog oružja najviše ćete osjetiti u povremenim sukobima s protivnicima koji nisu zombiji, već oportunističke pljačkaške bande.

Borbu će vam osim nekih povremenih tehničkih poteškoća otežavati i stamina. Ona će se naime konstanto prazniti pri sprintevima i udaranju, pa budite na oprezu kada ste okruženi s više krvožednih zombija.

Što se tiče neprijateljske inteligencije, ona je otprilike onakva kakvu i očekujete od zombija. Neprijatelji jednostavno nasrću izravno na vas bez ikakve taktike i to je to. No kada naučite kombinirati udarce oružjem i nogom pri čemu se mogu izvoditi i neki specijalni potezi borba će biti još zabavnija. Neprijatelji inače level-upaju s vama pa nikad ne stječete osjećaj nadmoći.

S obzirom da se igra odvija na potpuno otvorenom prostoru koji ničime nije ograničen, autori igre integrirali su i mogućnost upotrebe vozila što je vrlo korisno s obzirom na čestu udaljenost između questova, no neće vam pružiti veliko zadovoljstvo. Upravljanje je vrlo nezgrapno izvedeno i teško da će vam biti toliko dosadno da automobilom jednostavno iz razonode kružite tropskim otokom. Ipak, krckanje zombijskih kostiju pod kotačima jeepa rastopiti će i najhladnija srca.

Igra cijelo vrijeme sprema vašu poziciju te ćete nakon smrti većinom biti respawnani na mjesto na kojemu ste i umrli, no budite spremni izgubiti sakupljeni novac što će vam s vremenom sve teže padati jer nadogradnje i popravci oružja biti će sve skuplji i skuplji.

Napokon je vrijeme da spomenemo i tehnički dio igre. Dead Island je, sasvim očito – low budget naslov. To se vidi iz brojnih bugova i glitcheva koji će vam često zagorčavati život. Biti će tu preklapanja i 'treperenja' tekstura, iznenadnih padova FPS-a, trzanja animacija pri većim opterećenjima, lebdenja predmeta i sl. Grafika također nije spektakularna, ali – služi svrsi. Svijet je izvrsno modeliran i bogat detaljima i nikada ne djeluje prazno.

Da zaključimo – Dead Island je na kraju dana vrlo zabavno iskustvo. Da, muče ga dječje bolesti mnogih low-budget naslova pa igra često djeluje nedovršeno, no tomu unatoč, ova igra ima dovoljno dobrih karakteristika da zasluži vašu pažnju na 25-30 sati koliko i traje.

Ocjena: -4