Moderni lov na blago
Lov na rakove u Beringovom moru, između Aljaske i istočne obale Sibira, smatra se jednim od najtežih poslova na svijetu. Dokumentarna serija posvećena ribarima i svim dušama koje je Beringovo more uzelo, Deadliest Catch, rušila je sve rekorde gledanosti u svojoj šestoj sezoni na Discoveryju Channelu. Dok se junaci serije spremaju za snimanje nove, osme sezone, malo tko je mogao ostati ravnodušan gledajući posljednju i pretposljednju, ujedno i par najtežih sezona Discoveryjevog hita.
Prije početka emitiranja šeste sezone Discovery je objavio vijest da je kapetan Phil Harris, jedna od 'zvijezda' serije, preminuo nakon srčanog udara. S obzirom na to da smo znali što će se dogoditi, gledanje je bilo otežano, jer smo svjedočili polaganoj i neizbježnoj smrti čovjeka s kojim smo se družili šest godina. Harris, baš kao nijedan od njegovih kolega, nije bio ničiji idol. Pedesetčetverogodišnji Phil počeo je loviti rakove još kao tinejdžer. Pio je i pušio cijelog života te bio svjestan da neće doživjeti duboku starost. Discovery je posvetio cijelu sezonu Philu Harrisu, koji je za sobom ostavio dvojicu sinova, Jakea i Josha. Braća Harris također su ribari Beringovog mora.
Svaka posada na svoj je način odala počast preminulome Philu Harrisu. Posada Time Bandita u svom je stilu pozdravila prelazak Phila u drugi svijet uz vatromet, a Wizard je u more bacio vršu do vrha napunjenu skupocjenim rakovima, da Phil uvijek ima jednu punu.
Etape
Lov na rakove odvija se u dvije etape. U prvoj, hladnoj listopadskoj, love se crveni kraljevski, a u drugoj, ledenoj siječanjskoj, snježni (opilio) rakovi. Prije nekoliko godina zbog velikog izlova, listopadski ulov trajao je svega četiri dana, no smanjenjem flote s dvjesto pedeset brodova na osamdesetak, sezona sada može trajati skoro četiri tjedna. Svaki brod ima kvotu koju mora ispuniti, a koja se računa procijenjenom raspodjelom količine rakova u moru i prošlosezonskom ulovu po brodu.
Vrše kojima se love rakovi obrubljene su teškim čeličnim šipkama povezanim žičanim stranicama. Prazne, one teže i do 400 kilograma, pažljivo se vežu i slažu na palubu, jer i najmanja pogreška u baratanju vršom može vas stajati života.
Uobičajeni prizor u danu posade Time Bandita:
Led i vjetar
Tijekom siječanjskog ulova temperature padaju i do -30 stupnjeva Celzijevih. Vjetrovi često dostižu brzine preko 40-45 čvorova (oko osamdesetak kilometara na sat), a valovi su veliki i do 15 metara. Uz pomoć vjetra, led se na palubi stvara zapanjujućom brzinom. Nakon samo nekoliko sati, led je na nekim mjestima na palubi debeo i po nekoliko metara. Posada ga hitno mora skinuti ogromnim gumenim čekićima zbog straha od prevrnuća broda.
Praznovjerje
Da su ribari praznovjerni, nije nikakva tajna. Svatko od njih ima neke svoje tikove i mušice, a neke su 'legende i mitovi' zajednički. 'Red sky in the morning, sailor take warning' poznata je krilatica svakog kapetana kada ugleda crvenkasto nebo na obzoru. Galebovi koji prate brodove svakodnevna su pojava. Galeb je slika, ostatak i duša mornara koji više nisu na ovom svijetu. Da baš svaka mornarska nije toliko ozbiljna, potvrđuje i poznata tradicija da je član posade, ako upadne u otvor spremnika za rakove na palubi, dužan kolegama platiti gajbu piva.
Posada
Svaki kapetan pomno slaže svoju posadu, koja se često sastoji od prijatelja i članova obitelji. Kapetan je prikovan za svoj stolac u kabini i nadgleda svoju posadu pri ulovu. Šef palube glavni je čovjek na samoj palubi, odgovoran je za sve poslove i radnike. Greenhorn (gušter) je novajlija, kojem su prepušteni svi poslovi koje nitko drugi ne želi raditi. Najčešće se to sastoji od pripremanja smrdljivog mamca, kuhanje hrane i kave. Njegov novčani udjel na kraju sezone je najmanji, a, ako se kapetanu svidi, možda ga povede i na sljedeći ulov. Svi brodovi mijenjaju guštere kao čarape, jer se mnogi od njih nakon prve sezone više nikad ne vrate u Dutch Harbor na Aljasci. Morska bolest česta je pojava, ne samo kod novajlija, već i kod kapetana, a često je stanje toliko teško da je potrebna hitna evakuacija s broda.
Snimanje
Discoveryjevim kamermanima nije nimalo lakše nego posadi broda. Oni dolaze nekoliko tjedana ranije u Dutch Harbor da se usklade i pripreme za snimanje. Postoji nekoliko fiksnih kamera na samoj palubi, ali većinu materijala ipak snime kamermani, koji se trude ne smetati i ne upadati u nevolje na palubi. Nakon svake sezone Discovery baca svoje skupocjene kamere u smeće koje su potpuno neupotrebljive već poslije dva tjedna u ekstremnim vremenskim uvjetima.